Sutra ne dolazi: Rat Rusije protiv Ukrajine i njegov uticaj na Tajvan

“Ukrajina danas, Tajvan sutra” je fraza koja se često čuje na ostrvu Tajvan. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, mnogi obični građani Tajvana počeli su pohađati kurseve preživljavanja. Tamo uče prvu pomoć i gdje potražiti utočište ako Peking napadne. Neki kursevi čak nude obuku o rukovanju vatrenim oružjem. Ali to ne znači da je na Tajvanu izbila panika. Zapravo, atmosfera na kursevima je često radosna. Ljudi koriste izraz "wan" - kineski za "igra" - da opisuju ono što rade: "Igramo trening preživljavanja."

Možda su u pravu što ne očekuju sveopći rat. Godinama je hibridna prijetnja međunarodne izolacije, dezinformacija i ratovanja u sivoj zoni bila preferirana strategija Pekinga. Kineska vlada bi radije smlavila Tajvance do te mjere da se jednostavno predaju njenoj volji, nego da zauzme ostrvo vojnom silom (čak i ako trenutno samo oko šest posto Tajvanca može zamisliti ujedinjenje u nekom trenutku u budućnosti). Kineska vlada zna da je uspješan vojni poduhvat – kao što je ruska invazija dokazala – daleko od sigurnog. Činjenica da je Tajvan ostrvo, a amfibijsko iskrcavanje bi se pokazalo zastrašujućim zadatkom, čini ga još manje sigurnim.

Ipak, paralele su nesporne. I Tajvan i Ukrajina su demokratije u direktnom susjedstvu moćnih autokratskih država, koje polažu pravo na svoju nacionalnu teritoriju. Obje zemlje imaju historijske, lingvističke i etničke veze sa svojim velikim susjedom. Obje su ekonomski blisko povezane sa svojim autokratskim susjedima, ali kada je u pitanju sigurnost, ovise o Sjedinjenim  Američkim Državama i njihovim saveznicima. Međutim, iskustvo Ukrajine pokazalo je i da je moguće da se manja država brani od agresije mnogo veće.

Tajvanska vlada je stoga odlučila da mora uvelike poboljšati svoje linije sigurnosti. Ovo nije samo pitanje sprečavanja horor scenarija opće invazije, već i bolje zaštite sebe od hibridne prijetnje koju Peking dugo predstavlja. Ruski rat je direktno uticao na neke akcije tajvanske vlade. Druge promjene na ostrvu su u toku već neko vrijeme. Evropljani mogu pružiti savjete i pomoć za mnoge od ovih stvari.  Značaj Tajvana kao jedine demokratije na kineskom govornom području, njegova geostrateška pozicija i značaj za globalnu ekonomiju trebali bi motivirati političke lidere da se usredotoče na izgradnju otpornosti Tajvana u nekoliko domena.

Vojska i infrastruktura

Loš učinak ruske vojske u Ukrajini učinio je Tajvance akutno svjesnim svojih vojnih nedostataka. Istorijski gledano, tajvanska vojska je nastala iz vojske Kuomintanga, koja je razvijena uz sovjetsku podršku u Kantonu, Kina, 1925. Mnoge strukture svojstvene ruskoj vojsci  su prisutne u tajvanskoj, kao što su hijerarhijska komandna struktura, neefikasni rezervni sistem i loša obuka regruta.

Kada je tajvanska vlada prošlog decembra odlučila produžiti obaveznu vojnu službu na godinu dana, gotovo 80 posto Tajvanaca je bilo za - zapanjujuća stopa odobravanja u društvu koje je obično prilično podijeljeno. Do tada je vojni rok trajao četiri mjeseca. Regruti su to opisali kao neku vrstu ljetnog kampa, u kojem su se instruktori uglavnom brinuli o čistoći i da se njihovi štićenici ne ozlijede. Vojska bi sada trebala poboljšati procedure obuke. Vojska pati i od logističkih problema. Prema insajderima, niko zapravo ne zna koliko je tenkova i sistema naoružanja u stanju borbene spremnosti. Čak i provladini posmatrači u četiri oka priznaju da su strukture unutar rukovodstva zastarjele. Ostrvskoj državi hitno je potreban moderan civilni nadzor nad vojskom.  

Ostrvo je možda teško napasti, ali ga je lako odsjeći od ostatka svijeta. Tajvan se stoga mora pripremiti za blokadu, scenario koji Peking već uvježbava kroz svoje vojne manevre. Vojni insajderi sugeriraju da Tajvan ima rezerve nafte za 90 dana, ali za samo dvije sedmice ukapljenog prirodnog gasa (LNG) i samo tri LNG terminala. Sadašnja vlast bi željela izgraditi još jedan, ali se suočila s ekološkim protestima.  

Drugi izazov su potencijalni napadi na digitalnu infrastrukturu ostrva. Peking bi mogao pokušati izolirati Tajvan presijecanjem svih podmorskih kablova koji ga povezuju sa ostatkom svijeta. Kako bi osigurala da ostrvo ostane povezano, vlada će do sljedeće godine instalirati 700 satelitskih prijemnika, neke na fiksnim lokacijama, a druge na vozila. Ukrajinu od početka rata opslužuje satelitska internet usluga Starlink, tehnološkog milijardera Elona Muska. Svjedočivši u kojoj mjeri Ukrajina ovisi o hirovima jednog provajdera, čak i jednog ega, tajvanska ministarka za digitalnu tehnologiju Audrey Tang sarađuje sa nekoliko provajdera kako bi izbjegla ovaj scenario.

Ekonomija i politika

Uprkos sukobu, Kina ostaje najvažniji trgovinski partner Tajvana. U posljednjih osam godina, međutim, tajvanski poslovni ljudi preusmjeravaju svoja ulaganja drugdje. Tajvanski predsjednik, Tsai Ing-wen, vodio je politiku diverzifikacije. Ova politika "juga" promovira trgovinu sa južnom i jugoistočnom Azijom, Australijom i Novim Zelandom. Prošle godine, ulaganja Tajvana u ove zemlje zajedno su iznosila oko 35 posto njegovih ukupnih investicija u inozemstvu i prvi put su nadmašila ulaganja u Kinu.

Štaviše, posljednjih godina, privlačnost Kine kao mjesta za poslovanje za Tajvance je opala. Peking se okrenuo ka podršci domaćoj industriji, a tajvanski preduzetnici su istisnuti lancima snabdijevanja kontinentalne Kine. Plaće su u porastu. Pekinška politika "ZERO COVID" ugušila je poslovanje, a oporavak koji je uslijedio ostao je spor. Ali ono što najviše brine tajvanske poslovne ljude je politički rizik koji je zahvatio čak i istaknute kineske poslovne impresarije poput suosnivača Alibabe, Jacka Ma. Posljednjih mjeseci, Peking je priveo nekoliko osoba koje su povezane sa Tajvanom. U aprilu je, naprimjer, jedan izdavač sa sjedištem u Tajvanu priveden u Kini pod obrazloženjem da je navodno ugrozio nacionalnu sigurnost. Kako geopolitičke tenzije rastu, raste i politički rizik.

Uoči ključnih predsjedničkih izbora na Tajvanu u januaru 2024. godine, Peking nastavlja sa pokušajima da utiče na biračko tijelo ostrva u svoju korist masovnim kampanjama dezinformacija. Švedski istraživački institut V Dem otkrio je da je Tajvan više izložen dezinformacijama iz strane države nego bilo koja druga država u svijetu. Tema koja se u posljednje vrijeme ponavlja bila je pokušaj Pekinga da posije sumnju među Tajvance da li će SAD zaista stati uz njih u slučaju invazije. Posjeta bivše predsjednice američkog Kongresa Nancy Pelosi ostrvu u augustu prošle godine otklonila je dio ove sumnje, s tim da je broj stanovnika Tajvana koji vjeruju da će SAD poslati trupe u slučaju invazije porastao sa 40 posto u martu 2022. na 49 posto u augustu. U aprilu 2023. godine 55 posto Tajvanaca je vjerovalo u to.  

 

Ovo naglašava važnost evropske podrške Tajvanu. Evropski lideri trebaju pokazati Tajvancima da su voljni da se bore za svoje zajedničke vrijednosti i interese, uključujući međunarodni poredak zasnovan na pravilima i da će to učiniti na praktičan način. Politički kontakti na visokom nivou mogući su samo u uskim granicama zbog nepriznavanja Tajvana kao države (u Evropi samo Sveta Stolica priznaje Tajvan, pored 12 uglavnom manjih zemalja širom svijeta), ali Evropljani i dalje mogu njegovati političku, ekonomsku, tehnološku, akademsku i kulturnu razmjenu sa ostrvom. Štaviše, Evropljani ne bi trebali prihvatiti propagandu kineske vlade o “ponovnom ujedinjenju” – Tajvan nikada nije bio dio Narodne Republike Kine. Konačno, trebali bi pomoći Tajvanu da povrati svoj status države posmatrača  Svjetskoj zdravstvenoj skupštini – poziciju koju je imao od 2009. do 2016. godine.

Kina želi smrviti Tajvan, Evropljani mogu odigrati svoju ulogu u postepenom, ali odlučnom pomaganju u izgradnji otpornosti Tajvana širom svijeta. To će, također, poslati poruku Pekingu. Mnogo se može učiniti da se izbjegne „Ukrajina danas, Tajvan sutra“.