Ukrajina za dijve godine. Tri scenarija razvoja događaja u ratu i oko njega

 

Neophodno je razumjeti, barem općenito, moguće scenarije budućnosti. Barem je to ono što je potrebno preduzećima da planiraju svoje aktivnosti. Dakle, scenariji razvoja događaja u ovom trenutku, prema mome mišljenju, izgledaju ovako. Ovdje uzimamo vremensko ograničenje od najmanje dvije godine kako bismo uzeli u obzir posljedice izbora u ključnim zemljama. Neće vam se svidjeti sve što slijedi, ali neko to mora reći. Ako više volite da ne znate, zastanite ovdje i ne čitajte dalje.

 

Ono što znamo do sada:

 

Poziciono ratovanje ne dovodi do značajnije promjene borbenih linija. Prema vojnim analitičarima, odbrambena sposobnost svake strane premašuje ofanzivnu sposobnost druge strane.

Zapad trenutno ne smatra prihvatljivim scenario ruskog poraza za sebe, sa svim posljedicama u pogledu količine i kvaliteta zaliha naoružanja.

Putin je odabrao strategiju iscrpljujućeg rata, u kojem autoritarna Rusija ima veće šanse od Ukrajine, koja zavisi od demokratskih saveznika čije se pozicije mogu promijeniti nakon izbora (u koje će se Rusija svakako umiješati u tu svrhu).

Iz ovoga proizilaze tri glavna scenarija za Ukrajinu.

 

1. Nastavak iscrpljujućeg rata.

 

U najgorem slučaju, i za sada se stvari kreću tom putanjom. Promjena moći na Zapadu dovest će do smanjenja podrške do te mjere da Ukrajina neće moći nastaviti rat i bit će prisiljena pregovarati o miru pod ruskim uslovima. Čak i ako politička podrška ostane na sadašnjem nivou, broj mjesta napetosti u svijetu će se povećati, što će odvratiti pažnju od Ukrajine, a sposobnost Zapada da dostavit oružje će početi nestajati, a niko neće moći postaviti američku ili evropsku ekonomiju na ratne osnove (Ukrajina nije sposobna da se osigura modernim oružjem, iako mora preduzeti sve moguće korake u tom pravcu). U stvari, ovaj scenario znači poraz Ukrajine, koja ne ostavlja nikakve šanse za oporavak ekonomije (istovremeno je poraz za Rusiju, ali su zadovoljni okončanjem rata obostranim porazom). I u unutrašnjoj politici Ukrajina ima problema, jer je nemoguće održati izbore u beskrajnom ratnom stanju, a ako se održe, na najgori način očuvaju sadašnju vlast, što Zapadu daje razloge da konačno napusti Ukrajinu kao nedemokratsku zemlju, ili dovesti do masovnih protesta koji će imati izuzetno negativne posljedice tokom rata.  

 

2. Zamrzavanje rata.

 

Ovaj scenario Zapadu daje izlaz iz trenutne zamke „porazi, pobjeda i odugovlačenje podjednako su neprihvatljivi“. U ovom scenariju, saveznici osiguravaju podršku Ukrajini na otprilike sadašnjem nivou, kako bi spriječili poraz Ukrajine i poraz Rusije. Uočavajući nemogućnost postizanja uspjeha, zapadni saveznici vrše pritisak na Ukrajinu da pregovara o zamrzavanju sukoba, a istovremeno vrše veliki pritisak na Putina. Inicijator pregovora će biti ili Biden u proljeće ili ljeto 2024. (treba da izgleda kao pobjednik ili barem mirotvorac na izborima), ili pobjednik američkih izbora u proljeće 2025. godine. Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, obje strane (Ukrajina uz pomoć Zapada, Rusija uz pomoć Kine) počinju se intenzivno pripremati za sljedeći rat, koji će se održati za pet godina (minimalno tri, maksimalno sedam). Kako mirovni sporazum dovodi do ukidanja vanrednog stanja, održavaju se demokratski izbori na kojima pobjeđuju nova lica, što predstavlja kurs za sveobuhvatnu modernizaciju, dok se Zelenski miri sa porazom i povlači se sa političke scene (odbijanje održavanja demokratskih izbora u mirnodopsko vrijeme imat će još gore posljedice po njega). Tokom priprema, Rusija ima priliku učiti iz grešaka iz 2022. godine, a Ukrajina ima priliku da se značajno modernizira (ne samo u tehničkom, već i u institucionalnom smislu; također ću napomenuti u zagradi ovo vrijedi početi već sada). U najboljem slučaju, Ukrajina se toliko dobro modernizira da je Rusija oprezna sa napadom. U najgorem slučaju, Ukrajina se slabo priprema, a druga invazija dovodi do potpunog poraza i uspostavljanja proruskog režima (vidi prvi i drugi čečenski rat).

 

3. Pobjeda.

 

Ukrajina uspijeva uvjeriti svoje saveznike da je poraz Rusije prihvatljiv (pa čak i poželjan) scenario. Pomoć se naglo povećava do nivoa koji omogućava uspješno izvođenje proljetno-ljetne kontraofanzive, oslobađanje juga i Krima, značajno skraćivanje linije fronta, zamrzavanje okupiranog dijela istoka do boljih vremena i u ovom formatu ulazak u pregovore pod ukrajinskim uslovima. Nakon potpisivanja mira Ukrajina ulazi u NATO i dobija mnogo novca za ekonomski oporavak i modernizaciju. Pobjednička Ukrajina privlači pažnju svijeta u različitim aspektima. Sigurnosna situacija je povoljna za ekonomski rast, deblokirana mora su otvorena za izvoz. Zelenski lako pobjeđuje na demokratskim izborima kao pobjednik rata. U međuvremenu, poraz Rusije dovodi do gomilanja faktora koji dovode do političkih promjena, kao što se uvijek dešavalo u njenoj istoriji nakon vojnih poraza. Ove promjene (u mekom formatu refederalizacije ili u vjerovatnijem tvrdom formatu dekolonizacije) onemogućavaju dalju rusku agresiju. Scenario "Pobjeda" je najmanje vjerovatan, jer pretpostavlja nivo strateških i pregovaračkih vještina koje Ukrajina trenutno nema. Istovremeno, on jedini osigurava opstanak vodeće političke ekipe i dobro je da se poklapaju interesi društva i političke elite.

 

Dvije završne napomene.

 

Uvijek mogu postojati neki "crni labudovi" ili čak "sivi nosorozi" (dugo očekivani događaj). Naprimjer, Putin može umrijeti, a moguće trajanje prikrivanja ovih informacija je mnogo kraće nego što je potrebno za određivanje nasljednika i konsolidaciju vlasti. Ali klađenje na takve događaje je besmisleno.

Tramp je ekscentričan i potpuno nepredvidiv lik pa postoji verovatnoća različita od nule da će se zbog određenih faktora naglo okrenuti u pravcu maksimalne podrške Ukrajini. Ali očigledno je da je klađenje na to jednako besmisleno.

Želim još jednom naglasiti: budućnost nije unaprijed određena. Bolji scenariji su mogući, samo ih morate implementirati, a ne samo vjerovati.