Tri godine rata u Ukrajini: kinesko-ruski savez prošao test

Za Rusiju je rat postao test njenog savezništva sa Kinom – a ishod je bio pozitivan. Uprkos intenzivnom pritisku Zapada i formalnom distanciranju od sukoba, Kina je Rusiji pružila opipljivu podršku koja je, posebno u ekonomskoj sferi, apsolutno ključna i nezamjenjiva za Kremlj. Pozitivan ishod de facto saveza sa Kinom potaknut će Kremlj da dalje produži suradnju sa ciljem slabljenja pozicije Zapada i da nastavi raditi sa Kinom na izgradnji novog međunarodnog poretka koji bi bio 'prijateljski' za oba režima.

 

 

Kina vjeruje da postoji sve veća vjerovatnoća konfrontacije sa Sjedinjenim Američkim Državama i to je oblikovalo i nastavlja oblikovati njen pristup ratu u Ukrajini. Odluka Kine da podrži Moskvu i da tu podršku zadrži skoro tri godine proizišla je iz njene procjene kineske strateške situacije, vođene produbljivanjem konkurencije sa SAD. U tom kontekstu, Kini je potrebna sigurnost i stabilnost duž njene sjeverne granice i partner da se suprotstavi uticaju Zapada u Centralnoj Aziji. Iz ovih razloga, Peking je spreman uložiti politički i ekonomski kapital u ruski autoritarni, antizapadni i Kini prijateljski režim. Zbog agresivnog revizionizma Rusije, Kina može računati na to da će vezati neke od resursa koje SAD i njihovi saveznici imaju u Evropi i na Bliskom istoku. Dosadašnji tok sukoba u Ukrajini nije promijenio ovu računicu.

Ipak, kineska podrška Rusiji nije bila automatska, posebno nakon što je postalo jasno da se namjeravani ruski 'blickrig' izrodio u rat iscrpljivanja, sa Rusijom koja se suočava sa snagom zapadnog saveza – čak i ako je, zbog nedostatka političke volje, Zapad ovaj potencijal iskoristio samo u ograničenoj mjeri. Podrška Kine nije neograničena, jer i vlada i privredni subjekti, nesumnjivo djelujući prema diskretnim uputama vlasti, nastoje ublažiti ekonomske i političke troškove svoje podrške Rusiji, posebno one koje proizlaze iz sekundarnih sankcija SAD-a.

Ni Kina ni Rusija nikada nisu otkrile da li je Vladimir Putin unaprijed upozorio Xi Jinpinga o njegovoj namjeri da pokrene invaziju na Ukrajinu u punom obimu. Međutim, vrlo je vjerovatno da je, u najmanju ruku, nagovijestio svoje planove za poduzimanje radikalnih akcija protiv Ukrajine. To pokazuju, naprimjer, promjene u narativima kineske propagande.

Osim toga, sadržaj zajedničke izjave o ulasku međunarodnih odnosa u novu eru i globalnom održivom razvoju, objavljenoj 4. februara 2022. godine tokom Putinove posjete Pekingu, sugerira da je on osigurao Xijevu podršku za takve radikalne korake. Međutim, Putin je najvjerovatnije predstavio kineskom lideru scenario u koji je i sam vjerovao – brzu i relativno beskrvnu operaciju umjesto dugotrajnog rata punog razmjera. To bi objasnilo nespremnost kineske diplomatije za evakuaciju kineskih državljana.

 

 

Poput Kremlja i zapadnih posmatrača, Kina je bila iznenađena efikasnošću ukrajinskog otpora i transformacijom rusko-ukrajinskog sukoba u produženi konvencionalni rat. Ovaj neočekivani razvoj događaja stvorio je nekoliko izazova za Kinu. Prvo, to je negativno uticalo na njene odnose sa Zapadom, koji je pojačao napore da smanji svoju ekonomsku zavisnost od Kine. Ovaj efekat je bio posebno izražen u Evropi, gde je Kina sve više postajala viđena kao strateški rival zbog njene materijalne i diplomatske podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu. Drugo, SAD su odgovorile obnavljanjem i jačanjem svojih saveza u indo-pacifičkom regionu, dok je NATO pojačao svoj angažman sa tamošnjim partnerima. Treće, kineski operateri koji posluju sa Rusijom suočili su se sa prijetnjom američkih sankcija. Četvrto, posebno tokom prve dvije godine sukoba, kineska vlada se plašila da bi Rusija mogla proširiti rat na druge zemlje ili pribjeći upotrebi oružja za masovno uništenje. Iz perspektive kineskog rukovodstva, to je riskiralo da izazove nekontroliranu eskalaciju koja bi mogla uvući Kinu u otvoreni sukob sa Zapadom prije nego što bude spremna za to. Konačno, kako se rat odvijao, Rusija je preduzela asertivne akcije u postsovjetskoj sferi, postavljajući brojne teritorijalne pretenzije protiv Kazahstana i na taj način ugrožavajući regionalnu stabilnost.

U ovoj situaciji, Kina je usvojila dvostruku strategiju kombinirajući opipljivu podršku svom savezniku sa retorikom i gestovima osmišljenim da stvore utisak da se distancira od Rusije istovremeno projektujući fasadu kineske neutralnosti. Primarni cilj bio je pomoći ruskoj ekonomiji da izdrži zapadne sankcije i osigura da Kremlj može održati svoje ratne napore. U isto vrijeme, dvije strane rade na razvoju mehanizama koji bi njihovu ekonomsku saradnju učinili otpornijom na sankcije Zapada, kao što su obavljanje transakcija u renminbiju i istraživanje alternativnih metoda poravnanja.

Kina je, također, preduzela nekoliko inicijativa za uspostavljanje crvenih linija za ruske akcije. Najvažnije, tokom samita Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) u Samarkandu u septembru 2022. godine, Xi Jinping je izrazio nedvosmislenu podršku nezavisnosti Kazahstana i drugih republika Centralne Azije. Štaviše, Kina je izdala nekoliko javnih i privatnih izjava (naprimjer, u oktobru 2022., martu 2023. i novembru 2024. godine) u kojima je potvrdila svoje protivljenje upotrebi i širenju nuklearnog oružja.

 

Kina je podržala ratne napore Rusije uvozom ruskih energetskih resursa i popunjavanjem praznina na ruskom tržištu uzrokovanih zapadnim sankcijama i dobrovoljnim povlačenjem nekih zapadnih kompanija. Ono što je najvažnije, ovo uključuje nabavku civilno-vojnih proizvoda dvostruke namjene, kao što su elektronska integrirana kola (sa povećanjem izvoza za 140 posto između 2021. i 2023.) i poluvodiča (povećanje izvoza od 45 posto u istom periodu). Kina je, također, isporučila industrijske tehnologije, uključujući mašine. Njen udio u ruskom uvozu alatnih mašina porastao je sa 28 posto u 2021. na oko 90 posto u 2023. godini. Kao rezultat toga, ekonomske veze između Kine i Rusije dodatno su se produbile. Udio Kine u vanjskoj trgovini Rusije porastao je sa 18 posto u 2021. na 33 posto u 2023. godini, pri čemu je uvoz porastao sa 25 posto na 39 posto, a izvoz sa 13,8 posto na 28 posto. U prvih 10 mjeseci 2024. godine Kina je činila 33,8 posto ruske vanjske trgovine.

U političkoj sferi, Kina je pokazala svoju podršku Rusiji kroz izjave da, uprkos kontinuiranoj invaziji Rusije na Ukrajinu, namerava nastaviti širiti saradnju sa Moskvom u svim oblastima, uključujući odbranu. Prva jasna indikacija da se Kina neće udaljiti od Rusije došla je 30. marta 2022. godine, kada se kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi sastao sa svojim ruskim kolegom Sergejem Lavrovom tokom njegove prve posjete Kini od početka invazije. Wang je naveo da su kinesko-ruski odnosi "izdržali novi test u međunarodnom pejzažu koji se razvija" i izrazio spremnost Pekinga da "podiže kinesko-ruske odnose na viši nivo". On je ponovio rusko tumačenje porijekla sukoba, ali nije u toj fazi direktno okrivio SAD.

Xi Jinping je ponovo potvrdio ovaj stav tokom telefonskog razgovora sa Putinom 15. juna 2022. godine, obećavajući dublju stratešku koordinaciju i opsežnu podršku u pitanjima koja se odnose na "fundamentalne interese" obje strane. Ova posvećenost je naglašena Xijevom službenom posjetom Moskvi u martu 2023. godine, nakon čega je uslijedila Putinova posjeta Pekingu sedam mjeseci kasnije, pošto su dvojica lidera zadržala tradiciju čestih angažmana na visokom nivou. Konačno, tokom Putinove posjete Kini u maju 2024. godine, dvije strane su potpisale deklaraciju kojom su se obavezale na intenziviranje zajedničkih napora usmjerenih na suprotstavljanje američkoj politici „dvostrukog obuzdavanja” Rusije i Kine. U kontekstu konfrontacije Rusije sa Zapadom, ova deklaracija, koja je bila u suprotnosti sa navedenim principom da kinesko-ruski odnosi nisu usmjereni protiv bilo koje treće strane, predstavljala je jasan signal podrške Kine Rusiji i može se smatrati velikim političkim uspjehom Kremlja.

Još jedna jasna ilustracija kineske podrške Rusiji, kinesko-ruska vojna saradnja je nastavljena, pa čak i intenzivirana. Oružane snage dvije zemlje izvode zajedničke vježbe; godišnji broj ovih vežbi povećao se sa prosečnih tri između 2011. i 2021. na pet između 2022. i 2024. godine. Čini se da raste i složenost ovih vježbi i dubina saradnje. Tokom tri godine rata u Ukrajini, nekoliko novih elemenata je uneseno u ove vježbe. To uključuje borbene avione koji koriste zračne baze partnera i uvježbavaju zračne napade na teritoriju partnera nakon polijetanja sa domaćih aerodroma, kao i zajednički kinesko-ruski komandni centar koji se nalazi na ruskoj teritoriji.

 

Kao najjasniji znak ograničenja kinesko-ruske saradnje, brojne kineske banke su odbile da obrađuju transakcije sa Rusijom zbog straha da bi mogle biti izložene sekundarnim sankcijama. Ovaj trend je postao toliko raširen da je ruski izvoz u Kinu zastao u drugom tromjesečju 2024. godine, a čak i opao u trećem kvartalu. Slično, ruski uvoz je smanjen tokom drugog kvartala 2024. godine u poređenju sa istim periodom prethodne godine. Čini se da je ovo povezano sa problemima plaćanja između preduzeća u dvije zemlje koji proizilaze iz zapadnih sankcija. Međutim, porast na prelazu godine ukazuje na to da su dvije strane pronašle načine da barem djelimično zaobiđu ova ograničenja.

Rusija je nezadovoljna što rastući obim trgovine nije bio praćen značajnim povećanjem kineskih investicija. Tek u augustu 2024. godine zajednička komisija za promociju investicija uspjela je dogovoriti i odobriti listu investicionih projekata. Međutim, to ne znači da će oni brzo preći u fazu implementacije. Pregovori o ažuriranju sporazuma o uzajamnoj zaštiti ulaganja, koji se vuku godinama, tek trebaju biti okončani. Bez ovog ažuriranja, povećanje kineskih investicija je malo vjerovatno. Drugi faktor je to što su rat koji je u toku i sankcije ojačali dugogodišnju percepciju u Kini da je Rusija rizično i niskoprofitno tržište za poslovanje.

Ni struktura bilateralne trgovine, koja je stalna briga za Rusiju, nije se poboljšala. Ruskim izvozom i dalje dominiraju sirovine i poluproizvodi, dok Kina prvenstveno izvozi mašine i visoko prerađenu robu. Ovaj trend se dodatno učvrstio zbog kineske ekspanzije na rusko tržište industrijske robe kako bi popunila praznine koje su ostavili evropski proizvođači, posebno u automobilskom sektoru. Postepeno otvaranje kineskog tržišta za ruski poljoprivredni izvoz jedini je pozitivan razvoj u oblasti trgovine.

Slično u političkoj i diplomatskoj sferi, Rusija je morala priznati i prihvatiti formalni stav Kine o rusko-ukrajinskom ratu, iako nije dobila nedvosmislenu, punu podršku ruskim akcijama. Određeni aspekti ove pozicije nosili su implicitnu kritiku Rusije, iako Kina nikada nije osudila rusku invaziju niti eksplicitno kritizirala njene postupke. Ovi aspekti su uključivali isticanje principa međunarodnog prava, posebno zahtjeva da se sukobi rješavaju mirnim sredstvima i da se poštuje teritorijalni integritet država.

Kao rezultat toga, tokom glasanja u UN (u Vijeću sigurnosti i Generalnoj skupštini) o agresiji Rusije, Kina je izabrala da bude suzdržana umjesto da glasa protiv rezolucija koje osuđuju Rusiju. Mirovni plan koji je Kina objavila u februaru 2023. godine je osmišljen tako da je prikaže kao neutralnu stranu. Iako su uglavnom vođeni propagandom, kineski pozivi na hitan prekid vatre u Ukrajini politički su nezgodni za Rusiju.

 

 

Nakon tri godine rata, Kina vjeruje da je uspjela održati privid neutralnosti, što je posebno ključno u njenim odnosima sa zemljama globalnog juga. Konflikt koji je u toku nastavlja apsorbirati američku pažnju i resurse. Autoritarni, antizapadni i Kini prijateljski režim u Moskvi je opstao i čak dobio snagu, što je ključni faktor za kinesku stratešku perspektivu. Nadalje, smanjen je rizik da Putin pribjegne oružju za masovno uništenje ili da iz očaja uvuče Kinu u prerani sukob sa SAD. Osim toga, šire međunarodno okruženje, uključujući sukob na Bliskom istoku, produbilo je podjele između Zapada i globalnog juga, smanjujući političke i reputacijske troškove Kine za podršku Rusiji. Prošireni obim sankcija usmjerenih na subjekte iz trećih zemalja (uključujući kineske firme) zbog pomaganja ruskim ratnim naporima ostaje ozbiljan izazov. Međutim, ove mjere nisu imale veliki uticaj na kinesku ekonomiju u cjelini.

U ukupnoj procjeni dobitaka i gubitaka, Kina može zaključiti da, iako ruska invazija na Ukrajinu nije uspjela donijeti sve očekivane koristi nakon tri godine, ti dobici bi se ipak mogli materijalizirati tokom vremena. U međuvremenu, Zapad nastavlja da crpi svoje resurse, a Rusija sve više zavisi od Kine. Troškovi ostaju prihvatljivi sve dok ne postoji rizik od kolapsa režima Kremlja ili da sukob izmakne kontroli, posebno u istočnoj Aziji. Iz ovih razloga, može se zaključiti da, suprotno svojim propagandnim narativima, Kina nema poticaj da se zalaže za brzi završetak rata.

 

 

Za Rusiju, njena puna invazija na Ukrajinu i paralelni hibridni rat protiv Zapada su postali test odnosa sa Kinom koji je gajila od raspada Sovjetskog Saveza. S obzirom na složenost kinesko-ruskih odnosa, istoriju interakcija unutar trokuta Moskva-Peking-Washington i obim kineskih ekonomskih veza sa SAD, Kremlj je možda bio zabrinut da će se Kina, u slučaju dugotrajnog sukoba i sve većeg pritiska SAD-a, udaljiti od Rusije i usvojiti nepovoljniji oblik neutralnosti. Međutim, njihova veza je prošla ovaj test. Uprkos snažnom pritisku Zapada, posebno SAD, i formalnom udaljavanju Kine od sukoba, Kina je Rusiji pružila ekonomsku, političku i diplomatsku podršku.

Podrška Kine, posebno u ekonomskoj sferi, ključna je za Kremlj i ne može je zamijeniti nijedan drugi partner. U kontekstu sukoba Rusije sa Zapadom i njenog rata protiv Ukrajine, Kina se pojavila kao najvažniji i nezamjenjivi pokretač Kremlja. Kao rezultat toga, kinesko-ruski odnosi su nastavili da se produbljuju. Okvir koji su dvije zemlje razvijale više od tri decenije, trenutno opisan kao „sveobuhvatno strateško partnerstvo koordinacije za novu eru“, efektivno se razvio u neformalni antiamerički savez i pokazao svoju vrijednost u praksi. Prema zvaničnom narativu, Kina i Rusija dijele odnos koji „nadmašuje savezničke odnose“.

 

 

Produbljivanje odnosa sa Kinom, zajedno sa rastućom ekonomskom asimetrijom, izazvalo je zabrinutost unutar dijela ruske elite i društva zbog toga što Rusija postaje pretjerano zavisna od Kine. Ruski stručnjaci za kinesko-ruske odnose su to relativno otvoreno priznali, dok su analize koje su objavili komentatori povezani sa Kremljom da odbace ove strahove kao neosnovane daju indirektan dokaz ovakvog načina razmišljanja. Prije svega, ovi analitičari tvrde da je Rusija, s obzirom na eskalirajući i nepomirljivi sukob između Kine i SAD-a, postala nezamjenjiv saveznik Kine, što znači da je ovisnost između dva partnera sada obostrana. Štaviše, ekonomska dominacija Kine još uvijek je u određenoj mjeri nadoknađena vojnom prednošću Rusije, posebno u pogledu njenih nuklearnih sposobnosti.

Nezavisnost ruske politike ilustruje njena tekuća bliska vojno-tehnička saradnja sa zemljama u sukobu sa Kinom, poput Indije i Vijetnama. Što se tiče Centralne Azije, mnogi tvrde da su se Rusija i Kina uspjele odmaknuti od pristupa igre nulte sume u korist razvoja okvira zasnovanog na zajedničkim interesima – naime, održavanju stabilnosti ovog regiona i guranju nazad protiv Zapada kao strateškog rivala. Autonomija Rusije u odnosu na Kinu dodatno je ojačana njenim savezom sa Sjevernom Korejom, koji je Peking morao prihvatiti uprkos brojnim rizicima koje to nosi. Nižerangirani kineski zvaničnici više puta su izražavali nezadovoljstvo produbljivanjem saradnje između Rusije i Sjeverne Koreje. Međutim, teško je utvrditi da li su ove izjave bile zamišljene kao upozorenja vladama Moskve i Pjongjanga ili su bile dio šireg diplomatskog napora usmjerenog na Zapad.

Ovi argumenti se mogu smatrati validnim. Vrijedi dodati da je, uprkos eksplicitnom neodobravanju Kine, Kremlj više puta koristio nuklearne prijetnje Zapadu i Ukrajini. Osim toga, Rusija je donijela odluku da razmjesti svoje nuklearno oružje u Bjelorusiji prkoseći zvaničnom protivljenju Kine takvim raspoređivanjem u trećim zemljama. Međutim, treba napomenuti da se Kina suzdržala od direktnog kritiziranja ovih postupaka.

Stoga, svi dokazi upućuju na to da je Kremlj spreman prihvatiti postojeću asimetriju u odnosima sa Pekingom, vjerujući da je rizik da Kina iskoristi ovu neravnotežu ublažen činjenicom da Rusija ostaje nezamjenjiv saveznik Kini u njenoj konfrontaciji sa SAD.

 

 

Pozitivan saldo njegovog de facto saveza sa Kinom do sada će ohrabriti Kremlj da nastavi svoju sadašnju politiku prema Kini, proširujući političku i vojnu saradnju dviju zemalja kako bi oslabio poziciju Zapada i zajedno s Pekingom radio na izgradnji novog međunarodnog poretka koji bi bio 'prijateljski' za oba režima. Čini se da Rusija nije voljna da revidira ovu politiku, iako nije uspjela dati željene rezultate u ekonomskoj sferi. Međutim, čini se da se Kremlj nada da bi se to na kraju moglo promijeniti.

Čak ni okončanje rata u Ukrajini pod ruskim uslovima ne bi potaknulo Kremlj da preispita svoj „zaokret prema Kini“. Naprotiv, potencijalna pobjeda nad Zapadom u Ukrajini samo bi ojačala njene ambicije da revidira posthladnoratovski poredak kako u Evropi tako i globalno. Jasno je da će savez sa Kinom ostati preduslov za postizanje ovih ciljeva.

Štaviše, ruska pobjeda u Ukrajini koja je poslužila kao pozitivan test ovog saveza ojačala bi uvjerenje Kremlja u fundamentalno usklađivanje interesa između Pekinga i Moskve.

Kina bi u budućnosti mogla pokušati iskoristiti svoj uticaj na Rusiju kako bi tražila taktičke ustupke od SAD. S obzirom na visok nivo koordinacije između Kine i Rusije, vjerovatno je da bi svaki takav napor prvenstveno poslužio kao prilika za obje zemlje da izvuku maksimalnu korist od Washingtona.

 

ZAKLJUČAK  

 

Odnosi Kine i Rusije, tokom posljednje tri godine, koliko traje ruska invazija na Ukrajinu, imaju uzlazni karakter i sve su čvršći, pokazala je ova analiza. Obje države u jačanju odnosa imaju zajednički interes. Kineska „neutralnost na strani Rusije“, donosi ovoj zemlji ponajprije ekonomsku korist, ali je konačni cilj Kine promjena globalnog poretka. Rusku invaziju na Ukrajinu, Kina koristi za jačanje svoga uticaja u svijetu, dok su SAD i zemlje Zapada fokusirane na Ukrajinu.  

Sa druge strane, zahvaljujući ponajprije Kini, Rusija je u dobroj mjeri uspjela spriječiti pogubne porodice sankcija zapadnih zemalja na rusku ekonomiju. To je omogućilo Rusiji da nastavi ratna dejstva u Ukrajini. Sa druge strane Rusiji odgovara slabljenje Zapada i u takvoj konstelaciji odnosa Rusija pristaje na podređenu ulogu u kinesko-ruskim odnosima.  

U odnosima Rusije i Kine postoje nesuglasice, ali su obje države jedinstvene u namjerama da promjene globalni poredak i zajednički nastavljaju raditi na ostvarenju tog cilja.