Šta očekivati nakon nove mobilizacije u Rusiji

 

Ukrajinski generalštab zvanično je potvrdio da su odbrambene snage oslobodile dio sela Opytne, u blizini Avdijevka u Donjeckoj oblasti. Načelnik vojne uprave grada Avdijevka Vitalij Barabaš zamolio me da pažljivo komentiram situaciju u Opitneu. Jer ne samo da mi razumijemo značaj Opitne, nego i neprijatelj. Kao što je Vitalij objasnio, ne kontroliramo cijelo selo. Stigli smo do centra, ali je od centra do ruba skoro tri i po kilometra. Svaki metar je izazov. Ukrajinska vojska sada treba procijeniti koliko taktički treba ići naprijed. Međutim, također, trebamo odmjetiri snage, u kojoj mjeri Rusi mogu iskoristiti svoje rezerve tamo, a u kojoj mjeri mogu pokušati povratiti selo. U svakom slučaju, čak i djelomično, oslobađanje Opitne učinit će situaciju u Avdijevci sigurnijom. To će odmaknuti liniju fronta sa juga Avdijevke i zaustaviti pokušaje Rusije da opkoli Avdijevku. Stoga je ključno.

Generalštab Oružanih snaga Ukrajine kaže da će Rusija u bliskoj budućnosti provesti masovnu prisilnu mobilizaciju. Prema različitim procjenama, plan je da se mobilizira od 400.000 do 700.000 ljudi, uključujući i okupirane teritorije. Shvatili smo da će se ta mobilizacija desiti. Prvo, održali su lažne izbore kako bi proveli ovu mobilizaciju i iskoristili ljudske resurse na okupiranim teritorijama, posebno na novookupiranim teritorijama Luganska, Zaporožja i Hersonske oblasti. Mobilizacija je sljedeći očigledan korak, jer je njihov jedini resurs sada ljudska moć. Rusija shvataa da Ukrajinci sa novookupiranih teritorija ne žele, najblaže rečeno, pucati u svoje sugrađane, već bi svoje oružje okrenuli protiv okupatora. Dakle, neće regrutovati one ljude koji mogu okrenuti oružje protiv njih. Oni će vrbovati pokorne ljude koji su spremni sarađivati sa bilo kojom vladom i ne mogu im se oduprijeti.  

Za njih, jedino što sada trebaju uraditi je da drže liniju fronta po svaku cijenu. Sada će regrutirati ovaj nekvalitetni resurs, koji nikada neće postati profesionalna vojska. Ipak, ima ih mnogo, za koje Putin i njegov generalštab očekuju da će moći zadržati ukrajinsku vojsku u sadašnjim granicama. Nakon što je nametnula zastoj na bojnom polju, Rusija se nada da će zapadni svijet tada zahtijevati mirovno rješenje. Ovo je njihov plan i neosporan je. Zato je Putin otišao u Vladivostok razgovarati sa Kim Džong-unom i traži od njega artiljerijsku municiju iz njihovih skladišta, neke artiljerijske sisteme koji bi mogli da im pomognu da prevaziđu prazninu koju je Ukrajina postepeno zatvarala. Jedini preostali cilj je jednostavno zadržati okupirane teritorije koje trenutno kontroliraju. Ovo je njihova strategija; to je očigledno. Šta uraditi?

 

U transkriptu intervjua predsjednika Volodimira Zelenskog za The Economist, gdje on prilično transparentno nagovještava da se rat odugovlači i da će Ukrajina morati mobilizirati cijelo društvo da ukrajinsku ekonomiju postavimo na ratnu osnovu. To je već situacija koja je mnogima očigledna. Odnosno, ako se Rusi angažuju u tim ljudskim resursima, čak i ako su lošeg kvaliteta, i ako postignu dogovor sa Kim Džong-unom, Ukrajina se mora pripremiti da se ekonomija (koja je ponekad mirna, sudeći kako se ljudi osjećaju u Kijevu) bude stavljena na ratne osnove. Neće se svi mobilizirati, ali ekonomija u ovoj situaciji treba raditi za rat i pobjedu.

Šta nije u redu sa komunikacijom Ukrajine da SAD tek trebaju odlučiti da Ukrajini daju rakete dugog dometa ATACMS? Teško je reći; za razliku od američkih novinara, jednostavno nemamo nikakve uvide od američke vlade ili Bijele kuće. Vrijedi istaknuti izjavu Anthonyja Blinkena novinarima dan nakon sastanka u Kijevu. Nećemo ga doslovno citirati, ali poenta je da se svaki rat završava za pregovaračkim stolom, ali Putina ne zanimaju pregovori pa neće biti pregovora. Možda bi Kijev prvo trebalo pitati da li Kijev žel pregovarati sa Putinom. Zelenski i drugi političari otvoreno kažu da neće pregovarati sa tim čovjekom. Ne možete pregovarati sa osobom koja je patološki lažov, ubica, ratni zločinac i bolesna osoba. Kako razgovarati, a o čemu pregovarati? Ali evo poente: riječ "pregovori" došla je iz Blinkenovih usta i čini se da je to opasnost. To postaje trend, što znači da se vjerovatno na nekom nivou raspravlja o opciji pregovora. Ako ne na zvaničnom nivou, onda se iza zavjese mogu pokrenuti i druge stvari u razgovorima ljudi od kojih zavisi sudbina rata i mira. Ovo je opasan trend.  

Dakle, teško je shvatiti zašto ne dobijemo oružje koje će nam pomoći da Ukrajina brzo dobije ovaj rat. Pobijedit će u ovom ratu, ali što duže traje, više Ukrajinaca će ginuti, a više Rusa poslanih u ovaj rat zbog ovakvih sramnih mjera mobilizacije (a ima ih mnogo više). Zašto ne spasiti ljudske živote? Zašto ne biste pomogli Ukrajini da brzo pobijedi? Nemam odgovor.