„Tihi ubica“: Rusija hemijskim ratom podržava napredovanje u Donbasu

Ukrajinski vojnici su često nepripremljeni i neopremljeni da se suprotstave rastućoj upotrebi hemijskih agenasa od strane Rusije.

Udišući vazduh iz rova u istočnoj Ukrajini, pješadinac je bio spreman na najgore kada je zagušljivi bijeli dim doša do njegove pozicije.
Ruski dron je upravo bacio gasnu granatu u rov, što je međunarodno zabranjena praksa u ratovanju, a koju ruske snage koriste za gušenje ukrajinskih vojnika koji se kriju u rovovima. Istjerani na otvoreno, Ukrajinci su odmah postali ranjive mete za ruske dronove i artiljeriju.
“Razmišljao sam o svemu o čemu je trebalo i o čemu nisam trebao razmišljati”, rekao je Ihor, koji se prisjetio februarskog incidenta u blizini Časiv Jara, gdje je učestvovao u sprečavanju moskovskih trupa da napreduju iz ruševina Bahmuta,  kojeg je okupirala Rusija. Kao i neki drugi vojnici koji su razgovarali za Kyiv Independent, zamolio je da ne otkriva svoj identitet iz sigurnosnih razloga.
Rusija sve više koristi hemijske agense u velikoj ofanzivi s ciljem da zauzme posljednje gradove u regionu Donbasa koji su pod kontrolom Ukrajine. Taktika gušenja je izvlačenje vojnika iz rova i smanjenja morala ukrajinskih vojnika koji su se, manje opremljeni i naoružani, povlačili selo po selo na istoku skoro godinu dana.
Napad koji je doživio Ihor dogodio se u vrijeme kada je Rusija pojačala ilegalnu upotrebu hemijskih agenasa tokom invazije na Ukrajinu pokrenute prije 2,5 godine na više od 4.000 službeno zabilježenih slučajeva, što označava nagli porast sa oko 600 u januaru, prema podacima ukrajinske vojske.
Vojnik je rekao da je bilo gotovo nemoguće disati u rovu. Osjećao je kao da mu pluća gore. Na položaju su bila četiri čovjeka, ali jedino Ihor nije imao gas masku, jer je svoju dao starijem saborcu. Komandir voda pokrio je usta mokrim maramicama i mijenjao ih svakih pet minuta.
Još jedan ruski dron je letio iznad njihovih položaja, čekajući da Ukrajinci izađu, kaže Ihor. Prošlo je 15-ak minuta prije nego što je dron odletio, omogućivši Ihorovoj jedinici da se premjesti u rezervnu zemunicu.
“Još pet minuta u rovu kontaminiranom gasom i pluća bi kolabirala”, rekao je Ihor. 

Era modernog hemijskog ratovanja počela je u Prvom svjetskom ratu kada je zastoj u rovovskom ratu podstakao upotrebu otrovnog gasa. Praksa je nastavljena u sukobima koji su uslijedili, od rata u Vijetnamu do građanskog rata u Siriji.
U ratu u Ukrajini, koji se često naziva prvim ratom dronova, Rusija je koristila bespilotne letjelice za precizno bacanje gasnih granata u rovove.
Za Ihora i njegove saborce čekanje u novom skrovištu nije bilo ništa manje zastrašujuće. Nemilosrdna ruska vatra učinila je opasnim hodanje do najbliže evakuacione tačke. Čekali su dan prije nego što su zatražili medicinsku pomoć.
“Znao sam da se neću probuditi ako zaspem”, rekao je Ihor.
Ihor je na kraju stigao do ljekara kod Časiv Jara, gdje su ga odnijeli drugovi pošto više nije mogao hodati. Napad bojnim otrovima ostavio je trajne posljedice na njegovo zdravlje. Više ne može trčati više od 10 metara, a da ne ostane bez daha.

Rusija pojačava taktiku napada „tihihim ubicama“

Svjedočenje mlađeg vodnika iz 214. posebnog specijalnog bataljona OPFOR-a je među preko 4.000 službeno zabilježenih slučajeva u kojima je Rusija prekršila Konvenciju o hemijskom oružju iz 1993. godine, posthladnoratovski sporazum o razoružanju koji zabranjuje upotrebu hemijskog oružja u ratu i obavezuje zemlje da ih eliminira. Organizacija Ujedinjenih naroda za zabranu hemijskog oružja (OPCW) kaže da se suzavac „smatra hemijskim oružjem, ako se koristi kao metoda ratovanja“.
Upotreba gasnih napada u Rusiji raste. U januaru je zabilježeno 229 slučajeva u poređenju sa 639 u junu i 358 u julu, prema Snagama za podršku ukrajinske vojske, ogranku vojske odgovornom za inspekciju hemijskog rata. 
Intervjuirani ukrajinski vojnici i oficiri priznali su da je ta taktika efikasna, omogućavajući Moskvi da povremeno zauzme položaje bez njihovog uništavanja.
"Vaša prirodna reakcija je da odete odatle jer se čini da umirete", rekao je Hamish de Bretton-Gordon, bivši komandant Zajedničkog hemijskog, biološkog, radiološkog i nuklearnog puka Ujedinjenog Kraljevstva.
"I tako momci izađu iz rova, a onda Rusi to odmah prate vatrom i artiljerijom", dodao je, opisujući modernu eru u kojoj se ilegalno oružje iz prošlosti kombinira sa najsavremenijim ubicom, mašinama koje lete.
Tačan broj vojnika koji su ranjeni ili ubijeni konvencionalnim oružjem nakon gasnog napada nije poznat, ali de Breton-Gordon je rekao da očekuje da će to biti "puno". Koncentracije gasa, dodao je, mogu ostati od nekoliko minuta do čak pola sata.

Ukrajina kaže da je oko 2.000 vojnika nakon toga zatražilo medicinsku pomoć, a potvrđeno je da su najmanje dva umrla direktno od trovanja tokom napada hemijskim agensima u julu. Ali još desetine slučajeva je moglo ostati nezabilježeno, sa vojnicima koji su ubijeni ili ranjeni kao rezultat dezorijentiranosti ili prisiljavanja da pobjegnu iz zaklona.
Ukrajinski pukovnik Artem Vlasiuk iz Komande snaga za podršku od radijacije, hemijske i biološke zaštite rekao je da ruske trupe koriste CS i CN suzavac.
Vlasiuk je rekao i da je bilo "nekoliko slučajeva" da su ruske trupe koristile amonijak i hloropikrin na bojnom polju, pri čemu je ovaj drugi najopasniji. SAD su optužile Rusiju da koristi hloropikrin, koji se često koristio u poljoprivredi i masovno je korišten kao "sredstvo za povraćanje" tokom Prvog svjetskog rata.
„Upotreba takvih hemikalija nije izolovan incident i vjerovatno je vođena željom ruskih snaga da ptoteraju ukrajinske snage sa utvrđenih položaja i postignu taktičke prednosti na bojnom polju“, saopćio je američki State Department u maju, tvrdeći da Moskva krši Konvenciju o hemijskom oružju raspoređujući agente za kontrolu nereda kao metodu ratovanja.
Saopćenje je uslijedilo kada je State department uveo sankcije "tri ruska vladina subjekta povezana s ruskim programima hemijskog i biološkog oružja i četiri ruske kompanije koje su doprinijele tim subjektima".
Ukrajinski vojnici se često bore da identificiraju gas na bojnom polju. Uobičajeni simptomi uključuju mučninu, povraćanje, iritaciju očiju i kože, pretjerani kašalj, stezanje u grudima i gušenje.
„Sve gori“, rekao je 42-godišnji pešadinac Vladislav Piholenko iz 79. odvojene jurišne brigade raspoređene u Donjeckoj oblasti, opisujući svoj susret sa gasom. “Koža gori, nos gori, grlo, pluća.”
Ukrajina je saopćila da je OPCW-u u julu dostavila "detaljne i činjenične informacije o grubim kršenjima odredbi Konvencije o hemijskom oružju" od strane Rusije.
U saopćenju, ukrajinska delegacija pri OPCW-u je naglasila da je Rusija "značajno povećala upotrebu hemijskog oružja i hemijskih agenasa za kontrolu nereda" i "u velikoj mjeri se oslanja" na njih na bojnom polju. Prema Snagama za podršku ukrajinske vojske, Rusija sada izvodi tri puta više gasnih napada mjesečno nego početkom godine.
"U kombinaciji sa drugim vrstama oružja, ovi hemijski agensi ograničavaju dejstva ukrajinskih jedinica tokom ofanzivnih operacija" i kompromituju odbranu, saopćila je Ukrajina OPCW. Prema ukrajinskoj vojsci, na bojnom polju pronađene su plinske granate iz sovjetske ere od uobičajeno korištenih K-51 do RG-Vo i RGR.
OPCW je u maju saopćio da su se Rusija i Ukrajina međusobno optuživale za raspoređivanje hemijskog oružja, ali "informacije koje su obe strane do sada dale Organizaciji, zajedno sa informacijama dostupnim Sekretarijatu, nisu dovoljno potkrepljene".
Poričući ukrajinsku upotrebu hemijskog oružja, Vlasiuk je rekao da su suzavac koji Rusija koristi "opasne hemijske supstance koje utiču na ljudsko telo i da ih neprijatelj može koristiti u svrhe da bi stekao prednost na terenu".
„Svrha je da onesposobim vojnike na kratko vrijeme kako bi, grubo rečeno, onda ušli u moj položaj i uzeli ratne zarobljenike ili kako to sada često rade ruske trupe, uništili osoblje na položaju“, dodaje Vlasjuk.

Neznanje vojnika u suočavanju s "tihim ubicom"

Ukrajinski vojnici na terenu kažu da je gas psihološki test, a čak su i iskusni ratnici skloni panici.
Oficiri i pješaci rekli su da se osjećaju loše pripremljenim za ruske gasne napade. Većina od desetine intervjuiranih širom fronta rekla je da im nije data moderna gas maska i da su skeptični u pogledu efikasnosti one iz sovjetskog doba koju je masovno distribuirala vojska.
Pješadinci su, također, tvrdili da je praktičnije donijeti dodatne metke i vodu umjesto gas maske teške oko kilogram koja može biti korisna, ali ne mora, ali dodaje težinu opremi.
"Šta će nam gas maske?" dobacio je Vasil, pešadijac 53. odvojene mehanizovane brigade u Donjeckoj oblasti.
Vasil je odbacio prijetnju gasnim napadima u poređenju sa prijetnjom bespilotnih letjelica, zračnih bombi navođenih KAB-om, artiljerije i minobacača.
"To je samo dodatna težina", rekao je Vasil o gas maskama prije nego što je uskočio u kamion u gradu na liniji fronta. “Još se nismo susreli s tim, tako da nam ne treba”.
Čini se da je nedostatak pripreme široko rasprostranjen. Više vojnika navodi incidente u kojima je samo nekoliko gas maski bila dostupno za oko 20 ljudi raspoređenih po rovu u vrijeme napada. Sagovornici su rekli da su imali lake simptome, jer su položaji bili na otvorenom polju, a gas je brzo otpuhao vjetar.

Gasni napadi imaju ozbiljniji efekat kada se koriste u malim, zatvorenim prostorima, kao što su mali rovovi ili zemunice. Rusija ima tendenciju da baca gasne bombe jednu za drugom, namjerno čekajući da istekne učinak prethodne gasne granate prije nego što baci sljedeću, kažu vojnici.
Narednik Vjačeslav, pripadnik pešadije 116. brigade Teritorijalne odbrane, rekao je da je najstrašnija stvar u vezi sa gasnim napadima to što je saborac, ili on sam,  vjerovatno u panici.
Vjačeslav je rekao da su se on i njegovi drugovi koji brane grad Vuhledar dogovorili da odlože puške u blizini ulaza u zemunicu i zajedno legnu na pod kako bi se izbjegao scenario da se neko ubije ili pobjegne. Uprkos velikoj opasnosti od gasnih napada u njegovoj zoni razmeštaja u Donjeckoj oblasti, niko od njih nije kupio masku. Rekao je da bi radije sačuvao novac za svoju porodicu. Gas maske zapadne proizvodnje obično koštaju nekoliko stotina dolara.
Prema de Breton-Gordonu, stručnjaku NATO-a za hemijsko ratovanje, znanje šta treba učiniti kada se dogodi gasni napad i posjedovanje prave opreme je ključno za izbjegavanje pojave panike na pozicijama.
„Sve je u znanju – ako znate šta da radite, manje su šanse da ćete postati žrtva“, rekao je de Breton-Gordon. "Nedostatak opreme, nedostatak maski, nedostatak obuke, stvaranje panike, to je upravo ono što Rusi žele".
Ukrajinski vojnici kažu da nikada po zvuku ne mogu utvrditi da li su bačeni hemijski agensi. Mogu reći kada osete simptome ili vide obojeni dim.
"Buka i uticaj artiljerijske i tenkovske vatre su nevjerovatni, dok je plin „tihi ubica“", rekao je de Breton-Gordon. “Buka bojnog polja je ono što užasava ljude. Dakle, ako nema buke, čini se da ne trebate brinuti, ali zapravo morate”.
Vlasiuk, iz Snaga za podršku, rekao je da vojnici koji ne znaju kako djeluje suzavac "mogu reagirati na način koji to pogoršava".
“Mogu trljati oči, mogu širiti paniku na susjedne položaje, mogu napustiti svoj položaj, pokazujući tako vašu poziciju neprijatelju, a to će ih na ovaj ili onaj način uništiti nišanskom vatrom”, dodao je.
Dan Kaszeta, stručnjak za hemijsko oružje u londonskom institutu Royal United Services Institute (RUSI) koji je služio u hemijskom korpusu američke vojske, rekao je da je „u svakoj vojsci već 100 godina problem navesti ljude da uzimaju odbranu od hemijskih napada ozbiljno”.
 
Ima li Ukrajina dovoljno gas maski?

Vlasiuk je rekao da je Ukrajina od početka godine od zapadnih saveznika dobila nešto manje od 100.000 modernih borbenih gas maski. Uprkos tome što mnogi vojnici kažu da nemaju modernu gas masku, oficir kaže da je još oko 10 do 15 posto maski ostalo na zalihama od jula. Čekaju da ispune zahtjeve lokalnih oficira na prvoj liniji fronta kako bi maske mogle biti isporučene.
Ministarstvo obrane SAD-a je saopćilo da je obezbijedilo "značajan broj gas maski i druge zaštitne opreme, uključujući hazmat odijela, kako bi se zaštitili od potencijalnih hemijskih i bioloških prijetnji iz Rusije".
Vlasiuk je negirao da su maske iz sovjetskog doba rasprostranjene, rekavši da njegov tim "stalno dopunjuje" moderne maske i da Ukrajina više ne distribuira sovjetsku opremu.
Osvrćući se na to zašto vojnici kažu da nemaju modernu gas masku, Vlasiuk je rekao: „Ovo je više organizacioni posao“ na nivou lokalnih komandanata koji su odgovorni za pripremu trupa za ono što ih čeka i da se pobrinu da budu dobro opremljene.
“Gdje ćeš pucati ako te oči peku ili kad ne možeš ni disati mirno, a stalno kašlješ?” Vlasjuk je rekao, ističući da je "potrebno raditi na nivou komandira voda ili vodova" kako bi se gas maske shvatile jednako ozbiljno, kao i šljemovi i pancirne jakne.
De Breton-Gordon je rekao da je ukrajinskoj vojsci potrebno 300.000 modernih maski, dovoljno lakših i kvalitetnih da zadrže CS gas na duže vrijeme. Neki vojnici su rekli da su kupili kvalitetne maske ili su ih dobili od dobrovoljaca.

Napredovanjem Rusije u Donbasu raste potreba za gas maskama

"Toliko dugo je postojao zastoj da oni traže načine da ga probiju", rekao je de Breton-Gordon, misleći na sve veću upotrebu hemijskih agenasa u Rusiji. “To je potpuno isto kao i rovovsko ratovanje u Prvom svjetskom ratu. Ovo je taktika iz Prvog svetskog rata koja je nevjerovatno efikasna. I bio je efikasan jer, kao u Prvom svjetskom ratu, ljudi nisu imali gas maske. Čim su ljudi dobili gas maske u Prvom svjetskom ratu, to je nekako poništeno”.
De Breton-Gordon je rekao, pozivajući se na pripadnike ukrajinske vojske i vlade, da vjeruje da je Kijev nedavno zatražio gas maske od Londona i drugih saveznika. Kyiv Independent nije mogao provjeriti informaciju, jer su i Ministarstvo odbrane Ujedinjenog Kraljevstva i Ministarstvo odbrane SAD-a odbili komentirati iz operativnih razloga. Ministarstvo odbrane Ujedinjenog Kraljevstva saopćilo je za Kyiv Independent da je Ukrajini dalo više od 8.500 gas maski od početka invazije.

Nekoliko viših oficira je reklo da je ono što vojnike čini ranjivijim nedostatak vremena za pripreme. Objasnili su da bi u idealnoj situaciji vojnici već imali uvježbano stavljanje gas maski u fazi regrutacije i imali vremena za pripremne treninge u pauzama. Ali u stvarnosti, obuka je često loša, a regruti prečesto dolaze ne znajući kako pravilno pucati. Vojnici koji služe duže su previše iscrpljeni da bi se trudili da uče o gasu tokom kratkih pauza, dodaju sagovornici.
Stručnjak RUSI Kaszeta rekao je da je daleko opasnije kada zapaljeni suzavac padne u blizini plastike, gume i modernih sintetičkih materijala i zapali se, oslobađajući "čitavu mješavinu zaista opasnih stvari".
Oleksandr, dio pešadije 17. tenkovske brigade, prisjeća se da je jednom morao pobjeći sa osmatračnice u blizini Časiv Jara, jer se dizel agregat zapalio nakon što su ruske trupe bacile gasnu bombu. Stara maska iz sovjetskog doba nije pomogla. „Nepoznati hemijski agens koji se mešao u vazduhu sa dizelom je gušio“, rekao je Oleksandr.
Vlasti su prijavile samo dva službena smrtna slučaja uzrokovana gasom, ali stvarni broj može biti veći. Povlačenje tijela za forenzičke studije je često komplicirano, posebno u situacijama kada se trupe suočavaju sa napadima.
Prisjećajući se smrti svog saborca koja je ostala nezabilježena, Mihail, kapetan mehanizovanog bataljona raspoređenog na frontu Pokrovsk, ispričao je situaciju u kojoj je njegova grupa vojnika bila u bunkeru okružena ruskim trupama koje su napredovale. Jedan od trojice momaka na položaju umro je nakon što mu je srce stalo nakon gasnog napada, rekao je. Ali tijelo nije moglo biti izvučeno da se pregleda.
“Momci su tamo sjedili dva dana, nakon smrti vojnika u ranim 40-im”, rekao je Mihail.
Slično mnogim pješadijskim položajima u sektorima Pokrovsk, Marinka i Vuhledar u centralnom dijelu Donjecke oblasti, gdje se ukrajinske snage suočavaju sa snažnim ruskim napredovanjem, Mihajlo je rekao da su njegovi vojnici pretrpjeli šest gasnih napada dnevno, obično dva do tri napada u roku od sat vremena.
Mihailove vojnike napali su kombinacijom gasnih granata i FPV dronova. Očevici i žrtve kažu da vojnici sa prethodnim zdravstvenim stanjem ili stariji imaju veće šanse da pretrpe ozbiljne posljedice. U ukrajinska vojsci je dosta muškaraca starijih od 40 godina.

Bivši britanski pukovnik de Breton-Gordon rekao je da Zapad mora smatrati Rusiju odgovornom za činjenje ratnih zločina i pomoći Ukrajini u kontramjerama, kao što je osiguranje modernih gas maski.
„Ruske trupe traže načine da se probiju i ove godine je u to bio gas. Kada god neprijatelj koristi novu metodu borbe, ona je efikasna sve dok konačno ne nađete kontramjere da mu se suprotstavite. Postoji zabrinutost da bi Rusija mogla početi upotrebljavati smrtonosnije hemijsko oružje, zbog čega je toliko važno da ih međunarodna zajednica opomene zbog toga", kaže de Breton-Gordon.