UBN: Ignorirajte naslove - zamah se kreće u smjeru Ukrajine, a ne Rusije

 

Čak, što je možda i čudnije, popularno prikazivanje rata kao da je dospio u „zastoj“ – netačan opis iz raznih razloga – doživljava se kao poraz Ukrajine i očekivanu pobjedu Rusije. Da li bi ćorsokak bio izjednačen sa pobjedom za zemlju koja je izvršila invaziju u drugim konačno neuspjelim invazijama u posljednjih nekoliko decenija? Bez obzira da li su SAD u Iraku, Afganistanu ili Vijetnamu ili Sovjetski Savez u Afganistanu, ni u jednom trenutku tokom ovih ratova ove administracije ne bi tvrdile da je „zastoj“ bio jednak „pobjedi“, posebno nakon sve prolivene krvi i izgubljenih resursa, dok su još uvijek daleko od njihovih javno deklariranih maksimalističkih ratnih ciljeva.

Tačnije, istina je suprotna: zamah će se zapravo okrenuti Ukrajini na fundamentalne načine. To će biti vidljivo u podršci Zapada i sankcijama, na bojnom polju, u zračnom ratu i unutar same ruske ekonomije i političkog života.

Prije svega, dolazi ključno zapadno finansiranje, iako sa zakašnjenjem i nakon što je poslalo nesretan signal Kremlju. Iako je novac EU skoro izvjestan do februara, podrška SAD-a je još uvijek vrlo vjerovatna i možda će čak biti potvrđena u januaru. Osim uključenih taktičkih političkih mahinacija, na strateškom nivou zapadne vlade sve više razumiju rizik za cijeli zapadni poredak, ako dobrovoljno i nepotrebno dopuste Ukrajini da izgubi, a Rusiji pobjedu.

Vraćajući se korak unazad, zapadna društva i vlade još uvijek samo polako prepoznaju i prilagođavaju svoje razmišljanje činjenici da je Putinova invazija 24. februara 2022. godine nasilno zalupila vrata prethodnom poretku predvođenom SAD-om od kraja Hladnog rata. Ova tranzicija u rastuću novu globalnu eru, u kojoj je – za razliku od 1989. – daleko od sigurnog da će zapadni poredak i hegemonija opstati, usredsređen je na Ukrajinu. Putin je bacio rukavicu, a Zapad nema drugog izbora nego da se odupre i porazi Rusiju.

Sve više retorika zapadnih prijestolnica gravitirala je ka pronalaženju puta ka prekidu vatre, ali to čini dok se pregovara sa pozicije snage. Naročito za republikansku stranku koja još uvijek navodno obožava svog vodećeg ratnika iz Hladnog rata Ronalda Reagana, ne može biti veće licemjerje, ukidanje odgovornosti i izdaja njegovog naslijeđa od namjernog pokušaja traženja “mira kroz slabosti”. U tu svrhu, osim osiguravanja adekvatnog finansiranja Ukrajini za najmanje 2024. godinu, Zapad mora uključiti brojne druge tačke poluge kako bi ojačao svoju poziciju.

Nekoliko kritičnih poteza u ovom pravcu učinjeno je posljednjih sedmica, iako su proletjeli ispod radara u nekim krugovima zapadnih medija koji su pretjerano samoprezirni. Daleko veći napredak je vidljiv u konfiskaciji ruskih deviznih rezervi od oko 350 milijardi dolara, pri čemu su pravne blokade manje sposobne zaustaviti  političku volju. Iako je možda odložen zbog kolebljive Belgije (gdje se drži većina imovine) i njenog predsjedavanja EU u prvoj polovini godine, zamah se očito gradi i – dijelom – ironično inspiriran samim ratnim zamorom zapadnih poreskih obveznika i njihovih predstavnika u vladi. Jednostavno rečeno, to se mora dogoditi: ne postoji drugi realan put za finansijsku podršku Ukrajini na dugi rok. U međuvremenu, troškovi ruske pobjede u ratu – i rezultirajuće podrivanje globalnog poretka zasnovanog na pravilima, zapadnog sistema i njegovih ključnih institucija (EU, NATO, između ostalih) – daleko nadmašuju troškove koje predstavlja teoretski moguća šteta počinjena kredibilitetu dolara i eura, s obzirom na prijetnju konfiskacije rezervi.  

U međuvremenu, Bidenova administracija je krajem decembra uvela neke od najstrožijih finansijskih sankcija. One su već imale primjetan uticaj. U pooštravanju postojećih finansijskih sankcija uvođenjem sekundarnih sankcija stranim bankama koje obavljaju transakcije sa ruskim finansijskim sistemom, ove nove mjere su dovele do toga da velike turske i kineske banke – primarni posrednici u trgovini sa Rusijom i izvor ključnih komponenti za proizvodnju u segment odbrane – počnu odbijati rad sa ruskim finansijskim institucijama. Vremenom će to uzrokovati nestašice kritičnih komponenti i daljnju inflaciju goriva. Isto tako, "druga faza" ograničenja cijena ruske nafte je implementirana krajem 2023. godine, pooštravajući ograničenja za kompanije koje isporučuju naftu, što je već podiglo popust na naftu koju Rusija prodaje u odnosu na tržišne cijene sa 13 na 20 dolara po barelu. Ovo predstavlja prilično značajan uticaj s obzirom na umjerene globalne cijene nafte Brent u drugoj polovini 2023. i snižene prognoze za naftu Brent ove

godine (na prosječno oko 80 USD), dok se ruski budžet za 2024. temelji na cijeni od 70 USD za naftu koju prodaje (iako Rusija trenutno dobija blizu 60 dolara).

Gledajući na bojno polje, vidimo da nedavna dešavanja pomjeraju ravnotežu u korist Ukrajine. U potpunosti iskoristivši tajno oružje Kijeva (tj. tvrdoglavu vojnu strategiju Kremlja), Ukrajina je eliminirala 25-30.000 ruskih vojnika svakog mjeseca od oktobra, dok je odustajala od male količine zemlje. A gubici Rusije će se nastaviti s obzirom na politički motiviranu prirodu ovih napada uoči predsjedničkih izbora u martu. Iako navodno može zamijeniti do 25.000 vojnika mjesečno, ova situacija ne može trajati beskonačno. Da, Rusija ima ogromnu populaciju od 145 miliona ljudi, ali samo mali dio je zapravo politički dostupan i  može biti pozvan, prevezen, nahranjen, obučen, smješten, obučen i opremljen u bilo kojem trenutku bez potrebe egzistencijalna šteta po ekonomiju, društvo i režim.

Za razliku od daleko tvrdoglavijeg stila ruske vojne strategije, ukrajinsko rukovodstvo je prepoznalo neke od svojih strateških nedostataka i stoga reagira prikladnije, poboljšavajući položaj Ukrajine u ratu s vremenom. Konkretno, u proteklih mjesec dana Zelenski je javno podržao prelazak na defanzivniju strategiju ove godine, definiranu rekonstituiranjem ukrajinskih snaga, mobilizacijom više ljudstva, ograničavanjem ofanziva radi očuvanja ljudi i municije i izgradnjom vlastite Surovikin linije odbrambenih utvrđenja duž postojećeg front. Takva strategija bi dugoročno očuvala borbenu sposobnost Ukrajine, dok bi Putinu otkrila da će se njegovi gubici nastaviti bez izgleda za napredak.

Dodajte u dolazak aviona F-16, nabavku više francuskih projektila SCALP, očekivanu eventualnu isporuku njemačkih projektila Taurus (uprkos nedavnom neuspjelom glasanju u Bundestagu), nedavno obaranje nekoliko ruskih aviona, potonuće ruskog desantnog broda u Crnom moru, i nesposobnost Rusije da nanese značajnu štetu ukrajinskoj ekonomiji i energetskom sektoru usred intenziviranja zimskih zračnih napada te je evidentno da se ključni aspekti rata kreću u pravcu Ukrajine. Ukrajinska odbrambena strategija – sa kontinuiranim zračnim napadima na Krim i samu Rusiju – pokazat će Kremlju da nema izgleda za pobjedu kako je još uvijek definira Putin (odnosno, zauzimanje više teritorije, uklanjanje Zelenskog i postavljanje proruskog režima). U skladu sa nesposobnošću Rusije da nadživi Zapad u Ukrajini s obzirom na nadolazeću finansijsku podršku i zaplijenu deviznih rezervi, i pojačanu proizvodnju zapadne artiljerije, dolazi 2025., dajući Ukrajini trajnu prednost, i očigledno je da je u ovom ratu iscrpljivanja najviša tačka ruskog samopouzdanja već prošla.

 

U međuvremenu, van bojnog polja, finansijski, ekonomski i politički pritisci se značajno povećavaju u Moskvi. Pojednostavljeno, situacija ne može trajati beskonačno: Rusija će imati određeni nivo ekonomske krize nakon njenih izbora ove godine. Vlada je stvorila previše sukobljenih politika koje se moraju rješavati na vrijeme, iako bez rješenja sve dok traje rat. Za sada su stop-gap mjere (npr. kontrola kapitala i izvoza) i ozbiljno povećane kamatne stope (na 16 posto) pomogli Rusiji da izbjegne predizborne ekonomske probleme slabosti rublje i inflacije koji proizlaze iz visokog uvoza potrebnog za proizvodnju za potrebe oružanih snaga. U međuvremenu, tekuća mobilizacija (a možda i formalnija nakon martovskih izbora) stvara manjak radne snage i pogoršava troškove plaća za preduzeća, smanjujući investicije i rast uz održavanje inflacije na dugi rok.  

Stoga će se nakon izbora morati napraviti kompromis u politici. Na kraju, Moskva će vjerovatno izabrati srednji put: ukloniti neke kontrole kapitala uz održavanje visokih kamatnih stopa tokom 2024. kako bi ograničila inflaciju i depresijaciju rublje, uprkos štetnom uticaju na privatne investicije i rast. Ali problemi će ostati neriješeni i vremenom će se samo pogoršavati. I bit će političkog uticaja. Putinov režim će samo dodatno naljutiti i otuđiti određene elitne frakcije svojim odgovorom na ove sukobljene politike nakon martovskih izbora, a sve to istovremeno trpeći sve veće gubitke u demonstrirano nepobjedivom i beskrajnom ratu, podstičući veći pritisak na Kremlj. Nijedan od ovih faktora – bilo politički, ekonomski, finansijski ili vojni – ne može se vremenom poboljšati za Rusiju; nego će se svi neminovno pogoršati, samo je pitanje kojim tempom.

Naravno, ništa od ovoga ne znači da Rusija nužno „gubi“ u ovom trenutku. Niti reći da Ukrajina nije suočena sa brojnim ozbiljnim izazovima. Ali vjerovati da Rusija pobjeđuje i da će 2024. biti prekretnica za Putina i njegovu ratnu mašinu nakon povratka samopouzdanja krajem 2023. vrlo je pogrešno. Očekujte da će se plima okrenuti i da će 2024. godina biti daleko povoljnija za Ukrajinu nego što popularna raspoloženja sugeriraju.