Svijet prema Xi Jinpingu 

Nekom drugom na mjestu Xi Jinpinga to bi moglo biti neprijatno. Sastajući se sa Vladimirom Putinom u Moskvi, kineski lider je govorio o "mirnoj koegzistenciji i saradnji u kojoj svi dobijaju", dok je večerao sa nekim ko se suočava sa međunarodnom potjernicom za ratne zločine. Ali Xija ne muče trivijalne nedosljednosti. On vjeruje u neumoljivo propadanje svjetskog poretka predvođenog Sjedinjenim Američkim Državama, sa njegovom naglašenom brigom za vladavinu prava i ljudska prava. On ima za cilj promijeniti svjetski poredak u sistem dogovora između velikih sila. Ne potcenjujte opasnosti ove vizije—ili njenu privlačnost za neke zemlje svijeta.
Na primjeru Ukrajine  se vidi kako je Kina odigrala nemilosrdno i dobro. Ciljevi Xi-a su suptilni: osigurati da Rusija bude podređena, ali ne toliko slaba da se Putinov režim sruši, izgraditi vlastiti imidž mirotvorca u očima svijeta u nastajanju. I, sa pogledom na Tajvan, da potkopa percipirani legitimitet zapadnih sankcija i vojne podrške kao oruđa vanjske politike. Xi je cinično predložio "mirovni plan" za Ukrajinu koji bi nagradio rusku agresiju i za koji je znao da ga Ukrajina neće prihvatiti. U njemu se poziva na "poštovanje suvereniteta svih zemalja", ali zanemaruje pomenuti da Rusija zauzima više od šestine teritorije njenog  susjeda.  
Ovo je samo jedan primjer novog pristupa Kine vanjskoj politici, dok zemlja izlazi iz izolacije izazvane pristupm “COVID-19- ZERO” kako bi se suočila sa ujedinjenijim Zapadom. Kina je 10. marta posredovala u detantu između dva ogorčena rivala, Irana i Saudijske Arabije, to je prva intervencija na Bliskom istoku, koja je naglasila smanjeni uticaj Zapada u ovom dijelu svijeta, 20 godina nakon američke invazije na Irak. Xi je 15. marta predstavio "Globalnu civilizacijsku inicijativu", u kojoj se navodi da bi se zemlje trebale "uzdržati od nametanja vlastitih vrijednosti ili modela drugima i podsticanja ideološke konfrontacije".
Kineski pristup nije improvizacija, nego sistematski i ideološki. Deng Xiaoping je pozvao Kinu da "sakrije svoje kapacitete i čeka svoje vrijeme". Ali Xi želi preoblikovati svjetski poredak nakon 1945. godine. Novi slogani Kine nastoje da pozajmi i potkopa normativni jezik 20. stoljeća tako da "multilateralizam" postane šifra za svijet koji napušta univerzalne vrijednosti i kojim upravlja balansiranje interesa velikih sila. 
“Globalna sigurnosna inicijativa” govori o suprotstavljanju naporima da se obuzda kineska vojna prijetnja.  “Globalna razvojna inicijativa” promovira kineski model ekonomskog rasta, koji se bavi autokratskim državama bez nametanja uslova. 
“Global Civilisation” tvrdi da je zapadno zagovaranje univerzalnih ljudskih prava, u Xinjiangu i drugdje, nova vrsta kolonijalizma.

Ovaj transakcioni pogled na svijet ima više podrške van Zapada nego što se misli. U Pekingu se Xi sastaje sa brazilskim predsjednikom Luizom Ináciom Lula da Silvom, zagovornikom multipolarnog svijeta, koji želi pomoć Kine u pregovorima o miru u Ukrajini. Mnogima je invazija na Irak 2003. godine razotkrila dvostruke standarde Zapada u pogledu međunarodnog prava i ljudskih prava, a to je stvar kojom su kineski državni mediji zauzeti. Nakon mandata Donalda Trumpa, američki predsjednik Joe Biden ponovo se uključio u svijet, ali zaokret u Aziji uključuje smanjenje uticaja na drugim mjestima, uključujući Bliski istok i Afganistan. 
Zapad je pokazao odlučnost u pogledu Ukrajine, ali mnoge zemlje su ambivalentne po pitanju rata i pitaju se kako će se on završiti. Najmanje 100 zemalja, koje čine 40 posto globalnog BDP-a, ne provode u potpunosti sankcije. Sumnja se u otpornost Amerike. Ni Donald Tramp ni Ron DeSantis, njegov republikanski rival, Ukrajinu ne vide kao suštinski američki interes. Sve to stvara prostor za nove aktere, od Turske do UAE, a prije svega Kine. Njegova poruka – da prava demokratija podrazumijeva ekonomski razvoj, ali ne zavisi od političke slobode – veoma se dopada elitama nedemokratskih zemalja.
Važno je procijeniti šta ova plaćenička multipolarnost može postići. Iran i Saudijska Arabija bili su žestoki neprijatelji još od iranske revolucije 1979. Kina je najveće izvozno tržište za obje zemlje, tako da ima uticaj i poticaj da spriječi rat u Zalivu, koji je ujedno i njegov najveći izvor nafte. Sporazum kojim je pomogao Kini mogao bi deeskalirati proxy rat u Jemenu koji je ubio oko 300.000 ljudi. Ili uzmite klimatske promjene. Kineska merkantilistička podrška industriji baterija katalizator je za talas prekograničnih investicija koje će pomoći u smanjenju emisije ugljika.
Ipak, pravi smisao vanjske politike Xija je da učini svet sigurnijim za Komunističku partiju Kine. Vremenom će njegove nedostatke biti teško sakriti. Mreža svrsishodnih bilateralnih odnosa stvara kontradikcije. Kina je podržala Iran, ali je odlučila ignorirati njegovu tekuću nuklearnu eskalaciju, koja prijeti ostalim kineskim klijentima u regiji. U Ukrajini za svaki trajni mir potrebna je saglasnost Ukrajinaca. To bi trebalo uključivati odgovornost za ratne zločine i garancije protiv drugog napada. Kina se protivi provedbi tri elementa: ne vjeruje u demokratiju, ljudska prava ili ograničavanje velikih sila – bilo u Ukrajini ili na Tajvanu. Zemlje koje se suočavaju sa direktnom prijetnjom sigurnosti od Kine, poput Indije i Japana, postat će još opreznije. Zaista, gdje god se zemlja suoči sa moćnim, agresivnim susjedom, princip da je moć ispravna znači da će se morati više bojati.
Budući da Kina gotovo uvijek podržava vladajuće elite, koliko god bile nesposobne ili okrutne, njen pristup bi na kraju mogao naljutiti obične ljude širom svijeta. Do tog trenutka, otvorena društva će se suočiti sa borbom oko suprotstavljenih vizija. Jedan zadatak je zaustaviti guranje Ukrajine u lažni mirovni sporazum i zapadne zemlje da prodube svoje odbrambene saveze, uključujući NATO. Dugoročni cilj je opovrgnuti optužbe da globalna pravila služe samo zapadnim interesima i razotkriti siromaštvo svjetonazora koji Kina – i Rusija – promoviraju.

Veliki uvid Amerike iz 1945. bio je da se može učiniti sigurnijom vezivanjem za trajne saveze i zajednička pravila. Ta idealistička vizija je ukaljana decenijama kontakata sa stvarnošću, uključujući i Irak. Ali samit u Moskvi otkriva goru alternativu: supersila koja traži uticaj bez osvajanja naklonosti, moć bez povjerenja i globalnu viziju bez univerzalnih ljudskih prava. Oni koji vjeruju da će ovo učiniti svijet boljim, trebali bi ponovo razmisliti.