Ukrajina se neće sastati licem u lice sa Rusijom. A evo i zašto

Da li Putin želi primirje? Za Ukrajinu je ovo zamka

Varvarsko granatiranje Kijeva i drugih ukrajinskih gradova još jednom dokazuje da Putinov pravi cilj nije primirje, već predaja Ukrajine. On smatra da je za to potrebno šokirati svijet okrutnošću.
Ukrajinci su, naprotiv, šokirani takozvanim brojnim "mirovnim inicijativama".
Konfuzne su i izjave Volodimira Zelenskog o prisustvu Rusije na "drugom mirovnom samitu". Uostalom, za ogromnu većinu Ukrajinaca pregovori sa Rusijom su jednaki predaji nacionalnih interesa i znače samo odlaganje nove agresije. Jer cilj Moskve ostaje isti pod bilo kojom vlašću: uništenje ukrajinske države i ukrajinske nacije. Dokazi o tome su više nego dovoljni u historiji i sadašnjosti.
Većina Ukrajinaca podržava borbu za pobjedu, odnosno, obnovu teritorijalnog integriteta naše države, uključujući Krim i okupirane teritorije Donjecke i Luganske oblasti. Ukrajina bi, smatraju Ukrajinci, trebala dobiti članstvo u EU i NATO-u kako se buduće generacije ne bi borile protiv istog neprijatelja.

Tramp je promenio igru za Putina

Zašto naglašavam ove aksiome? Ranije sam pisao o Putinovoj želji da danas i pod bilo kojim uslovima zaključi primirje. Prema mnogim komentatorima, ovo zvuči previše optimistično, jer se vode teške borbe na frontu, odbrambene snage Ukrajine su prisiljene da napuste pojedina sela, polovina energetske industrije je uništena, a pomoć od saveznika stiže sporo.
Već znamo da Ukrajina neće biti pozvana u NATO tokom samita u Washingtonu (9-11. jula). A to bi moglo uticati na perspektivu okončanja rata, jer se u Kremlju neodlučnost Sjevernoatlantske alijanse doživljava kao šansa da se ostvare svi ciljevi "specijalne vojne operacije". Još jedna zabrinutost je da bi Donald Trump mogao pobijediti na predsjedničkim izborima u SAD, a onda će postojati neizvjesnost oko dalje podrške Ukrajini, umjesto toga će biti izazova oko njegovog pokušaja da "okonča rat u jednom danu".
Fokusirat ćemo se na "Trampov problem", jer se on direktno odnosi na pokušaj Kremlja da što prije zaključi primirje. Govoreći na pres-konferenciji u glavnom gradu Kazahstana Astani (4. jula), Putin je rekao: „Činjenicu da gospodin Tramp kao predsjednički kandidat kaže da je spreman i da želi da zaustavi rat u Ukrajini, shvatamo prilično ozbiljno“. 
Za ruskog diktatora, Trumpov povratak na vlast je prava promjena igre - faktor koji će promijeniti pravila igre. Na našu sreću, neće sve biti tako jednostavno i opet "car" može napraviti fundamentalnu grešku u proračunima.
Počnimo sa konstatacijom da je 2024. godina, a ne 2016, kada je Donald Tramp šokirao Evropu i svijet svojim riječima i djelima. Tokom protekle četiri godine, SAD, EU, cijeli Zapad i Ukrajina učinili su mnogo da se pripreme za njegov drugi mandat.
Nema smisl plašiti se još jednog sastanka jedan na jedan između Trampa i Putina, tokom kojeg oni navodno mogu podijeliti svijet na dva dijela kao rezultat „nove Jalte“.
Iz nekoliko razloga, Trump više neće moći ucjenjivati Evropljane perspektivom da Amerika napušta NATO („izlazak iz Evrope“). Formalno, ovo je pokrenuto da bi se podstaknula veća evropska ulaganja u vlastitu sigurnost, a zapravo - da bi se dobio zgodan izgovor za istupanje iz Alijanse kako bi se Evropa predala Rusiji. Računalo se da će Moskva tada raskinuti savez sa Pekingom, koji ostaje glavni Trumpov neprijatelj i ključni geostrateški konkurent SAD.

Zašto SAD neće napustiti Evropu?

Prvo, Evropljani su spremni za takav scenario. Oni polako, ali postojano povećavaju svoje budžete za odbranu, obnavljaju proizvodnju vojno-industrijskog kompleksa i pomažu Ukrajini. Gotovo sve države u Evropi su shvatile da je ukrajinska stabilnost i odlučnost u pobjedi najpouzdaniji garant njihove vlastite sigurnosti.
Ako Trump iznenada kaže Evropljanima da "Amerika odlazi", on će u odgovoru čuti: "Pa, zajedno sa SAD bilo bi lakše voditi računa o zajedničkoj sigurnosti, ali mi smo spremni da se brinemo o sebi." Tramp nema šta odgovoriti za to.
Drugo, fraza "izaći u potpunosti iz Evrope" značit će da će Evropa od američkih saveznika automatski postati njen konkurent sa potencijalom da postane protivnik. To je najjasnije rekao Emmanuel Macron u svom aprilskom govoru na Univerzitetu Sorbona. Upozorio je da bi Evropa mogla umrijeti, a da se to ne dogodi, Evropljani bi trebali voditi računa o "pouzdanoj evropskoj odbrani" i evropskim preferencijama u kupovini vojne opreme.
I to je logično, jer pri izdvajanju velikih sredstava za odbranu i naoružanje bolje je voditi računa o interesima vlastitih proizvođača, a ne hraniti "Ujka Sama".
Treće, bivši američki predsjednik i njegovi "savjetnici" ne mogu shvatiti da Ukrajina i Evropa općenito nisu Afganistan, koji može ostati bez ikakvih posljedica po SAD, njenu ulogu u svijetu, vlastitu snagu i sigurnost. Amerika je veoma potrebna Evropljanima (i Ukrajincima), ali saveznička Evropa nije ništa manje, a možda čak i potrebnija SAD. Amerikanci nisu dovoljno jaki da množe konkurente i neprijatelje do beskonačnosti.
Četvrto, nema argumenata da se SAD povuku iz NATO-a i prestanu podržavati Ukrajinu. Uostalom, pokušaj da se "odvoji Rusija od Kine" plaćanjem za račun Ukrajine, istočnog krila NATO-a i cijele Evrope ("nova Jalta") ne može biti ozbiljan razlog za to. Pravi cilj takve operacije je jačanje Trampove lične moći, uništavanje liberalne demokratije u SAD, napuštanje postojećih saveza i promjena svjetskog poretka kojim će dominirati „klub autokrata“.
Trump i neke od njegovih pristalica koriste propagandu o "prekomjernoj pomoći" Ukrajini na račun "običnih Amerikanaca". To je laž, jer apsolutna većina ovih fondova radi za američku vojnu industriju. Zapravo, pitanje za Amerikance je sljedeće: da li su spremni platiti za obnovu Ruskog carstva?

Trampova sloboda manevra je veoma ograničena

Ovu dilemu najbolje ilustrira situacija onih koji se „mole za Trampa“ u Evropi, posebno u Mađarskoj pod vodstvom Viktora Orbana. Povlačenje SAD iz NATO-a značit će i radikalnu promjenu njihove sigurnosne situacije i potrebu pronalaženja novih saveza.
Hoće li sve zemlje EU izabrati evropski model kolektivne sigurnosti (a on će se sigurno pojaviti), ili će se opredjeliti i za Rusiju i Kinu? Nakon Orbanovog nedavnog puta u Moskvu, postalo je očigledno da je njegovo "ideološko bratstvo" sa Trampom samo paravan za pokrivanje pravog bratstva (ovisnosti) od Rusije.
Američki saveznici iz Jugoistočne Azije: Južna Koreja, Tajvan, Japan, Filipini i Australija pomno prate Trampov stav prema NATO i Ukrajini. Tajvan je svjestan da je prva meta kineskog imperijalizma, koji napreduje ubrzanim tempom.
Amerika je, tokom prvog Trampovog mandata i tokom predsjedavanja Joe Bidena, učinila mnogo da uvjeri svoje azijske saveznike u pouzdanost sigurnosnih garancija i spremnost da pruže vojni odgovor na agresiju NR Kine i njenog sjevernokorejskog vazala. 
„Povlačenje SAD iz Evrope“ i odbijanje podrške Ukrajini poništit će ove garancije. A u međunarodnoj politici nema praznog prostora. Britanija je već ponudila Južnoj Koreji vlastite sigurnosne garancije.
Dva ključna zaključka mogu se izvući iz analize američke strateške situacije (dijelova njenih glavnih elemenata) na početku vjerovatnog drugog mandata Donalda Trumpa. Sloboda geopolitičkog manevra nasljednika Joea Bidena je ograničena, jer je dosadašnje rušenje sistema saveza od koristi samo Rusiji i Kini. Američki vladin sistem nije toliko slab da to ne vidi i da mu se uspješno suprotstavi.
Osim toga, ucjena prekidanjem savezničkih odnosa između SAD i Evrope neće uspjeti. Automatski će naići na organizirani otpor većine evropskih država, posebno najjačih od njih: Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije. To neće prihvatiti ni ključni saveznici SAD u Aziji. Stoga će eventualna ucjena biti samo blef.

Ukrajina neće ostati licem u lice sa Rusijom

Sada o Ukrajini, uslovima mira i nezaustavljivoj želji Rusije za primirjem. Ostaje nam samo nadati se da će Tramp, u slučaju pobjede, zaista govoriti o tome da želi okončati rat "u jednom danu". Putin će skočiti od radosti i "interesa". I koje konkretne korake treba da očekuju Ukrajina i ostatak svijeta?
Iz izjava članova Trampovog okruženja (i onih koji žele ući u novu administraciju) jasno je da nikakav "mirovni plan" ne postoji. Štaviše, čak ni njegove ideje nisu vidljive. Nemojte uzimati tako slobodne sudove o cijeni koju Ukrajina mora platiti za Putinov "ljubazni sporazum" o miru. Putin ih je najavio: odricanje od Krima, pristanak na aneksiju neokupiranih dijelova Donjecke, Zaporoške, Luganske i Hersonske oblasti, vanblokovski status, pristanak na ograničenje broja i naoružanja Oružanih snaga Ukrajine. I ono što Putin naziva "denacifikacija".
Zašto se takvi uslovi ne mogu prihvatiti? Jer veliki dio Ukrajinaca i vojnog osoblja odbrambenih snaga Ukrajine neće pristati na ovo. A to je odlučujući faktor za budućnost Ukrajine. To ne shvataju samo političari odvojeni od stvarnosti.
Izreći ću buntovnu tezu za mnoge. Ukrajina neće ostati licem u lice sa agresorom. Rezultati nedavnih izbora za Evropski parlament, izbori u Britaniji i Francuskoj pokazuju da će vjerojatni pokušaj administracije da primora Ukrajinu da sklopi mir pod ruskim uslovima naići na odlučan otpor većine evropskih članica Alijanse.
Macronova poznata izjava o dozvoljenosti raspoređivanja francuskih trupa u Ukrajini imala je dva adresata: Putina i Trampa i njegove sljedbenike u Republikanskoj stranci. U februaru ove godine, naporno su radili kako bi spriječili da dobijemo oružje iz SAD. Macron i Generalštab francuske vojske izvršili su analizu posljedica do kojih bi gubitak zapadne pomoći doveo za Ukrajinu i došli do sljedećeg zaključka: EU i zemlje na istočnom krilu NATO-a postat će mete ruske agresije. A to je direktna prijetnja nacionalnoj sigurnosti Republike Francuske.

Zašto Putin želi primirje

Evropljani (posebno sa istočnih i sjevernih delova kontinenta) su pred izborom: zavrnuti ruke Ukrajincima zajedno sa Rusima i Amerikancima, ili nastaviti borbu protiv Rusije zajedno sa Ukrajincima? Vjerovatno će izabrati drugu opciju.
Razlozi za takvu potencijalnu odluku Evropljana su razumljivi: bolja je vrabac u ruci nego golub na grani. Odbrambene snage Ukrajine obuzdavaju ofanzivu Ruske Federacije i imaju šansu da poraze neprijatelja uz podršku zapadnih partnera. Ako Ukrajinci budu lišeni podrške, mogu izgubiti, a onda će Rusija neminovno napasti države istočnog krila NATO-a. I nije činjenica da će ih Trampova Amerika zaštititi.
Ovaj scenario smatramo malo vjerovatnim. Budući da je Trump nepredvidiv, može donositi razne "nestandardne odluke" u međunarodnoj politici. A ove odluke mogu biti u suprotnosti sa osnovnim interesima SAD i njihovih saveznika. Ali sistem donošenja odluka SAD-a i NATO-a ima mnogo zaštitnih mehanizama protiv tako nepredvidivih političkih ličnosti.

Za nas je problem Trampovo uvjerenje da može svojom odlukom okončati rusko-ukrajinski rat. Ne zna kako to uraditi, ali je uvjeren da će se naći način, to bi bila samo želja. Ali želja čak i "samog Trampa" nije dovoljna za ovo.
Uspješno glasanje u američkom Kongresu za pomoć Ukrajini u iznosu od 61 milijardu dolara bio je pravi šok za Putina. Odluku je podržala polovina republikanskih kongresmena, u Senatu je "za" glasalo dvije trećine njegovih republikanskih članova. Putin je bio uvjeren da Trump ima potpunu kontrolu nad Starom Velikom strankom (kako se zove Republikanska stranka) i da će njegove najvjernije pristalice u Kongresu blokirati usvajanje zakona o spašavanju.
Danas Rusija ne može biti sigurna ni u šta što se tiče Trampa i njegove administracije. Ova administracija može odbiti sigurnosni sporazum sa Ukrajinom i preispitati podršku članstvu Ukrajine u NATO. Ili možda da to ne učini, čime se potvrđuje da je pobjeda Ukrajine cilj politike i za SAD.
I zato se Putinu žuri. On pokušava konsolidirati trenutno stanje okupacije i dobije saglasnost Ukrajine za takvu odluku. Putin se nada da će to biti razlog da Tramp "za jedan dan okonča rat" i da će to podstaknuti dalje pregovore. Putin ne vidi druge ozbiljne adute, ni na frontu, ni u ekonomiji, ni na međunarodnoj sceni.
Zadatak ukrajinskih vlasti je da ne pristanu na bilo kakvo primirje i pregovore sa agresorom, tokom kojih će se Putinu činiti da može djelovati sa pozicije sile.