Špijuni poput nas: Kako ruska obavještajna mreža djeluje širom Evrope?

Kada su u augustu tri bugarska državljana optužena za učešće u špijunskoj zavjeri, istrgnutoj sa stranica romana Iana Fleminga, to je razotkrilo koliko dugo režim Vladimira Putina mora ići da bi došao do potencijalno vrijednih informacija i rizike koje sada ima.

Na površini, Bugari su se činili gotovo neupadljivim, svaki sa vrlo raznolikom biografijom koja se može prikazati na njihovim profilima na društvenim mrežama.

Na LinkedIn profilu Orlina Rousseva navodi se da je imao posao koji se bavi prenošenjem signala, što je uključivalo presretanje komunikacija ili elektronskih signala. On, također, navodi da je ranije u svojoj karijeri radio kao savjetnik u Ministarstvu energetike Bugarske.

Katrin Ivanova na LinkedInu kaže da radi kao laboratorijski asistent u privatnom zdravstvenom biznisu, dok BBC prenosi da je Bizer Džambazov sebe opisao kao vozača u bolnici.

Njih dvoje su vodili organizaciju koja pruža usluge Bugarima koji žive u Velikoj Britaniji, a BBC je izvijestio da je to uključivalo njihovo upoznavanje sa "kulturom i normama britanskog društva".

Dakle, šta nam ovi profili govore o vrsti špijunskog posla koji su Bugari mogli obavljati? Prvo moramo pogledati stanje ruskih operacija prikupljanja obavještajnih podataka.  

Kakve špijune ima Rusija?

Ruske špijunske mreže širom Evrope - i širom svijeta - svrstavaju se u četiri glavne kategorije:

Što se tiče toga ko se bavi špijunima, tradicionalno je GRU bila ruska obavještajna služba za inozemstvo, dok se FSB bavi domaćim špijuniranjem, ali su se te uloge sada donekle promijenile.

"Ruski sistem je takav da morate zamagliti nadležnosti ili čak udvostručiti nadležnosti, tako da se agencije [GRU i FSB] mogu međusobno provjeravati i kontrolirati", objašnjava Rihor Nizhnikau, stručnjak za Rusiju na Finskom institutu za međunarodne poslove, FIIA , opisujući dvije agencije sa sličnim misijama, ali koje se često takmiče za prestiž.

"FSB, naprimjer, ima eksterno odjeljenje i njegova uloga se širila tako da je zadužena za operacije u Ukrajini, gdje sada jako prisutna. A vodeći fokus GRU-a je na aktivnosti Rusije na Zapadu", dodaje Nizhnikau.

Ruske ambasade bez špijuna

Nakon invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, stotine ruskih špijuna proglašene su personama non grata i izbačene iz ambasada u kojima su radili širom Evrope.

To je Kremlj lišilo prijeko potrebne infrastrukture agenata koji bi mogli kontrolirati operativce na terenu ili voditi vlastite operacije prikupljanja obavještajnih podataka.

"Mnogo ruskih diplomata, špijuna, je protjerano. Njihovi ljudski resursi su se u velikoj mjeri smanjili", objašnjava Maxime Lebrun, zamjenik direktora za istraživanje i analizu u Evropskom centru izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji, Hybrid CoE, koji okuplja stručnjake iz 33 različite zemlje u Helsinkiju te blisko sarađuje sa EU i NATO-om.

"Tako se sada moraju osloniti na obične Ruse u inozemstvu ili možda na ljude iz drugih zemalja, kao što je Bugarska, koji mogu biti primorani razgovarati sa nekim ili prikupljati informacije sa svog radnog mjesta, možda negdje u tehnološkom odjelu", kaže Lebrun za Euronews.

Ryhor Nizhnikau potvrđuje da je Rusija morala "popuniti prazninu" do koje je došlo protjerivanjem špijuna iz njihovih ambasada i da je "počela buditi neke od ovih usnulih agenata" da obavljaju posao koji obično obavljaju obavještajni operativci u diplomatskim misijama u inozemstvu.

Kakvu vrstu posla bi mogao raditi ruski agent?

Bilo je brojnih nedavnih primjera ruskih agenata koji su uhvaćeni na djelu u Evropi: od skrivenih "ilegalaca" koji su se pokušali infiltrirati u Međunarodni krivični sud u Hagu,  stražara u britanskoj Ambasadi u Berlinu koji je regrutovan da špijunira za Moskvu i mnogim drugim.

U Norveškoj se pukovnik GRU-a predstavljao kao student master studija iz Brazila na Univerzitetu u Tromsou, gdje je bio uključen u istraživačku grupu koja je radila sa norveškim vladinim agencijama na hibridnim prijetnjama povezanim s arktičkim regionom, prema norveškoj službi sigurnosti PST.

"Ovaj aspekt varanja je izuzetno važan za opisivanje ovih nasumičnih pojedinaca koji bi mogli proći kao studenti, i upoznati se sa nastavnicima ili sekretaricama koji su dobili sredstva za sigurnosni projekat", kaže Maxime Lebrun iz Hybrid CoE.

"Imali smo nekoliko slučajeva da nisu špijunirali, već više kao da su posmatrali rad ključnih univerzitetskih profesora koji nisu svjesni da bi njihov novi student mogao biti operativac FSB-a ili GRU-a", dodaje Lebrun.

"Ovu vrstu nasumičnog špijuniranja je veoma teško uočiti."  

Još jedan nedavni slučaj uključivao je ruskog agenta koji se pretvarao da je iz Perua i koji je posjedovao draguljarnicu u Napulju, blizu Komande združenih savezničkih snaga NATO-a.

 

Tokom skoro decenije, sprijateljila se sa visokim zvaničnicima NATO-a i čak je imala aferu sa jednim od njih, a uhvaćena je tek kada se njen sekvencijalni broj pasoša našao među serijom koja je procurila u Bjelorusiji i privukla pažnju istražitelja Belingcata.

"Normalno je u smislu da kada razgovaramo o visokim zvaničnicima Ujedinjenog Kraljevstva ili NATO-a, ponekad oni mogu biti direktno regrutovani, mogu postati vaši špijuni", kaže stručnjak Rihor Nizhnikau.

"Ali ponekad ih možete nehotice učiniti izvorom vaših informacija. Ovaj agent može upoznati ženu visokog zvaničnika i na taj način imati pristup toj osobi, mogle bi potrajati godine da se to kultivira, a ta osoba može nesvjesno postati prednost za ruske obavještajne službe", kaže on za Euronews.

Agenti spavači, objašnjava Nizhnikau, mogu biti normalni ili čak dosadni, samo porodični prijatelj "i nikada ne biste uspostavili vezu da se oko vas odvija strana obaveštajna operacija".

Zašto bi Bugari bili dobri ruski špijuni?

Za stručnjake koji prate mračni svijet međunarodne špijunaže, ne čudi što bi Bugari mogli biti uključeni kao agenti spavači Kremlja.

"Bugarin bi mogao biti otvoreniji za prinudu da špijunira za Rusiju nego Britanac," kaže Maxime Lebrun iz Hybrid CoE.

"Inteligencija vezana za hibrid je izuzetno društvena, šta oni misle, kakva su očekivanja stanovništva i možda kako vješto potaknuti te tačke ako je potrebno", objašnjava on.

Jednom regrutovana, novi ruski špijun mogao bi dobiti novac za preseljenje u Britaniju, moglo bi biti novca za pokretanje posla ili za normalan život, a možda u početku nije ni tražio ništa, osim da se smjesti.

Za Ryhora Nizhnikaua postoji još jednostavnije objašnjenje zašto bi Bugare mogla regrutovati Rusija.

„Zemlje koje su bile dio ovog bivšeg komunističkog bloka jedan su od glavnih izvora za regrutaciju FSB-a i GRU-a.“

"Možda su oni ili članovi njihovih porodica bili regrutovani u vrijeme komunizma ili u vrijeme postkomunističkog naslijeđa. Bugarska ili Rumunia su mjesta gdje Rusi imaju mnogo mogućnosti i veza dugi niz godina," kaže Nizhnikau.

"To te nacije čini lakšom metom od regrutovanja Britanaca ili potencijalnog slanja ruskih agenata u Veliku Britaniju".