Šta je u imenu? Grubi vodič za razrađeno kinesko označavanje bilateralnih odnosa u Evropi

 

Kako se odnosi EU i Kine pogoršavaju, održavanje "sveobuhvatnih strateških partnerstava" i drugih prijateljskih veza izgleda sve neskladnije, kažu Eva Seiwert i Claus Soong.

Tokom posete Xi Jinpinga Mađarskoj i Srbiji u maju 2024. godine Peking je unaprijedio oznake svojih odnosa sa dvije Kini prijateljske evropske države. Budimpešta je uzdignuta od "sveobuhvatnog strateškog partnerstva" sa Kinom do "sveobuhvatnog strateškog partnerstva za sve vremenske prilike za novu eru", što je izraz koji ukazuje na posebno blizak i otporan odnos u diplomatskom leksikonu Pekinga. U međuvremenu, status Beograda je unaprijeđen sa „strateškog partnerstva“ na „sveobuhvatno strateško partnerstvo“ i praćen stvaranjem „kinesko-srpske zajednice zajedničke sudbine“, prve te vrste u Evropi.

Kina je od kraja Hladnog rata stvorila posebno razrađen sistem označavanja bilateralnih odnosa. Prema Ministarstvu vanjskih poslova Kine, to naglašava dobar odnos Pekinga sa drugim zemljama vjernim "principu nesvrstanosti" - implicitno ga razlikuje od navodno usklađenijih "partnerskih" pristupa, kao što je onaj sa SAD. Kina je uspostavila svoje prvo „strateško partnerstvo“ sa Brazilom 1993. godine, potpisala „strateško partnerstvo koordinacije za 21. vijek“ sa Rusijom 1996. i imala 110 „strateških partnerstava“ do 2023. godine – više od 40 od kojih su nešto snažnija „sveobuhvatna strateška partnerstva“.”

Kina je osmislila oznake po narudžbi kako bi naglasila jedinstvenost odnosa s određenim zemljama

Kina svoje bilateralne odnose dijeli na otprilike četiri nivoa: „sveobuhvatna strateška partnerstva“, koja su najviši oblik i ukazuju na saradnju u nekoliko oblasti (često ekonomske, tehnološke, političke i vojne); „strateška partnerstva“, koja također ukazuju na bliske odnose (iako ne u tolikom broju oblasti); uopćenija „partnerstva” i na kraju „prijateljski i kooperativni odnosi“. Također je osmislila oznake kako bi naglasila jedinstvenost odnosa sa određenim zemljama – kao što je „sveobuhvatno strateško partnerstvo koordinacije za novu eru“ sa Rusijom i „kvalitetno, budućnost orijentirano partnerstvo sa Singapurom.

 

U Evropskoj uniji, Peking je dodijelio „sveobuhvatna strateška partnerstva“ za devet zemalja plus sama EU – iako je malo snažnije označio Mađarsku i Njemačku unutar ove grupe opisujući odnose na malo drugačiji način. Mađarska je od maja u „ sveobuhvatnom strateško partnerstvu za sve vremenske prilike” sa Pekingom, dok Njemačka jedinstveno uživa „svestrano strateško partnerstvo” s Pekingom, “svestrano strateško partnerstvo” uživaju vlade Danske, Francuske, Grčke, Italije, Poljske, Portugala i Španije.

Neki evropski „sveobuhvatni strateški partneri“ više vide Kinu kao strateškog rivala

14 država članica EU uživa samo “strateško partnerstvo” sa Kinom, iako su se neke zemlje možda odlučile za ovaj niži rang, umjesto da im ga je dodijelio Peking. Naprimjer, Holandija i Irska su dugo bile glavni dobavljači naprednih zapadnih poluprovodnika za Kinu, ali odnosi sa ovim ključnim trgovinskim partnerima su kategorizirani samo kao „strateška partnerstva“. Ovo sugerira da Ircima i Holanđanima možda nedostaje apetit za razmetljiviju nadogradnju kada je Peking prije 10 godina ponovo označio oba niza odnosa.

Ovo je podsjetnik da bilo koju kinesku oznaku za bilateralne odnose ne dodjeljuje samo Peking – mora je prihvatiti i druga uključena zemlja. Nekoliko evropskih "sveobuhvatnih strateških partnera" Kine nedavno je počelo geledati kinesku vladu više kao strateškog rivala i konkurenta, a manje kao bliskog partnera od prije 10 ili 20 godina. U vrijeme vrlo različitih stavova prema Rusiji i njenom ratu protiv Ukrajine, te tarifama za električna vozila i poštenom pristupu tržištu, svakako se čini da su prvorazredne oznake partnerstva devet država članica EU, kao i Evropske unije u cjelini, sve zastarjele.

S obzirom na to da su kineske partnerske oznake više u simbolici nego o suštini, postavlja se pitanje da li bi vlade EU trebale preispitati barem svoja partnerstva na najvišem nivou s Pekingom. Uzmimo sam Brisel: „Sveobuhvatno strateško partnerstvo“ između EU i Kine iz 2003. godine bilo je prvo te vrste u Evropi, ali COVID-19, ruska invazija na Ukrajinu i rivalstvo između SAD i Kine od tada su promijenili međunarodni geopolitički pejzaž. Uprkos svom prvorazrednom partnerstvu sa Briselom, činilo se da Peking nikada nije ozbiljno shvatio zabrinutost Evrope u vezi sa ovim pitanjima.

 

Da li bi prijetnja smanjenjem statusa partnerstva mogla natjerati Peking da ozbiljnije shvati evropske probleme?

 

Nema presedana da Kina degradira svoja partnerstva – ili da njena partnerstva budu nižerangirana. Peking je, naprimjer, još uvijek službeno vezan "sveobuhvatnim odnosom strateške saradnje" sa Filipinima i "strateškim kooperativnim partnerstvom" s Indijom uprkos njegovim zategnutim odnosima s obje strane. Ali ova činjenica bi svako sporno smanjenje ranga mogla učiniti još moćnijim. To bi, naprimjer, moglo dati Briselu prijeko potrebnu polugu u pokušajima da navede Kinu da minimizira svoju značajnu indirektnu podršku ratu Rusije protiv Ukrajine.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je više puta rekla Xi Jinpingu da je ruski rat protiv Ukrajine "egzistencijalna prijetnja" Evropi i upozorila da će odnosi Kine i Rusije uticati na odnose Evrope i Kine. S obzirom na ograničene mogućnosti Evrope za pokušaj uticaja na Peking, prijetnja degradacijom partnerstva EU i Kine mogla bi biti vrsta groma koja će natjerati Peking da ozbiljnije shvati evropsku zabrinutost. Na kraju krajeva, Pekingu je važan međunarodni legitimitet – on želi biti viđen kao pouzdan i važan akter na svjetskoj sceni.

No, malo je vjerovatno da bi se zemlje članice EU ikada mogle dogovoriti o takvom potezu. Neki bi vjerovatno takav niži rejting odnosi sa Pekingom bez presedana vidjeli kao nepotrebnu provokaciju u vrijeme velike neizvjesnosti za svijet. Naprimjer, ako bi Donald Trump ponovo bio izabran u Bijelu kuću u novembru, EU bi se morala pripremiti na kompleksnije odnose sa SAD. U ovom kontekstu, moglo bi na kraju biti samoporažavajuće za EU da umanji partnerstvo za koje bi se vlade EU složile da je nešto više od simbolike. Uostalom, šta je u imenu?

 

ZAKLJUČAK  

 

U tekstu se analizira označavanje nivoa partnerstva i saradnje koje Ministarstvo vanjskih poslova KIne “dodjeljuje” pojedinoj zemlji, kao i značenje svake od dodijeljenih oznaka za pojedinu zemlju.

 

Autori su se fokusirali na zemlje EU, gdje je za sada Mađarska dobila oznaku zemlje najbliskije Kine. Iako nije članica EU, slijedeća po bliskosti Kini je Srbija.  

U tekstu se, također, ukazuje na činjenicu da Kina ne mora nužno slijediti oznake koji dodijeli pojedinim partnerima. Najbolji primjer za to su odnosi sa Evropskom unijom koji su iako označeni kao “sveobuhvatno strateško partnerstvu” iz godine u godinu sve kompleksniji.  

To je ujedno signal i drugim zemljama da Kina, bez obzira na dodijeljenu oznaku za odnose sa pojedinom zemljom i nivo partnerskih odnosa, u suštini diktira takve odnose, u nastojanju da bude u prednosti u svim nivoima proklamovanih strateških partnerstava.  

Možda se to najbolje ogleda u bliskim vezama Kine i Srbije gdje je nesporno koja zemlja dobija više benefita od  “sveobuhvatnog strateškog partnerstva”.