Ukrajina: Situacija sa stanjem ljudskih prava i dalje sumorna tri godine nakon ruskog oružanog napada - izvještaj UN-a
Gotovo tri godine nakon oružanog napada Rusije na Ukrajinu, situacija sa ljudskim pravima i dalje je sumorna sa još uvijek rastućim brojem civilnih žrtava, kontinuiranim pogubljenjima i mučenjem ratnih zarobljenika i naporima Rusije da učvrsti svoju kontrolu nad okupiranim teritorijama Ukrajine, navodi se u izvještaju kojeg je posljednjeg dana 2024. godine objavio Ured UN-a za ljudska prava, preko svoje Posmatračke misije UN-a za ljudska prava u Ukrajini (HRMMU).
Izvještaj, koji obuhvata period od septembra do novembra 2024. godine, detaljno opisuje kršenja ljudskih prava povezana sa sukobom, naglašavajući intenzivirane ruske napade na naseljena područja, namjerne udare na energetsku infrastrukturu i napore da se ograniče osnovna prava.
“Iza svake činjenice i brojke u ovom izvještaju kriju se priče o gubicima i ljudskoj patnji, koje pokazuju razorne posljedice rata širom Ukrajine”, rekla je Danielle Bell, šefica HRMMU-a. "U septembru je zabikježen najveći mjesečni broj žrtava od jula 2022. godine, a moj tim je dokumentirao 574 smrtna slučaja civila i 3.032 povrijeđenih tokom tri mjeseca", dodala je Bell.
Od ukupnog broja 93 posto žrtava stradalo je u područjima pod kontrolom Vlade, posebno u Donjecku, Harkivu i Hersonu, gdje su vojne aktivnosti i dalje najintenzivnije.
Modificirane avio bombe, koje sada mogu biti ispaljivane desetinama kilometara u velike gradove kao što su Harkiv i Sumi prije eksplozije, ubile su 108 civila i ranile 755. Novo raspoređivanje ovih bombi u gradu Zaporožju od septembra doprinijelo je ovoj eskalaciji. Dana 7. novembra, ove bombe su pogodile stambena naselja u gradu Zaporožju, ubivši devet civila i povrijedivši 42. U međuvremenu, dronovi kratkog dometa koji su nosili eksplozivne naprave ubili su 67 civila i ranili 528, a napadi su često ciljali na civilna vozila, uključujući humanitarne konvoje.
Dana 17. i 28. novembra, ruske oružane snage nastavile su koordinirane zračne napade velikih razmjera na kritičnu energetsku infrastrukturu Ukrajine, dodatno umanjujući energetski kapacitet Ukrajine, kako se približavala zima. Napadi su poremetili snabdijevanje električnom energijom i usluge zavisne od energije kao što su voda, grijanje i transport u više regija.
Izvještaj detaljno opisuje kontinuirana pogubljenja, mučenje i zlostavljanje ratnih zarobljenika. Od augusta 2024. godine došlo je do značajnog porasta vjerodostojnih navoda o pogubljenjima ukrajinskih zarobljenika, uključujući najmanje 62 žrtve u 19 incidenata. Ured UN-a za ljudska prava/HRMMU je nezavisno potvrdio ubistvo 15 ukrajinskih zarobljenika, na osnovu iskaza svjedoka i analize video i fotografskih materijala.
Izveštaj, također, dokumentira nastavak široko rasprostranjenog i sistematskog mučenja i zlostavljanja ukrajinskih zarobljenika. Intervjui sa 42 nedavno puštena ratna zarobljenika, uključujući 11 žena, otkrili su da su svi iskusili torturu, uključujući premlaćivanje, podvrgavanje strujnom udaru i višednevni boravak u samici. Seksualno nasilje, kako nad ženama tako i nad muškarcima, također, je bilo rasprostranjeno.
Izvještaj opisuje mučenje i maltretiranje ruskih zarobljenika od strane ukrajinskih vlasti, uglavnom dok su držani u tranzitnim objektima tokom ranih faza zatočeništva. Ured je dokumentirao smrt jednog ruskog zarobljenika u tranzitnom objektu početkom 2024. godine zbog mučenja i ispituje dvije dodatne vjerodostojne tvrdnje o smrti ruskih zarobljenika pod sličnim okolnostima.
Na okupiranoj teritoriji, Ruska Federacija je dodatno učvrstila svoju kontrolu nametanjem ruskih zakona, kršeći svoje obaveze prema međunarodnom humanitarnom pravu. Okupacione vlasti su tražile od stanovnika da uzmu rusko državljanstvo kako bi zadržali imovinska prava. Oni su, također, konfiskovali domove za koje se smatralo da su „napušteni“ nakon što su zakoniti vlasnici bili prisilno raseljeni, što će vjerovatno otežati ostvarivanje njihovog prava na povratak kući.
Okupacione vlasti su pojačale svoju politiku prisiljavanja djece da budu lojalna ruskoj državi. Novousvojena državna kulturna politika u Ruskoj Federaciji dala je prioritet „integraciji“ ljudi na okupiranoj teritoriji „u ruski kulturno-humanitarni prostor“ i povećanju broja dece koja učestvuju u rekreativnim aktivnostima „sa vojno-historijskom tematikom“. Tokom ljeta, kampovi za djecu sa okupiranih teritorija uključivali su vojnu obuku i aktivnosti za usađivanje ruskog patriotizma. U jesen 2024. godine, školski nastavni plan i program uključivao je novu oblast za učenike 8. razreda na okupiranoj teritoriji, zahtevajući od njih da završe 170 sati vojne obuke uključujući glavne vrste granata, malokalibarsko oružje, ručne protivtenkovske bacače granata i snajperske puške.
Okupacione vlasti su, također, ograničavale vjerske slobode. Na Krimu su se Jehovini svjedoci suočili sa krivičnim gonjenjem u skladu sa ruskim zakonima o borbi protiv ekstremizma na osnovu označavanja njihove vjerske zajednice kao “ekstremističke”, a
muslimanska organizacija je odjavljena nakon tvrdnji da je zajednica širila “ekstremističke materijale”.
Nove zakonske odredbe koje se odnose na vjerske organizacije, također, su stupile na snagu na teritoriji pod kontrolom Vlade Ukrajine. Ove odredbe zabranjuju aktivnosti ukrajinskih vjerskih organizacija za koje se utvrdi da su povezane s kolegama u Ruskoj Federaciji. Zakon kojim se uvode ove odredbe postavlja nesrazmjerna ograničenja na slobodu ispoljavanja svoje vjere ili uvjerenja. U izvještaju se poziva na izmjene zakona kako bi se u potpunosti uskladio s međunarodnim pravom o ljudskim pravima.
“Oružani napad na Ukrajinu nastavlja se bez prestanka skoro tri godine. Usred tolike patnje, imperativ je intenzivirati napore za očuvanje međunarodnog humanitarnog prava i zakona o ljudskim pravima – koje su države osmislile da zaštite ljude od nepodnošljivog nasilja, štete i nepravde”, rekla je Bell.