Ukrajina se priprema za rusku ljetnu ofanzivu

Rusija će nastojati intenzivirati ofanzivne operacije kako bi izvršila pritisak tokom pregovora, ali pritisak se ne može održavati u nedogled.
Američki predsjednik Donald Trump pozivao je na prekid vatre u Ukrajini od svoje inauguracije krajem januara. Ali kada su se ukrajinski pregovarači sastali sa svojim ruskim kolegama u Istanbulu, Rusija je nastavila postavljati maksimalističke zahtjeve i tvrdila da je spremna boriti se godinama. Rusija ne može održavati operacije u nedogled, ali za sada Moskva misli da će se njen uticaj nad Ukrajinom vremenom povećavati, a budući da je Trump snažno nagovijestio da će se povući iz pregovora, ruska vojska će intenzivirati svoje operacije.
Stopa ruskog napredovanja počela se ubrzavati tokom jeseni 2024. godine. Rusko napredovanje je zatim usporilo, jer se Ukrajina prilagodila ruskoj taktici napada i nametnula pojas iscrpljivanja dubok 15 km koji je spriječio ruske trupe da dođu do linije kontakta u dovoljnom broju da bi se probile. Ukrajina je tokom ovog perioda patila od nedostatka trupa, a regrutacija je i dalje ispod nivoa potrebnog za održavanje snaga. Ali sposobnost Rusije da nanese štetu Oružanim snagama Ukrajine nije bila usklađena sa sposobnošću da zauzme teren.
U aprilu i početkom maja 2025. godine došlo je do smanjenja intenziteta ruskih operacija, dijelom kao rezultat praktičnih „primirja“ oko Uskrsa i Dana pobjede, te preraspodjele snaga nakon sloma ukrajinskih položaja u Kursku. Međutim, rusko regrutovanje je premašilo ciljeve Kremlja za svaki mjesec 2025. godine. Nakon što je promijenila komandante i akumulirala rezerve opreme, Rusija je sada spremna da poveća tempo i obim napada.
Riječ „ofanziva“ priziva vizije brzih manevara velikih mehaniziranih jedinica. Rusima nedostaje kvalitet snage da bi djelovali na ovaj način. Umjesto toga, njihova ljetna ofanziva će vjerovatno imati meki početak sa stalnim povećanjem broja i obima napada na širem području oko glavne linije napada. Postoje naznake da je ovaj proces već započeo.
Rusija je provela neko vrijeme sugerirajući da bi mogla ugroziti Harkiv i testirajući ukrajinsku odbranu u Sumiju i Zaporožju. Ovi napadi su imali za cilj ili odvratiti ukrajinske trupe od Donbasa ili spriječiti daljnje ukrajinske napade preko ruske granice. Glavni ruski napori u ljeto ponovo će biti usmjereni protiv ključnih gradova Kostantinivka i Pokrovsk. Ruske snage nastavljaju planirati uprkos naređenjima da završe okupaciju Donjecka.
Uz intenziviranje pokušaja zauzimanja teritorije, Rusija je inovirala kako bi razradila načine za degradaciju ukrajinske slojevite odbrane od dronova. Ukrajina već neko vrijeme proširuje svoju sposobnost obaranja ruskih izviđačkih dronova koristeći vlastite presretače dronova, čime onemogućava ruske jedinice, koje bi inače usmjeravale jedrilice i balističke rakete na ciljeve u ukrajinskoj pozadini. Ukrajinske presretače, međutim, vode mali radari, a Rusija sada sistematski radi na lociranju i ciljanju ovih radarskih stanica.
Još jedna važna linija napora za Ruse je napad na ukrajinske pilote bespilotnih letjelica. Ovdje se metodologija sastoji od korištenja lociranja pilota, signalne obavještajne službe i izviđanja kako bi se precizno odredila lokacija pilota, a zatim ih ciljalo vođenim dronovima i jedriličarskim bombama. Ovaj način borbe se pokazao efikasnijim, jer je Rusija povećala brzinu kojom može prenositi informacije među svojim jedinicama.
Odvojeno od ruskih napada na frontu, nastavit će se visoki tempo dubokih udara na ukrajinske gradove, kritičnu infrastrukturu i baze. Rusi razumiju da to ima uticaj na civilno stanovništvo u Ukrajini i međunarodnu zajednicu. Kremlj će htjeti sugerirati pogoršanje situacije kako pregovori traju i signalizirati Evropi da pozadina nije sigurna, kako bi obeshrabrili evropske vojske da postavljaju snage u zemlju.
Još jedna prednost koju će Rusija pokušati iskoristiti su tenzije između Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika u NATO-u i potencijal za značajno povlačenje američkih trupa iz Evrope nakon revizije raspoređenosti snaga ovog ljeta. Intenziviranje napada na Ukrajinu prije i tokom samita u Hagu vjerovatno će biti iskorišteno za pokušaj ometanja samita NATO-a koji bi se trebao fokusirati na trošenje sredstava za regionalne planove saveza, a umjesto toga bi se trebao fokusirati na Ukrajinu, gdje postoji razlika u prioritetima između Washingtona i savezničkih država.
Stoga se čini da će ukrajinska vojska imati izazovna četiri mjeseca, jer će se američka materijalna podrška smanjiti. To će staviti naglasak na efikasnost ukrajinskih operacija dronova i artiljerije, sposobnost ukrajinskih komandanata da sačuvaju svoje trupe i kontinuitet snabdijevanja od međunarodnih partnera Ukrajine.
Mnoge nade su uložene u mogućnost da će predsjednik Trump postati frustriran ruskom nepopustljivošću i da će Sjedinjene Američke Države početi vršiti pritisak na Rusiju. Ali Trump je u suštini isključio ovu mogućnost tokom telefonskog razgovora s predsjednikom Putinom, gdje je u suštini signalizirao da će SAD prepustiti pregovore Rusima da polako teku, dok će ponuditi mogućnost trgovine, a time i ublažavanja sankcija.
Treba se nadati da povlačenje neće biti praćeno aktivnim opstrukcijom evropskih napora da održe ratne napore Kijeva, poput sprečavanja kupovine američke opreme za Ukrajinu. Sve dok SAD dozvoljavaju reeksport, Evropa bi trebala biti u stanju zadovoljiti većinu potreba Ukrajine. Nedostatak presretača protivvazdušne odbrane i višecjevnih lansera će predstavljati taktičke probleme, ali uticaj se može ublažiti.
Međutim, ako bi SAD ili Evropa počele širiti sankcije protiv Rusije, to bi bilo pravovremeno. Ruske zalihe naslijeđene sovjetske opreme, od tenkova i pješadijskih borbenih vozila do artiljerijskog oruđa, će se iscrpiti do sredine jeseni, tako da će sposobnost Rusije da nadoknadi gubitke u potpunosti zavisiti od onoga što može proizvesti od nule. Istovremeno, iako Rusija može izdržati još dvije sezone kampanje sa svojim trenutnim pristupom regrutaciji, daljnje ofanzivne operacije u 2026. godini vjerovatno će zahtijevati daljnju prisilnu mobilizaciju, što je i politički i ekonomski izazovno.
Ekonomski izgledi Rusije, također, se pogoršavaju kako se približavamo 2026. godini. Pad cijene nafte nakon carinske politike Donalda Trumpa ozbiljno će ograničiti ruske prihode, dok se njene rezerve iscrpljuju. Agresivnija primjena zakona protiv ruske flote u sjeni i nastavak ukrajinske kampanje dubokih udara mogli bi smanjiti likvidni kapital koji je do sada omogućavao Rusiji da stalno povećava proizvodnju odbrane i nudi ogromne bonuse za dobrovoljce koji se pridružuju vojsci. Ako Ukrajina može spriječiti Rusiju da dođe do granica Donjecka do Božića, a međunarodni partneri Kijeva budu marljivi u degradaciji ruske ekonomije, Moskva će se suočiti s teškim izborima o troškovima koje je spremna snositi za nastavak rata. Pod takvim uslovima Rusi bi mogli preći sa pregovora o Potemkinovim selima na stvarne pregovore.
Postoji i mračnija moguća budućnost, u kojoj ljetna ofanziva nadjača ukrajinsku odbranu i zauzme ključne gradove u Donbasu, nakon čega će Rusija na jesen napasti Harkiv, dok će ponovo preusmjeriti svoju kampanju dubokih udara na degradaciju ukrajinske proizvodnje i distribucije električne energije prije zime. U takvim okolnostima, Rusi se nadaju da mogu postepeno uvjeriti Evropu da izvrši pritisak na Ukrajinu da traži mir, čak i pod neprihvatljivim uslovima. Upravo uvjerenje da je ova putanja moguća održava Kremlj spremnim da nastavi dalje, uprkos hronično lošim performansama njegovog naoružanja. Ukrajina i njeni partneri moraju lišiti Kremlj njegovih iluzija.