"Stranci". Kako Ruska Federacija deportuje Ukrajince na okupiranoj teritoriji
Vlasti na teritorijama koje je okupirala Ruska Federacija koriste deportaciju kao kaznu za Ukrajince koji ne sarađuju i odbijaju uzeti rusko državljanstvo. Kako se to događa - u tekstu DW-a.
Kada je u martu 2022. godine ruska vojska zauzela dio Zaporoške regije, Andrij (ime je promijenjeno iz sigurnosnih razloga) radio je kao direktor u seoskoj školi. Okupacione vlasti su planirale početak nove školske godine po ruskom nastavnom planu i programu. On je organizovao školu za učenike na daljinu, a nakon ljetnog raspusta je odbio biti na čelu institucije.
Okupacione vlasti su pokušale da ubijediti Andrija da sarađuje.
"Prije 1. septembra dolazili su naoružani ljudi sa balaklavama na glavama. Ukupno je bilo 11 takvih posjeta", prisjeća se čovjek koji je živio 10 kilometara od sela.
Deportacija na položaje Oružanih snaga
U ljeto 2023. godine Rusi su Andriju i njegovoj supruzi oduzeli ukrajinske pasoše. "To je bilo praćeno prijetnjama da će me odvesti u Vasilivku i natjerati da prođem kroz minsko polje", kaže Andri.
Vasilivka je okupirani grad regije Zaporožje, gdje je do kraja 2022. godine funkcionirao kontrolni punkt za teritoriju pod kontrolom Ukrajine.
Prema brojnim svjedočenjima raseljenih lica, okupatorske vlasti su zatvorile ovaj kontrolni punkt, ali su ga nastavile koristiti za deportaciju Ukrajinaca – prisiljavajući ih da idu kroz miniranu teritoriju do ukrajinskih položaja. O jednom od ovih slučajeva govori Natalija Kaplun, koordinatorica odjela za dokumentaciju ratnih zločina dobrotvorne fondacije East SOS. Prema njenim informacijama, Rusi su u decembru 2022. godine osudili i deportovali direktoricu seoske škole u Zaporožkoj oblasti jer je nastavila predavati u okviru online nastave u ukrajinskoj školi. Žena je pješačila nekoliko kilometara do teritorije koju kontrolira Ukrajina.
Slučajevi deportacije kroz Vasilievku opisani su i u izvještajima Posmatračke misije UN-a za ljudska prava. Aktivisti za ljudska prava prenose priču o paru koji je bio zatvoren i kasnije deportovan zbog dijeljenja proukrajinskih letaka. I, također, zaposlenik nuklearne elektrane Zaporožja.
"U snimku objavljenom na internetu prikazano je kako ga je ruska vojna policija dovela na punkt u Vasilijevki i, po svemu sudeći, protjerala sa okupirane teritorije. Od tada nije viđen", kažu aktivisti za ljudska prava.
Zašto su nastavnici u Harkivskoj regiji postali saradnici
Deportacija na ukrajinske položaje izvršena je i sa okupirane teritorije Harkivske oblasti. Konkretno, izvještaj Misije opisuje kako je u augustu 2022. godine ruska vojska privela i odvela na kontrolni punkt vatrogasce - dva muškarca i jednu ženu. "Prema međunarodnom humanitarnom pravu zabranjena je deportacija osoba pod zaštitom sa okupirane teritorije, bez obzira na motive", napominju branitelji ljudskih prava.
Obavezno izdavanje pasoša
Unatoč prijetnji, Rusi nisu odveli direktora seoske škole Andrija u Vasilijevku. Njegova porodica se suočila sa sljedećim problemom – prisilnim uzimanjem ruskog pasoša. U aprilu 2023. godine ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je ukaz prema kojem stanovnici regija Zaporožja, Hersona, Donjecka i Luganska koje je okupirala Ruska Federacija moraju dobiti ruski pasoš ili se registrirati kao stranci do 1. jula 2024. godine. U suprotnom, mogu biti deportovani.
„Već početkom 2023. godine počeo je pritisak na ljude da što prije promijene svoje pasoše I uzmu ruski“, prisjeća se Andrij.
Osim toga, penzionerima koji su dobili ruske pasoše isplaćivane su veće penzije od onih sa ukrajinskim dokumentima, dodaje ovaj čovjek.
"Plaća građana sa ukrajinskim pasošem bila je 30 posto manja nego kod onih sa ruskim pasošem. Zbog toga je stanovništvo postepeno počelo uzimati ove pasoše", zaključuje Andrij.
Iako su njemu i njegovoj supruzi Rusi oduzeli ukrajinski pasoš, nisu htjeli uzeti rusko državljanstvo.
"Do decembra 2023. godine i dalje smo pokušavali nekako preživjeti bez ruskih pasoša. Ali postajalo je sve teže - čak i da bismo otišli van sela, bilo je potrebno imati barem neke dokumente", kaže Andrij, koji je već dostigao dob za penziju. . Na kraju je par zatražio ruske pasoše, ali im je odbijeno bez objašnjenja.
Pritvor i ispitivanje
Novi ukaz predsjednika Ruske Federacije predviđa i deportaciju sa okupiranih teritorija "stranaca" čije "ekstremističke aktivnosti" ugrožavaju nacionalnu sigurnost.
"S obzirom na široku definiciju pojma "ekstremističke aktivnosti" u ruskom zakonodavstvu, pojedinci mogu biti u opasnosti od deportacije zbog izražavanja proukrajinskih stavova ili kritikovanja zvaničnih ruskih narativa o ratu", analizira Misija UN-a za ljudska prava.
Vjerovatno su zato okupacione vlasti odlučile da Andrija i njegovu suprugu deportuju. U aprilu ove godine ponovo su im došli naoružani ljudi.
„Dali su nam dokument i rekli: imate sat vremena da se spakujete i bit ćete deportovani“, prisjeća se muškarac koji je ušao na teritoriju Ruske Federacije kao osoba bez državljanstva.
Par je odveden u Berdjansk, kaže Andrij. Na licu mjesta su im stavili crne vreće na glave i odveli ih u zgradu gdje su ostali ljudi smješteni u odvojenim prostorijama. Andrij i njegova supruga su tamo proveli narednih šest dana. Zatim je par odveden u Melitopolj, u zgradu Ministarstva unutrašnjih poslova. Tamo su dovedena još dva muškarca iz Melitopolja i Pologiva.
"Jedan je očigledno bio neoprezan sa telefonskim porukama - rekao je prijatelju gdje se nalazi ruska oprema. A ni drugi nije sarađivao", kaže Andrij.
U Melitopolju su službenici FSB-a ispitivali pritvorenike, kaže Andrij.
"Bila je ponuda da se snimi video kako to ne treba raditi. Kako tačno? Da nisam išao na saradnju, da su djeca ostala bez nastavnika, da škola ne radi. Oni su me pitali: da li razumiješ zašto te iseljavamo, ja kažem: ne. Pa, kažu, zbog ljudi poput tebe je poremećen obrazovni proces u novim regionima”, kaže Andrij.
Deportacija u Gruziju
Par i još dvojica muškaraca stavljeni su u auto. Andrij se bojao da će ih odvesti u Vasilivku i natjerati da hodaju miniranim područjem. Umjesto toga, nadao se da će stići do Kolotilivke - jedinog kontrolnog punkta između Ruske Federacije i Ukrajine. Međutim, sljedećeg jutra deportovani su se našli u Gornjem Larsu, na granici između Ruske Federacije i Gruzije. Tamo su im vraćeni pasoši i telefoni i naređeno im je da odu u Gruziju.
„Gruzini su nas dočekali oprezno. Kao što su mi kasnije rekli dobrovoljci iz Hersona, Rusi su vodili u zatvor”, sjeća se Andrij.
Suprug i žena otputovali su u Tbilisi, gdje su ih volonteri smjestili u hotel. Za sedam dana, nakon obrade dokumenata za odlazak u inozemstvo, par se vratio u Ukrajinu i sada pokušava naći smještaj u novom gradu.
"Troškovi su, naravno, veoma visoki. Ali do ljeta, barem se imamo u čemu hodati", kaže Andrij.
Napuštajući svoj dom, par je spakovao samo dva ruksaka.
Ova četvorica stanovnika okupirane regije Zaporožja nisu jedini koje su okupacione vlasti deportovale u Gruziju. Prema informacijama arhiepiskopa Pravoslavne crkve Ukrajine, mitropolita donjecko-mariupoljskog Serhija Horobcova, ovog proljeća su iz okupirane Donjecke oblasti u Gruziju „deportovana“ dvojica sveštenika – otac Hristofor Hrimli iz Kamjanke i otac Andrij Čuj iz Donjecka. Prema riječima mitropolita, sveštenici su odbili saradnju sa Rusima, zbog čega su uhapšeni u jesen 2023. godine i optuženi za proukrajinske aktivnosti.
Deportacija u Gruziju je opisana i u izvještaju Misije UN-a za ljudska prava. Prema ovom izvještaju, okupacione vlasti su od kraja 2023. do početka 2024. godine pritvorile i dovele najmanje četiri osobe na granicu između Ruske Federacije i Gruzije.
"Oni su privedeni jer su u privatnim razgovorima izražavali proukrajinske stavove, javno pjevali ukrajinske pjesme i nosili odjeću u ukrajinskom stilu", navodi se u izvještaju.
Istovremeno, Ministarstvo unutrašnjih poslova Gruzije nije odgovorilo na upit DW-a da li ta institucija ima informacije o slučajevima deportacije Ukrajinaca sa okupiranih teritorija u njihovu zemlju, kao i da li postoji sporazum između Gruzije i Rusije Federacije ili Ukrajine u tom pogledu. DW je pitao Ministarstvo za reintegraciju privremeno okupiranih teritorija Ukrajine o sporazumima sa trećim zemljama. Tamo su odgovorili da ne mogu dati informaciju, jer "spada u kategoriju "za službenu upotrebu".
Odgovoran za deportaciju
Osim toga, javno je poznata deportacija Ukrajinaca sa okupiranih teritorija u još jednu državu - Latviju. Ovo se navodi u saopćenju za javnost Regionalnog tužilaštva u Zaporožju u vezi sa podizanjem optužnice protiv dvojice državljana Ruske Federacije - načelnika okupatorske "Glavne uprave Ministarstva unutrašnjih poslova u Zaporiškoj oblasti" i "Odjeljenja za migracije Ruske Federacije".
"Prema njihovoj odluci, stanovnik Pologiva je neopravdano priveden i nezakonito zatvoren. Nakon toga je nasilno prevezen do granične postaje Latvije i naređen mu je da hoda prema granici", saopćilo je tužilaštvo.
Međutim, u Tužilaštvu nisu mogli navesti broj otvorenih predmeta protiv Rusa i Ukrajinaca umiješanih u deportaciju stanovnika okupiranih teritorija.
"Trenutni podaci dobijeni tokom istrage nisu konačni. Pravi broj deportovanih, prisilno preseljenih državljana Ukrajine može se utvrditi nakon završetka neprijateljstava", dodaju iz ove institucije.
Okupacione vlasti nastavljaju deportovati Ukrajince sa okupiranih teritorija, napominje Misija UN za ljudska prava.
„Dana 16. aprila 2024. godine, Federalna služba bezbednosti Ruske Federacije u regionu Zaporožja prijavila je da će žena iz Melitopolja biti „deportovana” i zabranjen joj ulazak u Rusku Federaciju na 20 godina zbog navodnog pokušaja prikupljanja informacija o kretanju ruskih snaga”, navodi se u izvještaju aktivista za ljudska prava.
Sud koji je postavila Rusija u Mariupolju je 10. aprila odlučio deportovati državljanku Ukrajine zbog navodne distribucije islamističke literature sa liste zabranjenih ekstremističkih publikacija Ministarstva pravde Ruske Federacije.
Istovremeno, Ruska Federacija je produžila period boravka na okupiranim teritorijama Ukrajincima bez ruskog pasoša do 31. decembra. Dakle, slijedeći talas deportacija može početi već naredne godine.