Ukrajini treba pomoć da pronađe ukradenu djecu

Ukrajinski dječak tinejdžer pobjegao je iz Luganska, dijela Ukrajine kojeg je okupirala Rusijua, u kojem je proveo cijeli život, jer je želio živjeti u slobodnoj Ukrajini.

Kada je grad okupiran, imao je samo sedam godina i jedina uspomena na rodnu zemlju bila mu je žuto-plava zastava koja se vijorila iznad igrališta prvog dana škole. Njegov bijeg, kaže, "još uvijek izgleda kao vrlo lijep san", koji se potpuno  razlikuje od njegove stvarnosti koju je živio pod ruskom vojnom okupacijom.

Sada razmislite o Ukrajincima i šta za njih znači imati podršku Sjedinjenih Američkih Država, najmoćnije zemlje svijeta, u sjećanju i - vrlo često - spašavanju te izgubljene djece. Zamislite šta je značilo kada su Ukrajinci čuli da je finansiranje tima Univerziteta Yale koji radi na pronalaženju otete ukrajinske djece prekinuto, i (ograničeno, ali značajno) olakšanje kada je državni sekretar SAD Marco Rubio privremeno obnovio program kako bi mogao prenijeti svoja neprocjenjiva istraživanja u Evropu.

Mnogo, mnogo hiljada ukrajinske dece je otela Rusija. Masovne otmice nisu nasumične, to je politika Kremlja.

Ukradena djeca su u Putinovim očima "novopečeni Rusi", navodi se u tekstu Foreign Policy. Ukrajinci se "tretiraju kao rezervna vojska, budući Rusi koji su predodređeni da poveća ne samo populaciju Ruske Federacije, već i da zaustavi očekivani pad slavenske većine u Rusiji", objašnjava se u tekstu.

Za djecu su ruski snovi bili živa noćna mora. Kako je navedeno u istrai koju je proveo BBC : “Mnoga djeca su rekla da su odvojena od roditelja, da im nije bilo dozvoljeno da idu kući niti da zovu svoje rođake.

Drugi su bili prisiljeni stupiti u rusku vojsku i od njih se tražilo da se bore protiv svojih sunarodnika. Veliki broj djece je jednostavno nestao.

Za ovu otetu djecu, odvojenu od roditelja, usvojenu od strane stranaca i prisiljenu da konzumiraju rusku propagandu, možemo samo osigurati da ne budu zaboravljena i da ih pratimo i pokušamo ih vratiti kući. Svaka pomoć (a ima mnogo pomoći iz Evrope, uključujući njenu policijsku agenciju, Europol) je dragocjena.

Na današnji dan, prema zvaničnim i provjerenim podacima, 19.546 ukrajinske djece je deportovano ili prisilno raseljeno.  Međutim, stvarni brojevi mogu biti mnogo veći zbog poteškoća u dokumentiranju svakog slučaja.

Yale i drugi pomogli su u identifikaciji 8.400 djece koja su zadržana u Rusiji, iako je do sada vraćeno samo 1.240, naglašavajući izuzetnu složenost i dugotrajnost procesa povratka. Važno je napomenuti da prisilno raseljavanje djece ima znakove genocida, naglašava Gunduz Mamedov, doktor pravnih nauka, zamjenik glavnog tužioca Ukrajine  u periodu od 2019-2022.  godine.  

“Prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, prisilno premještanje djece iz jedne grupe u drugu prepoznato je kao jedna od manifestacija ovog najtežeg međunarodnog zločina”, dodaje Mamedov.

Američki State department pomaže Ukrajini da identificira lokacije ukrajinske dece u Rusiji i na okupiranim teritorijama od početka invazije u punom obimu.

Program je fokusiran „posebno na onu djecu čiji su roditelji ubijeni ili uhapšeni, što ih čini siročadima koje je kidnapovala Rusija“, kaže Nikola Kuleba, suosnivač, izvršni direktor dobrotvorne organizacije „Save Ukraine“.  

Utvrđeno je da su djeca iz Ukrajine raspoređena širom Rusije, a otkriveno je da je više od 300 usvojene djece u Rusiji, rekao je Kuleba.

Kuleba je radio sa Yaleom i razmjenjivao podatke koji pomažu „Save Ukraine“ da locira djecu i vrati ih u budućnosti u Ukrajinu.  

„Ne želim kazati da je to samo zahvaljujući Yaleu, jer radimo sa raznim partnerima“, ali je naglasio značaj pomoći koju dobijaju od Yale.

Katerina Raševska, braniteljica ljudskih prava i pravnica u Regionalnom centru za ljudska prava, kaže da je Humanitarna laboratorija Yalea učinila mnogo na analizi ruskih zločina u Ukrajini.

I to obuhvata širok spektar zločina i kršenja međunarodnog humanitarnog prava, koji se, naprimjer, proširio i na prisilno nametanje državljanstva Ruske Federacije, iako je njen rad sa djecom povukao najveću pažnju.

U početku su se istražitelji fokusirali na prisilno raseljavanje, deportaciju i prevaspitavanje u specijalnim logorima, gdje je Rusija smjestila 6.000 ukradene djece. Kasnije je stigao izvještaj o njihovim prisilnim udomljavanjima u ruske porodice.

Ovaj analitički rad imao je značajan uticaj, kao i rezultirajući napori zagovaranja i komunikacije. Stručnjaci su imali izvjestan pristup američkim obavještajnim podacima, a imali su i vlastitu jedinstvenu metodologiju za identifikaciju djece i njihovog boravka.

Za sada se čini da će humanitarna laboratorija Yalea izgubiti svoja sredstva za nekoliko sedmica, tako da se branitelji prava djece fokusiraju na to kako najbolje nastaviti s radom. Njih ne zanima politika, već samo ishod - a to je da se ukradena djeca vrate kući porodicama i njihovoj zemlji.

“Umjesto da samo kritikujemo i donekle interveniramo u unutrašnju politiku Sjedinjenih Država, trebali bi pokušati smisliti kako uspostaviti saradnju i brzo popuniti ovu prazninu da to ne utiče na glavno pitanje, na djecu i na brzinu njihovog povratka”, kaže Raševska.

To će svima koji su uključeni u ovaj proces vratiti nadu da se mladi ljudi zarobljeni daleko u stranoj zemlji mogu spasiti i jednog dana vratiti svemu što znaju i vole.