Suočavanje sa Kinom: Izgradnja transatlantske tehnološke strategije

Trebamo li se "odvojiti?" Ili bismo trebali "smanjiti rizik?"

Kineski autoritarni model uključuje agresivno nastojanje preuzmanja globalnog tehnološkog vodstva. Od poluprovodnika do zelene tehnologije, podvodnih internet kablova do mostova i puteva, SAD i Evropska unija su u stalnom rivalstvu sa Pekingom. Oni subvencioniraju svoje najuspješnije kompaniju i uspostavljaju različite, ponekad konfliktne, regulatorne režime. Kako Brisel postaje globalni tehnološki regulator, politike EU – zbog svoje širine i opsega – rizikuju neželjene posljedice kada je u pitanju sigurno okruženje.

CEPA-ov novi projekt Suočavanje s Kinom saziva radnu grupu transatlantskih lidera da procijene kako najbolje odgovoriti na ovaj izazov. Ovaj specijal nudi pregled njegovog rada. Svi politički dokumenti će uslijediti tokom 2024.

Saveznici su napravili važne korake ka stvaranju temelja za usklađivanje. Počnite sa filozofskim. Obje strane se slažu da je najbolji pristup „smanjiti rizik“, a ne „odvojiti“.

SAD su u početku podržavale radikalan prekid. Predsjednik Donald Trump, podigao je carine i govorio u vojnom smislu o prevladavanju Kine. Predsjednik Joseph Biden pojačao je tvrdu liniju, uvodeći nova pravila za ograničavanje američkog visokotehnološkog izvoza i ulaganja. Zvaničnici administracije počeli su sve veze sa Kinom opisivati kao ekonomske i sigurnosne rizike.

Evropljani su bili zgroženi. U martu 2023. godine, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen pozvala je umjesto toga na „de-rizik“ (smanjenje rizika).  

"Vjerujem da nije ni održivo - ni u interesu Evrope - odvojiti se od Kine. Naši odnosi nisu crni ili bijeli – a naš odgovor ne može biti ni jedno ni drugo”, rekla je Von der Leyen.

SAD su prihvatile promjenu. U aprilu 2023. godine američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan usvojio je evropski vokabular, tvrdeći "mi smo za uklanjanje rizika, a ne za razdvajanje", rekao je Sullivan. To „znači da imamo otporne, efikasne lance snabdijevanja i da se pobrinemo da ne budemo podvrgnuti prinudi bilo koje druge zemlje“.

Ali ova uobičajena definicija „smanjivanja rizika“ ostaje mutna. Kako bi to trebalo funkcionirati u praksi?

Jedan od ciljeva je smanjiti kineski pritisak na ključne metale uključujući nikal, bakar, litijum i kobalt. EU uvozi gotovo 98 posto svoje potrošnje ukupno 17 minerala iz Kine. SAD uvozi više od 50 posto svojih potreba za 25 ključnih minerala. Kao odgovor, saveznici su pokrenuli zajedničke sisteme ranog upozorenja kako bi spriječili krize u lancu snabdijevanja.

 

I SAD i Evropa jačaju svoju domaću industriju u borbi protiv klimatskih promjena i obje kritiziraju kineske subvencije. SAD su pokrenule istrage o trgovinskim malverzacijama kineskih kompanija za solarne panele i proizvođače električnih vozila. EU je nedavno pokrenula antisubvencionu istragu o kineskim električnim vozilima.  

U isto vrijeme, SAD i EU se suprotstavljaju kineskoj inicijativi Pojas i put i finansiraju zajedničke infrastrukturne projekte na globalnom jugu. Oni pokušavaju koordinirati i u oblasti tehnologija, u rasponu od umjetne inteligencije do kvantnog računarstva.

Pitanje bez odgovora je da li će se ovi potezi pokazati dovoljnim. Koliko god da su partneri, Washington i Brisel se svađaju.

Treba pogledati poluprovodnike. I SAD i EU slažu se oko potrebe stvaranja sigurnih lanaca nabavke i ograničavanja pristupa Kine najnaprednijim poluprovodnicima. Obje zemlje su uvele sankcije najsavremenijoj tehnologiji, SAD na Intel, NVIDIA i Qualcomm čipove, EU na najnapredniju ASML opremu za litografiju holandske proizvodnje. Obje imaju za cilj „ojačati“ kapacitete domaće proizvodnje, pokretanjem skupih javno finansiranih programa, američkim poluprovodnicima i Zakonom o nauci i aktima o poluprovodnicima EU.

Uprkos ovom širokom usklađivanju, Vašington i Brisel se suočavaju sa značajnim preprekama za potpuno usklađivanje. Američka izvozna kontrola ostaje strožija i jača od svega što je manje centralizirana EU sposobna ili želi nametnuti. I jedni i drugi se suočavaju s odgovorom vlastite industrije poluprovodnika, koji se plaše da bi ograničenja izvoza mogla imati negativan učinak. Zapadni proizvođači poluprovodnika će izgubiti prihod sa kineskog tržišta, a Peking bi mogao uzvratiti uskraćivanjem pristupa određenim mineralima, starim poluprovodnicima i solarnim panelima. Kontrola izvoza ohrabruje Kinu da proizvodi vlastite vrhunske poluprovodnike.

Evropa se suočava sa značajnim podjelama unutar vlastitih redova. Dok usvajanje "de-rizika" prema Kini Ursule von der Leyen predstavlja pooštravanje prethodnog pomirljivog stava, Njemačka i Francuska ostaju skeptične prema pristupu "sigurnosti nad prodajom". Evropska komisija vodi trgovinsku politiku, ali nacionalne vlade ostaju odgovorne za nacionalnu sigurnost – ključnu komponentu ekonomske sigurnosti. Američke kompanije često optužuju regulatore EU da diskriminiraju američke tehnološke firme kako bi pomogli kompanijama iz EU. Ako Evropa pokuša subvenionirati uspješne domaće tehnološke kompanije, nastavit će zaostajati za SAD-om u pokretanju inovacija, što ostavlja prostora velikim kineskim firmama da pojačaju svoju konkurentsku prednost.

Još jedna opasnost je protekcionizam. Iako su i SAD i EU borbu protiv klimatskih promjena postavile kao prioritet, oni privilegiraju domaću proizvodnju, često na račun drugih. Američki zakon o smanjenju inflacije od 350 milijardi dolara nameće stroge zahtjeve domaće proizvodnje. Ambiciozni evropski planovi za porez na ugljik blokiraju transatlantski dogovor o carinama na čelik i aluminij kojem se nadamo, potencijalnom osnovnom gradivu ambicioznog saveza za dekarbonizaciju.

Protekcionizam ostaje uvijek prisutna prijetnja. Na posljednjem samitu EU-SAD, saveznici nisu uspjeli postići sporazum o carinama na čelik i aluminijum. Predloženo rješenje bi stvorilo klub zemalja koje bi se složile oko zajedničkih ekoloških standarda i ograničenja vladinih subvencija i prekomjerne proizvodnje za ova dva ključna proizvoda. Zemlje koje ne prihvataju ova pravila suočile bi se sa tarifama.

 

Posljednje pitanje bez odgovora je da li će SAD i EU uspjeti ispuniti svoja obećanja. Obje zemlje se slažu da se moraju boriti protiv kineskog projekta Pojas i put za izgradnju mostova, puteva i druge infrastrukture na globalnom jugu. Ali napori da se pokrenu konkurentni projekti zahtijevaju finansiranje i logističku koordinaciju koja do sada izgleda izostala. Dobar probni projekat će biti da li su SAD i EU u stanju da završe koridor Lobito, infrastrukturni projekat vredan milijardu dolara koji povezuje zambijski Copperbelt sa zapadnom obalom Afrike.

Očekujte da će se izazovi pojaviti. Kina je odlučna da preuzme globalno vodstvo u vrhunskim tehnologijama kao što su umjetna inteligencija, telekomunikacije i kvantno računanje. SAD i EU su odlučne blokirati ovaj cilj i ostati naprijed. Samo jaka transatlantska tehnološka alijansa može osigurati uspjeh.

 

Zaključak;

Nastojanje Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država da diverzificiraju svoje lance snabdijevanja kada je u pitanju Kina je u fokusu pažnje međunarodne javnosti. Istovremeno, Kina ostvaruje značajne prednosti kada je u pitanju npr. izvoz opreme za solarne elektrane ili električnih automobile što predstavlja značajan problem za zapadnu industriju. Problem se ogleda, ponajprije, u tome što npr. evropski proizvođači imaju strožije zakonske regulative i nisu u značajnoj mjeri subvencionirani od strane države, ka što je to slučaj sa kineskim proizvođačima. Rezultat toga je činjenica da je  Evropsko vijeće za solarnu proizvodnju (ESMC) uputilo krajem januara apel Evropskoj komisiji, naglašavajući potrebu za hitnim akcijama za zaštitu proizvođača solarnih fotonaponskih modula u EU. Proizvođači traže hitne mjere u naredna dva mjeseca, a ukoliko se ne mogu provesti treba aktivirati mjere trgovinske zaštite. Na raspravi u Evropskom parlamentu o ovoj temi predstavnici Evropske komisije su izbjegli direktno govoriti o mjerama koje planiraju poduzeti.

Nažalost, ovakvih tekstova je malo u medijima na području Zapadnog Balkana, naročito u zemljama gdje Kina ostvaruje veći uticaj. Činjenica je da se u većini zemalja Zapadnog Balkana aktivno radi na postavljanju solarnih elektrana, ali se malo ili nimalo ne piše o tome iz koje zemlje se uvozi ta oprema, da li ispunjava sve standarde, niti ima poređenja sa opremom zapadnoevropskih proizvođača.

U nastojanju da se suprotstavi kineskoj inicijativi “Pojas i put” EU je pokrenula inicijativu “Global Gatawey” vrijednu više od tri milijarde eura kojima će finansirati projekte na globalnom jugu i zemljama izvan EU. EU i SAD pokreću i zajedničke projekte saradnje u oblasti tehnologije, kako bi se suprotstavili kineskom sve jačem i prisutnijem uticaju, direktno poticanom od strane države.

Sve ove inicijative ostaju mimo “radara” aktuelnih vlasti u zemljama Zapadnog Balkana iako i u tim zemljama postoje proizvođači koji se bave proizvodnjom električnih automobila npr (TMT GS Travnik), a kineska dominacija u ovom segment bi se mogla odraziti i na ove kompanije. Politički zvaničnici bi trebali pokazati barem elementarni oprez kada je u pitanju dominacija kineskih proizvođača, iz prostog razloga što je iskustvo pokazalo da i velike privrede i proizvođači imaju problema u utrci sa kineskim kompanijama.