Ukrajina tvrdi da je ostvarena prekretnica na najvišem sudu UN-a, ali Rusija ostaje nekažnjena

 

Ukrajina je podnijela tužbu 2017. optužujući Rusiju da podržava naoružane separatiste u Donbasu i krši prava manjina na Krimu. To je predstavljalo kršenje dvije međunarodne konvencije – Međunarodne konvencije o suzbijanju finansiranja terorizma iz 1999. i Međunarodne konvencije o eliminaciji rasne diskriminacije iz 1969. godine.

Sud UN-a je djelimično udovoljio tužbi Ukrajine, ali je odbacio većinu optužbi protiv Rusije i nije dosudio nikakvu odštetu. Proces je trajao skoro sedam godina.

Odluka Suda UN na prvi pogled izgleda kao nazadovanje za Ukrajinu, međutim, prema mišljenju advokata, može se smatrati određenim uspjehom. Uostalom, Sud je mogao u potpunosti odbiti razmatranje ovog slučaja.

Euromaidan Press istražuje odluku Suda, njene implikacije i šta ona znači za budućnost Ukrajine.  

 

Ključne optužbe Ukrajine protiv Rusije

 

Ukrajina je podnijela tužbu protiv Rusije u januaru 2017. godine, kada su ukrajinski zastupnici predali hiljade stranica dokumenata sudijama. Nakon toga, Rusija je osporila nadležnost Suda, ali je u novembru 2019. godine Međunarodni sud pravde prihvatio slučaj.

Bilo je potrebno više od šest godina, do juna 2023. godine, godinu i po dana nakon ruske invazije na Ukrajinu u punom obimu, da bi se slučaj razmatrao u meritumu.

 

Finansiranje terorizma u okupiranom dijelu Donbasa

 

Kijev je optužio Moskvu za sponzoriranje terorizma i odgovornost za aktivnosti separatističkih grupa u okupiranom dijelu Donjecke oblasti. Ovo uključuje obaranje civilnog aviona Boeing MH17 iznad istočne Ukrajine 2014. godine, što je rezultiralo smrću 298 ljudi. Holandski sud je u novembru 2022. godine utvrdio da je Rusija imala "ukupnu kontrolu" nad separatističkim snagama i da je isporučila raketni sistem BUK, koji su separatističke snage koristile za obaranje aviona.

Uprkos tome, 2023. godine, ruski predstavnik u Sudu UN, Michael Swainston, nazvao je izjave Kijeva "fikcijom".

“Nijedan BUK nije došao iz Rusije”, izjavio je na Sudu.

Kao odgovor, predstavnik ukrajinskog Ministarstva vanjskih poslova Anton Korinevič nazvao je Rusiju "terorističkom državom", dodajući prethodnim argumentima optužbe da je Rusija uništila branu Kahovka u Hersonskoj oblasti u ljeto 2023. godine.

 

Rasna diskriminacija na okupiranom Krimu

 

Ukrajina je optužila Rusiju da sistematski diskriminira nerusko stanovništvo na aneksiranom Krimu, uključujući krimske Tatare. Manifestacije ovoga, prema navodima ukrajinskog tima, uključivale su održavanje ilegalnog „referenduma“ na Krimu 2014. godine, zabranu aktivnosti Medžlisa krimskotatarskog naroda (tijela koje predstavlja krimske Tatare), pritisak na nezavisne medije i ograničavanje obrazovanja na ukrajinskom i krimskotatarskim jezicima.

"Od 2014. godine Rusija je najprije ilegalno okupirala Krim, a zatim je započela kampanju kulturnog čišćenja, progona etničkih Ukrajinaca i krimskih Tatara", rekao je Korinevič.

 

Kijev je posebno tražio od Suda UN-a da obaveže Rusiju da:

 

Rusija tvrdi da Ukrajina "pogrešno tumači" koncepte terorizma i da nema dokaza o umiješanosti Rusije u događaje koji se spominju u tužbi.  

 

Odluka Suda UN

 

Finansiranje terorizma u okupiranom dijelu Donbasa

 

Sud UN odbacio je većinu optužbi Ukrajine protiv Rusije. Jedini potvrđeni aspekt bio je neuspjeh Moskve da pravilno istraži optužbe u vezi sa terorizmom koje je Kijev iznio protiv predstavnika samoproglašenih Donjecke narodne republike i Luganske narodne republike (DNR i LNR), koje su prekršile sporazum o borbi protiv terorizma.

 

Sud UN-a je, također, odbio naložiti reparacije koje je tražio Kijev.

 

Obrazlažući svoju odluku, Sud je naveo da koncept “finansiranja terorizma” podrazumijeva prisustvo finansijskih transakcija, što Ukrajina nije uspjela dokazati. Stoga se ruske isporuke vojne opreme i oružja Donbasu nisu smatrale kršenjem konvencije.

 

Rasna diskriminacija na okupiranom Krimu

 

Sud UN-a presudio je da Ukrajina nije uspjela dokazati većinu navoda o rasnoj diskriminaciji protiv krimskih Tatara i Ukrajinaca na anektiranom Krimu. Iako je priznao kršenje njihovih prava, nije ih kategorizirao kao rasnu diskriminaciju, već kao potencijalno politički motivirane akcije.

Naročito je zabrana rada Medžlisa krimskotatarskog naroda viđena kao politički čin, a ne kao etnička diskriminacija. Stoga, Međunarodni sud pravde ovu zabranu ne smatra kršenjem sporazuma o zabrani diskriminacije.

Međutim, Sud je utvrdio da Rusija nije zaštitila prava etničkih Ukrajinaca na Krimu, posebno u pogledu smanjenja broja studenata koji studiraju na ukrajinskom jeziku. Ovo se smatralo kršenjem obaveza Rusije u borbi protiv diskriminacije.

Uprkos ovim nalazima, Sud UN-a je odbio naložiti reparacije koje je tražio Kijev. Bitno je znati da su presude Međunarodnog suda pravde pravno obavezujuće, ali da ih Sud sam ne može provesti.

 

Zašto je važna presuda Suda UN-a i šta dalje

 

Odluka Suda UN-a, iako naizgled nepovoljna za Ukrajinu, ima ogroman značaj. To je obilježilo prvi susret Suda UN-a s optužbama da država podržava terorizam. Uprkos odbijanju većine ukrajinskih tvrdnji, Sud je potvrdio rusko kršenje međunarodnog prava. Ovo uspostavlja ključnu osnovu za buduće pravne radnje, kako je naglasio Anton Korinevič, vođa ukrajinskog pravnog tima.

 

“Normalno je podnijeti najveći mogući broj zahtjeva. Lista mogućih kršenja Rusije bila je duga, ali je bilo važno dobiti presudu kojom se utvrđuju kršenja ove dvije konvencije. Sada imamo tu osnovu na kojoj možemo graditi“, rekao je Korinevič.  

U međuvremenu, Lana Zerkal, bivša zamjenica ministra vanjskih poslova, koja je prethodno predstavljala delegaciju Ukrajine u Haškom sudu, ima važna pitanja u vezi sa presudom:

Može li bilo koja zemlja poslati oružje i gotovinu, a da se to pravno ne smatra finansiranjem terorizma? Odsustvo računa ili bankovnih evidencija komplicira ovo pitanje.

Kako zaštititi etničke manjine čije se kulturne i vjerske institucije gase?

Kako osigurati odgovornost za kršenje međunarodnog prava od strane stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a?

Šta je sa političkim motivima sudija Suda UN-a koji se imenuju po osnovu zemlje porijekla?

Ipak, Zerkal smatra da je presuda Suda UN-a u ovom slučaju istorijska.

“Prekršaji od strane Rusije sada su utvrđeni za svaku konvenciju, uprkos ruskim poricanjima. Ovaj slučaj i materijali će sada biti javna evidencija i ući u historiju”, napisala je Zerkal na Facebooku.

Uticaj odluke Suda UN-a na druge slučajeve “Ukrajina protiv Rusije” u različitim jurisdikcijama postat će jasniji 2. februara. Sud UN-a bi trebao donijeti još jednu presudu, ovog puta na optužbu Ukrajine da je Rusija pogrešno koristila Konvenciju o genocidu iz 1948. godinr kako bi opravdala svoju invaziju 2022. godine. Ukrajina je, također, pokrenula druge slučajeve protiv Rusije na drugim sudovima, uključujući Evropski sud za ljudska prava u Strazburu i međunarodne sudove prema Pomorskoj konvenciji, koji su u toku.