Sumorna decenija rata? Šta Ukrajina treba uraditi?

 

Uoči nove 2023. godine, mnogi u Ukrajini i svijetu mogli su pomisliti da će ovo biti posljednja godina rata. Čak i da ne budu oslobođene sve teritorije koje je Rusija okupirala, Rusija bi bila spremna na pregovore, ako ne o nagodbi, onda barem o primirju, usred očekivane ukrajinske ofanzive.

Krajem 2023. godine više nema nekih posebnih nada da će se situacija tako razvijati. Ne toliko iz vojne perspektive koliko iz političke, rat se čini gotovo beznadežnim. Mnogim posmatračima postaje jasno da se svaki rat ne završava za pregovaračkim stolom, a neki sukobi se nastavljaju bez šanse za rješenje.

Nije stvar čak ni u tome da većina građana Ukrajine ostaje uvjerena da se pregovori o okončanju rata trebaju voditi tek nakon obnove teritorijalnog integriteta zemlje. Poenta je u tome da ruskom predsjedniku uopće nije stalo do mišljenja ukrajinskog društva. On neće voditi nikakve pregovore. On tretira Ukrajinu kao buntovnu imperijalnu provinciju, čija volja za otporom mora biti slomljena godinama iscrpljujućeg rata. Dakle, nema traga pregovorima, a sam rat se pretvorio u brutalne pozicione bitke bez kritičnog napretka strana u sukobu.

Šta čekamo? Iscrpljenje resursa strana? Ako Ukrajina ostane bez resursa, Rusija će je jednostavno okupirati ili natjerati na ponižavajuću predaju i pretvoriti je u vazalnu državu, po uzoru na Bjelorusiju. Ako Rusiji ponestane resursa, ona će staviti rat u zamrznutiji status kako bi obnovila resurse, ali neće ostaviti Ukrajinu na miru. Ukrajina je poput jelena čije je tijelo već hvatao nemirni, pohlepni grabežljivac. Kako izaći iz ove zamke?

Prije svega, moramo naučiti razmišljati izvan okvira. Nastavljamo živjeti po normama nedavne prošlosti, govoreći o potrebi povratka međunarodnom pravu, priznatim granicama itd. Ipak, treba priznati da svega toga više nema. Rusija je uništila međunarodno pravo, dokazala da jedna zemlja može prisvojiti teritoriju druge, dok održava diplomatske odnose sa većinom zemalja (koje poštuju međunarodno pravo) pa čak ima i stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a. Stoga,

politički, nema šanse za povratak. Sa vojne tačke gledišta, Ukrajina ima priliku  povratiti svoje teritorije, ali šta ako se to ne iskoristi kako treba?

 

Ključevi evropskih integracija

 

Nestandardan pristup je shvatanje da se novo međunarodno pravo tek treba  izgraditi. Dok se svi za to ne zainteresiraju, uključujući i Rusiju, bilo kakve mirovne formule, međunarodni forumi i zajedničke deklaracije su lijepa imitacija političkog rada. Danas se može dokazati samo silom, a ne rezolucijama. Tako će biti do neke nove konferencije o sigurnosti i saradnji, slično sastanku u Helsinkiju 1975. godine.

Međutim, to bi trebale biti istinske, a ne deklarativne garancije, kao što je član 5. za teritorije Ukrajine koje kontrolira legitimna vlada ili sigurnosne garancije Sjedinjenih Američkih Država nakon što Ukrajina bude pozvana u NATO, kao što se desilo sa Finskom ili Švedskom. Nije pitanje čak ni kako bi takva "hibridna opcija" za evroatlantske integracije bila primljena u Kijevu. Pitanje je treba li Zapad upaliti crveno svjetlo Moskvi i dati jasan signal da je avantura eliminacije ukrajinske države propala. Da će Ukrajina biti dio Zapada, dio NATO-a, čak i ako se pitanje obnove njenog teritorijalnog integriteta ne može brzo riješiti.

Upravo taj nestandardni pristup treba uzeti u obzir kada su evropske integracije u pitanju. Ako se sada ne složimo oko takvog pristupa, moramo priznati da se ključevi evroatlantskih integracija Ukrajine i Gruzije i evropskih integracija Ukrajine, Gruzije i Moldavije i dalje drže u Moskvi, a ne u Briselu. Putin ih nikada neće pustiti iz svojih ruku.

Ako ne tražimo nove pristupe, trebali bismo sebi reći da ovo nije samo 2024. godina koja će biti još jedna mračna godina rata za Ukrajince. Dvadesete godine dvadeset prvog vijeka bit će mračna decenija rata za Ukrajince. Ali ovaj rat će, poput tumora, zatrovati svijet i izazvati nove sukobe.

Niko od nas nije zainteresovan za ovo.

 

Ali snaga nije nužno rat. Ne, to je i spremnost da se sukob lokalizuje. To je nastavak evroatlantskih integracija Ukrajine, potraga za mehanizmom garancije sigurnosti koji bi signalizirao Rusiji da bi širenje ratne zone moglo biti opasno za Kremlj. Koji model sigurnosnih garancija odabrati je tema za diskusiju.