'Suočavamo se s ovisnošću o Kini': EU se bori za podršku zelenoj industriji

 

Evropa se bori da podrži zelenu industriju godinu dana nakon što su SAD usvojile Zakon o unapređenju tehnologija potrebnih za zaustavljanje zagrijavanja planete.

Zakon o smanjenju inflacije (IRA), koji kompanijama nudi stotine milijardi dolara poreznih olakšica za proizvodnju zasnovanu na čistim tehnologijama u SAD-u, podstaknuo je zvaničnike EU u martu da podrže domaću proizvodnju u sektorima ključnim za čišćenje ekonomije.

Ali analitičari i predstavnici industrijskih grupa kažu da je njihov odgovor sputan nedostatkom gotovine i koordinacije.

"U velikoj mjeri se EU maskira kao da vodi industrijsku politiku", rekla je Johanna Lehne, analitičarka u istraživačkom centru za klimu E3G. “Kada pogledate sam paket – činjenicu da nema novih sredstava, da to u osnovi prepuštaju državama članicama, da nisu uspjeli stvoriti zaista kohezivan i koordiniran pristup – to nije više od zbir njegovih dijelova.”

U okviru svog industrijskog plana zelenog dogovora, EU je objavila cilj da do 2030. godine stavi 40 posto „strateških neto nula tehnologija“ unutar svojih granica. Olabavila je pravila koja sprečavaju države članice da daju novac industrijama i planira smanjiti birokratiju koja koči kompanije koje čekaju dozvole za izgradnju projekata čiste energije.

Evropska komisija, također, želi da zemlje članice dodaju 10 milijardi eura postojećim fondovima u nadi da će taj novac podstaknuti 160 milijardi eura investicija, uključujući i one iz privatnog sektora. U SAD-u se očekuje da će IRA osigurati najmanje 350 milijardi eura samo federalne potrošnje.  

“Velika promjena u igri koju je IRA donijela bila je ogromna količina sredstava i tu smo daleko zaostali,” rekao je Niklas Nienaß, njemački europarlamentarac iz stranke Zelenih. „Nazvao bih reagiranje EU lukavstvom. Mađioničar vam pokazuje ovu kartu, odgovor IRA-e koji tražite, ali u stvari smo upravo prebacili jednu kartu za drugu.”

Zvaničnici EU nemaju kontrolu nad budžetima na nivou SAD ili Kine. Oni, također, nisu bili voljni dozvoliti državama članicama da same subvencioniraju industrije, jer se boje da bi to narušilo jedinstveno tržište. Bogatije zemlje poput Francuske i Njemačke imaju više novca za pomoć domaćim kompanijama od onih siromašnijih poput Rumunije i Bugarske.

Uprkos tome, EU je privremeno popustila pravila o državnoj pomoći, što je proces koji je započeo tokom pandemije COVID-19 i ubrzao se nakon što je Rusija napala Ukrajinu. Međutim, Evropska komisija je odbacila ideju o "neograničenim subvencijama" i rekla da bi radije pomogla zelenoj industriji tako što bi se bavila regulacijama jedinstvenog tržišta.

„Evropa je veoma dobra u postavljanju pravila“, rekla je Frauke Thies, šef istraživačkog centra za klimu Agora Energiewende. “Mislim da bismo, također, trebali prepoznati da je ovo, koliko god dosadno zvučalo, prava prednost.”

EU ima neke od najviših ekoloških standarda u svijetu i njene propise ponekad usvajaju druge vlade. Za kompanije koje prodaju svoju robu širom svijeta, često je vrijedno poštovati pravila EU posvuda umjesto da proizvode različite verzije istog proizvoda.

“Evropa ima veoma jaku zakonodavnu evidenciju o tome koju SAD ne mogu ponoviti”, rekao je Lehne iz E3G. “Obje strane su u mogućnosti pružiti nešto. Na američkoj strani, imate gotovinu. Na strani EU imate pravila.”

Ali pravila su ponekad frustrirala njene vlastite industrije. Kompanije čiste energije kritizirale su prijedloge EU za finansiranje ne samo zbog toga što su manji od neograničenih američkih poreznih kredita, već su i teže dostupni, zbog dužeg vremena čekanja. Oni, također, brinu da su aranžmani finansiranja previše usko povezani sa fondom za inovacije, koji je EU koristila za izvođenje čistih tehnologija iz laboratorija na tržište.

"Ovdje se ne radi o inovacijama, to nije tehnološki izazov, to je izazov čistog volumena", rekao je Giles Dickson, izvršni direktor industrijske lobističke grupe WindEurope.

Kako bi ispunila ciljeve nacionalnih vlada, dodao je, Evropa mora dodati 20 GW kapaciteta vjetroturbina na moru godišnje od 2027. godine, ali može samo sama izgraditi i instalirati dovoljno turbina da doda 7 GW godišnje. „Imamo 30 godina inovacija, imamo veoma napredne turbine. Samo nam treba više fabrika da bismo ih izgradili.”  

Evropski parlament i Vijeće se sada bore oko industrijskog plana Evropske komisije prije nego što on stupi na snagu. Parlamentarni odbor za industriju, istraživanje i energetiku predložio je brisanje redova u tekstu koji preciziraju koje tehnologije treba podržati.

Christian Ehler, njemački europarlamentarac iz grupacije evropskih parlamentarnih stranaka desnog centra koji je zadužen za dosije, pozvao je da se fokus plana pomjeri tako da pokrije sve tehnologije koje mogu pomoći u smanjenju emisija, a ne samo one koje je istaknula Evropska komisija. Koalicija grupa za čistu tehnologiju, uključujući operatere električne mreže i proizvođače baterija, rekla je da bi proširenje opsega ozbiljno oslabilo prijedlog.

“Kina je vrlo jasno pokazala da je fokusiranje na nekoliko ključnih tehnologija i nastojanje za njima ono što ih je učinilo liderom,” rekla je Walburga Hemetsberger, izvršna direktorica industrijske lobističke grupe SolarPower Europe.

“Moramo ulagati u one tehnologije koje će biti odlučujuće za naše buduće ekonomije”, dodala je. “Ne možemo više samo zabijati glavu u pijesak i nadati se da neko drugi to radi umjesto nas.”

Zvaničnici EU nisu zabrinuti samo zbog kompanija za čistu tehnologiju koje sele fabrike u SAD. Otkako je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, što je izazvalo energetsku krizu širom kontinenta i šire, evropske vlade su postale osjetljivije na opasnosti da u velikoj mjeri zavise od jedne zemlje za ključne isporuke, kao što su učinile sa ruskim gasom.

Globalni lanci nabavke čistih tehnologija u velikoj mjeri crpe iz samo nekoliko zemalja. Kina isporučuje 60 posto rijetkih zemnih elemenata i prerađuje 90 posto njih, prema Međunarodnoj agenciji za energiju. Takođe rafinira 60 do 70 posto litijuma i kobalta, koji su potrebni u ogromnim količinama za proizvodnju električnih baterija.

"Suočavamo se sa ovisnošću, posebno od Kine", rekla je Marie-Pierre Vedrenne, francuska europarlamentarka iz tržišno liberalne grupe Renew Europe. „Želja Evropske unije, koju dijele Komisija i parlament, je zaista diverzificirati opskrbu i kontrolirati integritet lanca snabdijevanja.”