Spriječiti Putina da izbjegne kaznu: koji će sud pomoći Ukrajini da postigne pravdu

Slično historijskim presedanima koje su postavili Međunarodni sud u Nirnbergu i Međunarodni sud u Tokiju nakon Drugog svetskog rata, ova vrsta međunarodnog suda ima za cilj da sudi i procesuira one koji su odgovorni za zločin agresije na Ukrajinu, uprkos imunitetu.

Potreba za takvim tribunalom ili sudom određena je ozbiljnošću ruskih akcija protiv Ukrajine, koje krše međunarodno pravo i državni suverenitet.

Stvaranje specijalizirnog suda mimo Generalne skupštine UN omogućit će državama članicama da brže i efikasnije sarađuju na stvaranju pravnog okvira za borbu protiv ruske agresije. Ovaj sud, po uzoru na historijske sudove, imat će fleksibilnu strukturu, omogućavajući državama članicama da pruže podršku, resurse i ekspertizu u skladu sa svojim političkim kapacitetima.

Treba napomenuti da je stvaranje Specijalnog suda za Ukrajinu za zločin agresije uz podršku Generalne skupštine UN poželjna opcija za krivično gonjenje agresije.

Stvoren je održiv prijedlog koji uključuje primjer rezolucije Generalne skupštine UN-a, model statuta o osnivanju tribunala i praktičnih "Sedam koraka" za implementaciju statuta uz optužnicu protiv Vladimira Putina i njegovog visokog vojnog i političkog rukovodstva.  

Slične tribunale smo stvarali i ranije - istorijski primjer je Specijalni sud UN-a za Sijera Leone.

Bio je uspješan i priveo šefa države pravdi za međunarodne zločine. Možemo to učiniti ponovo stvaranjem međunarodnog suda.

Zadatak međunarodnog suda za Ukrajinu bit će da identificira i privede pravdi fizička ili pravna lica koja snose najveću odgovornost za agresiju na Ukrajinu. Njegov mandat će uključivati detaljno ispitivanje dokaza, svjedočenja i okolnosti sukoba kako bi se osiguralo pravično i pravedno suđenje.

 

Procesuirajući one koji su počinili ili naredili akte agresije, ovaj sud će imati za cilj ne samo ostvariti pravdu, već i spriječiti buduća kršenja međunarodnog prava i nekažnjivost.

Statut Međunsrodnog suda za Ukrajinu može čak predvidjeti krivično gonjenje onih zemalja koje pomažu i podržavaju agresiju na Ukrajinu, kao što su Iran, Bjelorusija i Sjeverna Koreja.

Treba napomenuti da bi uspostavljanje specijalnog suda ili međunarodnog suda uz podršku Generalne skupštine UN-a upotpunilo važan rad Međunarodnog krivičnog suda (ICC). Zajednički rad, razmjena informacija, dokaza i zajednički fokus na krivično gonjenje će ojačati sposobnosti oba pravosudna sistema i doprinijeti efikasnijim istragama svakog od njih.

Ove dvije opcije za krivično gonjenje agresije neće se nadmetati niti će ometati rad MKS-a.

Jedna od glavnih prednosti međunarodnog suda je njegovo brzo osnivanje, što je izuzetno važno s obzirom na hitnost situacije.

Pod uslovom da se proces optimizira i podrži bilo koji broj država članica, ovaj sud bi mogao brzo početi sa radom, provesti istragu i, na kraju, privesti pravdi odgovorne za agresiju na Ukrajinu. Osjetljivost na vrijeme naglašava važnost uspostavljanja pravnog mehanizma za suzbijanje ovakvih akata agresije što je prije moguće. Na kraju krajeva, živimo u fragmentiranom i kontradiktornom svijetu.

Politička prednost ovog suda bi, također, omogućila državama članicama da direktno učestvuju u izradi statuta suda osiguranjem sredstava, opreme i osoblja ili indirektno pružanjem političke zaštite i podrške radu suda.

Broj država koje podržavaju sud može biti fleksibilan, a države članice mu se mogu pridružiti čak i nakon potpisivanja statuta. Države članice bi se, također, mogle pridružiti upravnom odboru koji bi nadgledao aktivnosti suda. Ukrajina bi bila član po službenoj dužnosti.

I Tribunal u Nirnbergu i u Tokiju imali su osnovnu grupu koja je stvorila sudove i brojne države koje su ih podržavale, pružale osoblje i političku podršku, pa čak i slale posmatrače i delegacije. Ovi modeli su uspjeli, a radit će i mađunarodni sud.

Sud izvan sistema UN-a, čak i ako se sastoji od država članica, uklonio bi politički prtljag koji postoji oko stvaranja bilo kojeg suda ili tribunala UN-a.

Potreba da se svjetske demokratije odupru ruskoj agresiji na Ukrajinu proizilazi iz temeljnih principa na kojima počivaju demokratska društva – vrijednosti kao što su suverenitet, sloboda i vladavina prava.

Demokratije su izgrađene na pretpostavci poštovanja prava suverenih nacija i poštovanja međunarodnih zakona i normi.

 

Udružujući se da se suprotstave ovoj agresiji, demokratske zemlje šalju snažan signal svoje kolektivne posvećenosti zaštiti ovih principa. Agresija na Ukrajinu ne samo da krši međunarodno pravo, već dovodi u pitanje i samu suštinu demokratije, potkopavajući autonomiju i samoopredjeljenje suverene nacije.

Suprotstavljanje ovoj agresiji nije samo rješenje odvojenog sukoba, to je odbrana svjetskog poretka zasnovanog na demokratskim vrijednostima. Nedostatak odlučnog odgovora mogao bi stvoriti opasan presedan koji bi ohrabrio druge da ne poštuju međunarodne norme i zadiru u suverenitet drugih zemalja.

To već vidimo na Bliskom istoku, s Iranom koji bilda svoje autoritarne mišiće i izaziva nemire i sukobe (najvjerovatnije), naredivši i podržavši Hamasov ničim izazvan napad na Izrael.  

Štaviše, demokratske države su zainteresirane za održavanje stabilnosti i sigurnosti na globalnom nivou. Dopuštanje nekontrolirane agresije ugrožava stabilnost u regionima daleko izvan neposredne zone sukoba.

Snažan i jedinstven odgovor demokratskih zemalja nije samo moralni imperativ, već i strateška neophodnost za sprečavanje dalje destabilizacije i sukoba iz Irana, Sjeverne Koreje i Kine.

Osnivanje Međunarodnog suda pravde od strane demokratskih država za zločin agresije na Ukrajinu svjedoči o njihovoj privrženosti principima vladavine prava i njihovoj želji da privedu pravdi one koji ga krše.

Ovo pokazuje kolektivnu odlučnost demokratskih zemalja da se odupru agresiji, pokazujući da ove vrijednosti nisu samo retorika, već vodeći principi koji usmjeravaju njihovo djelovanje na svjetskoj sceni.

Konačno, odupiranje ruskoj agresiji na Ukrajinu je svedočanstvo jedinstva i snage demokratija, demonstrirajući posvećenost zaštiti suvereniteta, poštovanju međunarodnog prava i očuvanju stabilnosti i sigurnosti svjetske zajednice u skladu sa paradigmom Ujedinjenih nacija, uspostavljenom u 1945.

Glavni izazov je prevazilaženje predsjedničkog imuniteta, pravnog štita koji štiti lidere poput Putina od međunarodnog krivičnog gonjenja.

Takav imunitet ih štiti od tužbi pred stranim ili međunarodnim sudovima dok su na funkciji. Ovo stvara značajnu prepreku za pravdu i odgovornost, čineći određena predložena rješenja i opcije nedjelotvornim.

Naravno, istraživanje takvih alternativa kao što je hibridni nacionalni model ili regionalni sud za suprotstavljanje ruskoj agresiji na Ukrajinu može izgledati privlačno na prvi pogled.

Međutim, nakon detaljnijeg razmatranja, ove opcije otkrivaju njihova inherentna ograničenja i prepreke, zbog kojih su neefikasne u rješavanju glavnog pitanja – privođenja krivaca pravdi, posebno kada je riječ o ličnosti poput predsjednika Vladimira Putina, koji je zaštićen imunitetom šefa države.

Jedna alternativa – hibridni nacionalni model koji pokušava da kombinira nacionalne i međunarodne pravne okvire – često se suočava sa problemima nadležnosti i nema potrebnu nepristrasnost i nezavisnost za rešavanje slučajeva koji uključuju visoke zvaničnike iz drugih zemalja.

Složenost međunarodnog prava i politička priroda takvih slučajeva mogu dovesti do dugotrajnih pravnih bitaka, odlaganja i, na kraju, nemogućnosti da se efikasno procesuiraju pojedinci zaštićeni suverenim imunitetom.  

Slično, regionalnom sudu, iako je potencijalno više fokusiran na konkretan sukob, može nedostajati međunarodni konsenzus i autoritet neophodan za upravljanje složenim geopolitičkim situacijama.

U slučajevima koji uključuju imunitet šefa države, regionalni sudovi mogu se suočiti sa značajnim preprekama u potvrđivanju svoje nadležnosti i provođenju svojih odluka, posebno protiv predsjednika Vladimira Putina. Nedostatak globalne pozicije, također, će postati politički problem i dovesti u pitanje legitimnost ove opcije.

Čini se da je stvaranje međunarodnog suda za Ukrajinu za zločin agresije od strane država članica UN-a izvan Generalne skupštine izvodljivija opcija zbog njegovog potencijala da riješi pitanje imuniteta šefa države kroz usklađene napore i saradnju mnogih zemalja.

Predloženi pristup mogao bi se pomaknuti dalje od političkih dimnih zavjesa i fokusirati se na stvaranje specijaliziranog suda sa neophodnim mandatom za provođenje pravde bez diplomatskih ili jurisdikcijskih ograničenja.

Takav korak je važan korak ka održavanju međunarodnog prava, pravde i odgovornosti.

Fleksibilna struktura i brz početak rada ovog suda, kreiranog po uzoru na historijske tribunale, može postati platforma za suzbijanje ruske agresije na Ukrajinu, kao i snažan signal globalne posvećenosti zaštiti suvereniteta i integriteta država.

Dok druge opcije mogu stvoriti izgled da se ruska agresija smatra odgovornom, one su inherentno ograničene u svojoj sposobnosti da prevaziđu značajnu pravnu prepreku – imunitet šefa države.

Stoga, stvaranje specijaliziranog mrđunarodnog suda, u nedostatku međunarodnog suda uz podršku Generalne skupštine UN, ostaje najizvodljiviji i najefikasniji način da se suprotstavi ruskoj agresiji na Ukrajinu i da se počinioci privedu pravdi. Vrijeme ne miruje.

 

Svijet, kojrmu se pažnja lako može skrenuti, okrenut će se od Ukrajine. Ovo se ne bi trebalo desiti.

Vrijeme i distrakcija su Putinovo glavno oružje. On zna da demokratije vremenom gube fokus (kao što se dogodilo u Siriji) i idu dalje, prolazeći kroz zone zločina.

Putin pokušava sačekati, a zatim napasti Ukrajinu i druge zemlje članice UN. Prema njegovom mišljenju, Ukrajina je samo početak.

Imamo istorijski trenutak da djelujemo u skladu sa vladavinom prava. Ne može se dozvoliti da izmakne  i uništi geopolitiku 21. vijeka.