Sprema li se Kremlj da obustavi rat?
Nedavno su izvori bliski Kremlju sve češće počeli pisati o skorom kraju „SVO“ („SVO“ ili „specijalna vojna operacija“ u Rusiji se naziva rat punog razmjera protiv Ukrajine – prim. aut.). Sudeći po mnogim pokazateljima, ruskim vlastima je zaista potreban odušak, jer su resursi za dalje ofanzivne akcije na izmaku. Suprotno uvjeravanjima provladinih medija, dio "radikalno-patriotskog segmenta" nije spreman za pregovore i zahtijeva rat do pobjedničkog kraja. Međutim, ozbiljnije nezadovoljstvo može doći od onih koji direktno zarađuju novac za rat. Kako bi suzbio njihovo nezadovoljstvo, Kremlj može pojačati represiju ili će na kraju odlučiti nastaviti neprijateljstva, piše Jamestown Foundation u svojoj publikaciji.
Od kraja prošle godine u medijima bliskim Kremlju sve češće se počela provlačiti ideja o skorom okončanju neprijateljstava u Ukrajini. Još u decembru je Telegram kanal "Nezigar" povezan sa administracijom ruskog predsjednika uvjeravao da će "završetak SVO-a većina društva doživljavati kao pobjedu Rusije", dok se "nezadovoljne patriote" marginaliziraju. Autori uvjeravaju da su "kustosi unutrašnje politike bili orijentirani da budu spremni za završetak SVO-a i iznošenje svojih pozitivnih rezultata u javnom mnjenju". Prema njihovim riječima, "informacioni prostor je kontroliran", vojnici će "posmatrati instalacije koje postavljaju", a društvo će "kao pobjedu vidjeti rezultat koji mu je predstavljen".
Telegramski kanal Čeka-OGPU, koji je prilično popularan u ruskom informativnom prostoru, krajem januara objavio je prilično oštar komentar u kojem se navodi da će, ako se rat uskoro ne završi, „već 2026. godine situacija u ekonomiji zemlje izmaći kontroli“. Autori primjećuju "katastrofalan pad vrijednosti bankarske imovine, za koju odgovaraju štedišama". Istovremeno, „gubici nastavljaju rasti“. Još jedan udarac bankama mogla bi biti neplaćanja po kreditima i hipotekama, koja, također, rastu.
Iako je ovaj kanal, zajedno sa ostalima, proglašen "stranim agentom", prema Radio Slobodi, povezan je sa ruskim snagama sigurnosti. Istovremeno, tema kraja rata još je jače zvučala u već pomenutom kanalu "Nezigar" - sa akcentom na potrebi izgradnje mirnog života i sasvim iskrenim pasusima da je "većina na selu... umorna od sahrana".
Stiče se utisak da Kremlj osjeća potrebu da barem obustavi vruću fazu rata. Već smo primijetili da ruska vojska nema dovoljno snage da zauzme nove ukrajinske gradove. Međutim, postoje i ozbiljne sumnje da Kremlj ima dovoljno resursa, čak i da nastavi sadašnji intenzitet neprijateljstava, ako se povuku.
Prema nezavisnim novinarima, stvarni broj starih sovjetskih i ruskih tenkova u skladišnim bazama do kraja 2024. godine prepolovio se od početka rata. Na kraju godine nije ostalo više od 500 tenkova u stanju relativne upotrebljivosti. Obnavljanje drugih je mnogo teži zadatak i trebat će mnogo više vremena. Prema istraživačima, spremnici pogodni za restauraciju i popravku će se potrošiti već 2025. godine.
Smanjuje se i broj onih koji su spremni potpisati ugovor sa Ministarstvom odbrane Ruske Federacije, a trenutno je u Moskvi oko 40 ljudi dnevno. U kasno ljeto i jesen 2024. godine ovaj pokazatelj je bio pet puta veći. Novinari izvještavaju da sve veći broj stranaca iz Kine i afričkih zemalja odlazi na front prvenstveno zbog novca i borbenog iskustva, dok je većina Rusa koji želi ratovati uključena u krivične i administrativne slučajeve.
Ovo pomaže ruskim vlastima da izbjegnu ponovnu mobilizaciju, ali ako se rat nastavi, borbeni duh plaćenika i teškoće s integracijom u rusku vojsku mogu uticati na njene borbene sposobnosti. To je već bio slučaj sa sjevernokorejskim vojnicima, koje su Rusi morali povući iz Kurske oblasti krajem januara zbog velikih gubitaka. Ekonomisti primjećuju i pogoršanje poslovne klime i rast inflacije, koja će se također pogoršati ako se rat nastavi.
Međutim, u radikalno-patriotskom segmentu i dalje postoji stabilan odnos prema pregovorima kao zamci i zahtjevu za "ratom za pobjednički kraj". Upravo takav stav imaju i autori sajta Military Review, koji je blizak Ministarstvu odbrane Ruske Federacije. Mogući dogovor s Trumpom nazivaju “slijepom ulicom” i uvjeravaju da Rusija “ne može priuštiti dogovor koji će “poništiti” globalne ciljeve SVO-a i dovesti do novog sukoba u budućnosti”.
Prema njihovom mišljenju, pregovori su samo "poslednji način da se obmanu Rusi", a jedini način za postizanje mira je, prema njihovom mišljenju, "pravedna odmazda za kijevski režim i uništenje Banderovaca na zapadnim granicama Rusije". Autori radikalno desnog TV kanala "Cargrad" također se žale da "Ukrajina prelazi u druge ruke dok Rusija oklijeva".
Naravno, to ne znači da su ruske vlasti izgubile kontrolu nad radikalnim dijelom društva. Sasvim je moguće da ovi masovni mediji još nisu dobili relevantne instrukcije iz Kremlja i pozvani su da igraju na "dizanje uloga" prije početka pregovora. Štaviše, čak i ako njihovo nezadovoljstvo potraje, malo je vjerovatno da će moći ozbiljno uticati na situaciju.
Prema riječima Leonida Slutskog, ovaj sastanak zahtijeva "ozbiljnu pripremu", koja je trenutno u "naprednoj fazi"
Ozbiljniji problem za Kremlj mogu biti one snage koje su postale direktni korisnici rata, a to je, prema nezavisnim novinarima, 40 posto sankcioniranih oligarha. Glavni izvori njihovog prihoda bili su apsorpcija stranih sredstava i proizvodnja roba i usluga zamjene uvoza. Nemogućnost održavanja prijašnjeg nivoa prihoda u slučaju završetka rata i teškoća tranzicije privrede u režim mirnog života mogu izazvati nezadovoljstvo ovog dijela elita.
Istovremeno, neki posmatrači smatraju da bi nakon završetka neprijateljstava upravo ruski milijarderi mogli biti na meti Vladimira Putina. Prema njihovim riječima, "preraspodjela bogatstva i obnova socijalne pravde mogu postati jedna od glavnih tema koja ujedinjuje Ruse". Istovremeno, veliki vlasnici se sve više podsjećaju na prekršaje tokom privatizacije počinjene 1990-ih.
Ova pretpostavka izgleda sasvim logično. U nedostatku vanjskog neprijatelja, režim će biti primoran tražiti nove "unutrašnje neprijatelje" i pojačati represiju. Međutim, ne može se isključiti da će čak i uz novu rundu represivne politike, Vladimiru Putinu biti potrebna nova verzija „vanjske prijetnje“ da odvrati društvo od rastućih unutrašnjih problema.