"Topovsko meso" sa Krima:  Kako se "novopridošli" i starosjedioci sa Krima šalju u rat

Posljednji dekret ruskog predsjednika Vladimira Putina u vezi sa vojskom predviđa povećanje njenog osoblja u odnosu na prošlu godinu za 180.000 ljudi. Prema dokumentu, koji će stupiti na snagu u decembru 2024. godine, puni broj ruske vojske bit  će 2.389.130 ljudi, uključujući 1.500.000 vojnih lica. Kakva stvarna budućnost čeka potencijalne ruske vojnike, mornare i oficire iz redova domaćih i "novih" stanovnika anektiranog Krima? 
Ispostavilo se da je sadašnji Putinov dekret o povećanju vojske treći od početka invazije na Ukrajinu u punom obimu. Do augusta 2022. godine broj osoblja Oružanih snaga Rusije bio je određen "mirnim" predsjedničkim dekretom iz 2017. godine. Prema dokumentu, broj ruskih oružanih snaga trebao je biti 1.013.628 ljudi.
U Putinovim starim i novim ukazima nema „sloma“, odnosno, tačnih pokazatelja broja vojnika na regrutaciji, ugovoru i mobilizaciji. Prema staroj formaliziranoj praksi, ovi tačni pokazatelji bit će određeni odgovarajućim naređenjem ministra odbrane Rusije, direktivom načelnika Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije itd.
Naravno, ovaj dekret će uskoro, a vjerovatno i dalje, direktno uticati na mladiće i muškarce od 18 do 60 godina sa Krima koji podliježu regrutaciji i mobilizaciji kao rezervisti. Prema riječima Olge Skripnik, šefice Krimske grupe za ljudska prava, tokom perioda aneksije Krima, Rusija je regrutirala najmanje 40.000 stanovnika poluostrva u svoju vojsku, što se smatra ratnim zločinom.
Od 2022. godine Rusija je počela skrivati ove pokazatelje. Neki stručnjaci pretpostavljaju da su krimski vojni komesari svake godine slali oko 6.000 ljudi u vojsku. 
"Najvjerovatnije je 2022. godine bilo više nego standardne", rekao je Skripnik.
"Lov" na izvođače radova se nastavlja
Rukovodstvo Kremlja, koje je "radilo na greškama" nakon dekreta o "djelimičnoj" mobilizaciji od 21. septembra 2022. godine, nastavlja se dopunom "topovskog mesa" za front uglavnom na račun izvođača. Komande vojnih jedinica ih "traže" među podređenim vojnim obveznicima, kao i razni civilni službenici zajedno sa vojnim komesarima na terenu, među onima koji su "oslobođeni".
„Moj sin nije stigao završiti fakultet i pozvan je na služenje vojnog roka nekoliko mjeseci prije diplomiranja“, ispričala je autorki o historiji svoje porodice Alla, stanovnica Simferopolja, čije je pravo ime promijenjeno iz sigurnosnih razloga. “ Ušao je u "školu za obuku" u Sevastopolju. Tamo su ga njegovi komandanti uporno nagovarali da potpiše ugovor. Bilo mi je veoma teško da ga nagovorim da to ne uradi. Učinili smo sve da ga pošalju bliže kući. Tamo je i sin bio metodički obrađivan da potpiše ugovor. Ja sam mu kategorički rekla: "Nemoj razmišljati o tome". Drago mi je da je poslušao. Sad sam mirna, čekam njegov "otpust".
Iza ograda ruskih vojnih jedinica nastavljaju se pritiskati pojedinci za potpisivanje ugovorne službe u vojsci, Rosgvardiji i drugim strukturama moći. Međutim, sami stanovnici Krima tvrde da sada nisu tako vrijedni kao, recimo, u rano proljeće 2024. godine. Tada je vojska rasporedila mobilne mobilizacione punktove sa "patriotskom" muzičkom pratnjom, demonstracijom savremenog malokalibarskog oružja na nasipima odmarališta, u centru prijestolnice Krima.
Početkom jeseni, u gradovima i selima poluostrva Krim, još se naziru samo ulični panoi za oglašavanje ili jednostavne objave. Kao, naprimjer, u Simferopolju, blizu kapije gradskog Vojnog komiteta.
Ili na prednjoj strani hotela "Kolos" u blizini centralne pijace, gde se pozivaju da služe u lokalnoj jedinici Rosvardija.
Lokalni autobusi i trolejbusi u svojoj unutrašnjosti "nose" slične reklame.
Može se vidjeti i ispred ulaza u upravnu zgradu odmarališta Mikolaivka.
No, u izvjesnoj mjeri, izložba fotografija koju je organizirala ruska administracija Jevpatorije u Duvanovskoj ulici "Žena i majka heroja" može se računati kao svježa reklamna kampanja "uživo".
Milioneri iz glavnih gradova i udaljenih predgrađa
Ali ipak, mora se priznati: reklamne kampanje i posebna novčana obećanja ruskog Ministarstva odbrane u Rusiji i njenom anektiranom Krimu ne prolaze bez traga.
Tokom godinu dana broj ljudi koji potpisuju ugovore za službu u ruskoj vojsci povećao se više od šest puta, navodi publikacija "Važne istorije", na osnovu podataka o rashodima federalnog budžeta Rusije.
Prema ovim podacima, ako je u prvoj polovini 2023. godine 26. 700 ljudi primilo jednokratnu uplatu za potpisivanje ugovora, dok je u istom periodu 2024. godine – 166.000. Samo od aprila do juna ove godine skoro 93.000 ljudi otišlo je u rusku vojsku po ugovoru.
U Moskvi je iznos jednokratne nagrade za one koji su potpisali sporazum sa Ministarstvom odbrane Ruske Federacije dostigao 1,9 miliona rubalja, u Moskovskoj oblasti - 1,7 miliona, u Rostovskoj oblasti - 1,2 miliona, u Baškortostanu i Dagestanu 0,5 miliona.
Prethodni nalet interesa za ugovornu službu dogodio se neposredno prije napada Oružanih snaga Ukrajine - nakon što je gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin uveo jednokratnu uplatu od 1,9 miliona rubalja u glavnom gradu 23. jula, objavila je ruska publikacija "Verstka". Prije uvođenja jednokratne isplate, interesovanje za ugovore u Moskvi padalo je tokom cijele godine, uprkos izjavama vlasti o suprotnom. Naprimjer, u augustu 2023. godine više od 3.000 ljudi pristalo je učestvovati u ratu. Na Krimu je za potpisivanje ugovora sa Ministarstvom odbrane Ruske Federacije do kraja augusta 2024. godine plaćeno 0,8 miliona.
Inače, Moskovljani su nedavno povećali ovaj iznos sa 1,9 na 2,3 miliona rubalja. Ruski opozicioni političar, penzionirani pukovnik KGB-FSB Genadij Gudkov raspolaže tim podacima.
"Ponestaje nam topovskog mesa, inače zašto povećavati jednokratnu naknadu", smatra Gudkov.
Prema Gudkovu, u pripremi za nastavak rata, navodno su upućena naređenja vojnim komesarijatima u Rusiji da se studenti, osim prvih i završnih godina, upućuju u vojsku.
Inače, ovo nije nešto posebno. Ova praksa je uvedena u Sovjetskom Savezu na vrhuncu afganistanskog rata 1979-1989. U to vrijeme su mlađi komandanti i specijalisti iz kategorije školovanih vojnih obveznika bili hitno potrebni, prije svega, "ograničenom kontingentu sovjetskih trupa u DRA" (Demokratska Republika Afganistan), odnosno 40. kombiniranoj armiji Turkestanske vojne oblasti, koja se borila "preko rijeke".
"Referentna" formalnost
Stari poznanik Leonid, čije se pravo ime i tačno mesto rada skrivaju iz sigurnosnih razloga, ispričao je autoru neke karakteristike rada i komunikacije sa potencijalnim regrutima. Čovjek kontinuirano više od 10 godina i još uvijek radi u jednoj od specijaliziranih krimskih zdravstvenih ustanova. Posljednje dvije i po godine morao je raditi sa budućim i sadašnjim ruskim vojnicima po ugovoru zbog službe. Obraćaju mu se za potvrde o podobnosti za vojnu službu. Generalno, Leonid mora provjeriti da li je osoba registrirana ili nije zbog određene bolesti, staviti pečat na dokument i potpisati.
„Ovakvi potvrde se ove godine češće traže nego prošle godine“, kaže Leonid. “Ali iz nekog razloga, dosta tih zahtjeva ne dolazi od stanovnika Krima, već od "kontinentalnih" (Rusa koji su se doselili na Krim - prim. aut.). Ili već žive ovdje ili su tek stigli - nisam baš siguran. Od 10 prijavljenih osoba, otprilike samo jedna do dvije su Krimljani. Po ovu potvrdu šalju ih vojni komesari i komandanti armija. Kažem im da potvrdu možemo dati samo stanovnicima našeg grada, a vi uzmite Čeljabinsk, Omsk, Tomsk. Neki odmah počnu galamiti: "Tamo za vas prolivamo krv, štitimo vas, ali nije jasno ko ste vi ovde." Potrebno je izdati potvrdu da u trenutku pregleda nisu uočena odstupanja u zdravstvenom stanju. Čista formalnost, vjerovatno je potrebna komandantima vojske", kaže Leonid. 
Prema Leonidovim riječima, u posljednje vrijeme stanovnici Krasnodarskog kraja i bjeloputi stanovnici Dagestana i Čečenije se često prijavljuju za takve potvrde. Među njima, kao i stanovnicima Krima, ima dosta onih sa asocijalnim elemenatima u ponašanju, onih koji sa 50 i više godina nemaju ni porodicu, ni stalan posao, ni dom. Cijeli svjesni život proveli su boreći se u Afganistanu i Siriji. Sada otvoreno kažu da idu “zaraditi".
„Imamo primjer zaposlenog ambulanti poliklinike.  On je prošle godine potpisao ugovor“, nastavlja Leonid. “Pitam ga: "Kada se vraćaš, kada ističe ugovor?". Kaže: „Davno sam završio, niko nas tek tako ne pušta. To je za nas jednosmjerna ulica." Pitam ga: "Primate li transfere?". „Možda polovina, jedna trećina stigne“, kaže on.