Slobode u Hong Kongu: Šta je Kina obećala i kako se slobode ruše

 

Kina se obavezala da će sačuvati mnogo od onoga što Hong Kong čini jedinstvenim kada je bivša britanska kolonija predata Kini 1997. godine. Zvanični Peking je saopćio da će Hong Kongu dati 50 godina da zadrži svoj kapitalistički sistem i uživa mnoge slobode, kojih nema u gradovima kontinentalne Kine.

Ali više od pola puta kroz tranziciju, Peking je preduzima sve oštrije korake kako bi  upao u politički sistem Hong Konga i suzbio neslaganja. Tako je 2020. godine zvanični Peking uveo sveobuhvatan zakon o nacionalnoj sigurnosti Hong Konga.  

Od tada su vlasti uhapsile desetine prodemokratskih aktivista, zastupnika i novinara, ograničio biračko pravo i slobode štampe i govora. U martu 2024. zakonodavci Hong Konga usvojili su član 23, dodatnu odredbu zakona koji još ivše učvršćuje kinesku vladavinu nad pravima i slobodama grada. Ovi potezi ne samo da su izazvali međunarodnu osudu, već su i postavili pitanja o statusu Hong Konga, kao globalnog finansijskog centra i smanjili nadu da će grad ikada postati punopravna demokratija.

Hong Kong je posebna administrativna regija Narodne Republike Kine, koja je donedavno uglavnom bila slobodna upravljati svojim poslovima na principu „jedna zemlja, dva sistema“, politike nacionalnog ujedinjenja koju je razvio kineski lider Deng Xiaoping 1980-ih. Koncept je trebao pomoći u integraciji Tajvana, Hong Konga i Makaa sa suverenom Kinom uz očuvanje njihovih jedinstvenih političkih i ekonomskih sistema. Nakon više od stoljeća i po kolonijalne vladavine, britanska vlada je vratila Hong Kong 1997. godine (vođe dinastije Qing ustupili su ostrvo Hong Kong britanskoj kruni 1842. nakon poraza Kine u Prvom opijumskom ratu, a Kowloon i nove teritorije su ubrzo nakon toga doššle pod britansku vlast.) Portugal je vratio Makao 1999. godine, a Tajvan ostaje nezavisan.

Kinesko-britanska zajednička deklaracija iz 1984. diktirala je uslove pod kojima je Hong Kong vraćen Kini. Deklaracija i Osnovni zakon Hong Konga, gradski ustavni dokument koji je Peking donio u skladu sa deklaracijom, učvrstili su "kapitalistički sistem i način života" grada i dali mu "visok stepen autonomije", uključujući izvršnu, zakonodavnu i sudsku nezavisnu vlast 50 godina (do 2047. godine).

Zvaničnici Komunističke partije Kine ne predsjedavaju Hong Kongom, kao nad provincijama i opštinama na kopnu, ali Peking vrši odlučujući uticaj na političku sferu regije, posebno nakon donošenja Zakona o nacionalnoj sigurnosti 2020. Peking, također, zadržava ovlaštenje da tumači Osnovni zakon za Hong Kong, moć koju je do nedavno rijetko koristio. Sve promjene političkih procesa trebalo bi da odobri ne samo vlada Hong Konga, već i najviše zakonodavno tijelo Kine, Nacionalni narodni kongres ili njegov Stalni komitet.  

Hong Kongu je dozvoljeno da uspostavlja vanjske odnose u određenim oblastima – uključujući trgovinu, komunikacije, turizam i kulturu,ali Peking zadržava kontrolu nad diplomatijom i odbranom regiona. Prema Osnovnom zakonu, stanovnicima Hong Konga bi trebala biti zagarantirane slobode štampe, izražavanja, okupljanja i vjeroispovjesti, kao i zaštite prema međunarodnom pravu, koje uključuje i one zagarantovane Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima (ICCPR). Ali u praksi, Peking je ograničio većinu ovih prava.

 

Da li je Hong Kong ikada bio demokratska država?

 

Iako je kolonijalni Hong Kong imao određene slobode, nikada nije bio ocijenjen kao puna demokratija, prema međunarodnim standardima. A danas je Kina jednostranačka država koja nerado dozvoljava Hong Kongu da održi slobodne i poštene izbore. Stručnjaci primjećuju dvosmislenost po ovom pitanju. Osnovni zakon kaže da je "krajnji cilj" vlade da lider Hong Konga bude izabran narodnim glasanjem, ali ne daje rok za to.

Od primopredaje nije bilo slobodnih izbora na osnovu općeg prava glasa za glavnog izvršnog direktora, koji je na čelu vlade Hong Konga. Umjesto toga, glavnog izvršnog direktora bira izborna komisija sastavljena od predstavnika dominantnih profesionalnih sektora i poslovne elite u Hong Kongu. Prema Osnovnom zakonu, stanovnicima Hong Konga je ranije bilo dozvoljeno da glasaju za članove zakonodavnog tijela, poznate kao Zakonodavno vijeće, ili LegCo, kao i za članove svojih lokalnih okružnih vijeća, koji se bave svakodnevnim pitanjima zajednice.

Ali nedavno je Peking ograničio već ograničena glasačka prava stanovnika Hong Konga. Reformirao je izborni sistem 2021. godine kako bi olakšao propekinškim kandidatima da budu imenovani za izvršnog direktora i za članove LegCo. Peking je presudio da se na izborima mogu kandidirati samo "patriote" koje "poštuju" Komunističku partiju Kine. Samo jednom kandidatu je bilo dozvoljeno da se kandiduje na izborima za glavnog izvršnog direktora 2022.: John Lee, tvrdolinijaški bivši glavni nadzornik gradskih policijskih snaga. Za LegCo, prije 2021. godine, polovina od 70 članova tijela birana je direktnim glasanjem, dok su ostali izabrani od strane grupa koje predstavljaju različite industrije i profesije. Sada se samo 20 članova bira direktno, a 70 se bira. Kao odgovor na ove promjene, prodemokratske grupe su bojkotovale izbore LegCo 2021. godine, a svih 90 mjesta pripalo je pojedincima koji su prokineski nastrojeni.

Godine 2023. nova izborna pravila koja je postavio izvršni direktor Lee smanjila su broj direktno izabranih predstavnika sa 90 posto na 20 posto od ukupnog broja mjesta u vijeću. Preostala mjesta mora imenovati izvršni direktor ili ih indirektno imenuje izborni kolegijum. Prije promjene pravila, okružno vijeće je bilo jedan od posljednjih sistema u kojem su birači imali direktan, neograničen glas na izborima. Zbog širokog nezadovoljstva novim ograničenjima, izlaznost birača na izbore za okružna vijeća 2023. pala je na 27,5 posto birača sa pravom glasa, u poređenju sa 71 posto na izborima 2019. godine.

Za razliku od Kine, Hong Kong ima brojne političke stranke. Oni su tradicionalno podijeljeni između dvije frakcije: pandemokrata, koji pozivaju na postepene demokratske reforme i proestablišmentskih grupa, koje su uglavnom pro-biznis pristalice Pekinga. Potonji su obično bili dominantniji u politici Hong Konga. Iako je samo mala manjina stanovnika Hong Konga za potpunu nezavisnost od Kine, omladinski pokreti, uglavnom predvođeni studentskim demonstrantima, zahtijevali su demokratskiji sistem. Studenti su formirali nekoliko političkih grupa, uključujući radikalnije, antipekinške stranke kao što su Youngspiration, Hong Kong Indigenous i Demosisto. Ali moć ovih grupa i prodemokratskih stranaka značajno su oslabila, jer je Peking razbio političku opoziciju, uključujući i primjenu Zakona o nacionalnoj sigurnosti. Nekoliko partija se raspustilo, a nekim članovima zabranjeno je da se kandidiraju na izborima ili su zatvoreni.

 

Kako je Peking ograničavao slobode Hong Konga?

 

Peking je ukidao slobode Hong Konga od primopredaje, kažu stručnjaci. Tokom godina, pokušaji Kine da nametne veću kontrolu nad gradom izazvali su masovne proteste, koji su zauzvrat naveli kinesku vladu da se dalje obračunava.

Naprimjer, 2003. godine vlada Hong Konga predložila je Zakon o nacionalnoj sigurnosti koji bi zabranio izdaju, secesiju, pobunu i subverziju protiv kineske vlade, ali su narodni protesti porazili taj napor. 2012. pokušala je izmijeniti nastavne planove i programe škola u Hong Kongu, kako bi podstaknula kineski nacionalni identitet, što su mnogi stanovnici odbacili kao kinesku propagandu. A 2014. godine, Peking je predložio okvir za opće pravo glasa, dozvoljavajući stanovnicima  Hong Konga da glasaju za glavnog izvršnog direktora grada, ali samo sa uže liste kandidata koju je Peking odobrio. Prijedlog je doveo do toga da su demonstranti organizirali masovne skupove, koji su zajednički poznati kao Pokret kišobrana, kako bi pozvali na istinsku demokratiju.

U godinama nakon protesta 2014., Peking i vlada Hong Konga pojačali su napore da obuzdaju neslaganje, uključujući krivično gonjenje vođa protesta, protjerivanje nekoliko novih zakonodavaca i povećanje medijske cenzure.  

U ljeto 2019. godine u Hong Kongu su bili najveći protesti ikada. Mjesecima su ljudi demonstrirali protiv zakonskog prijedloga koji je podržao Peking i koji bi omogućio izručenje optuženih kriminalaca radi suđenja u kontinentalnu Kinu. Tada je izvršna direktorica Carrie Lam povukla taj zakon u septembru, ali su protesti, koji su privukli međunarodnu pažnju nakon izvještaja o policijskoj brutalnosti i prekomjernoj upotrebi suzavca i gumenih metaka, nastavljeni sve do izbijanja COVID-19 u Hong Kongu početkom 2020.

 

Koji je zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je Peking nametnuo Hong Kongu?

 

Peking je poduzeo svoje najoštrije mjere 30. juna 2020. godine, kada je zaobišao zakonodavno tijelo Hong Konga i nametnuo Zakon o nacionalnoj sigurnosti. Zakonodavstvo efektivno kriminalizira svako neslaganje i usvaja izuzetno široke definicije za zločine kao što su terorizam, subverzija, secesija i dosluh sa stranim silama. Također, omogućava Pekingu da uspostavi sigurnosne snage u Hong Kongu i utiče na izbor sudija koji će voditi slučajeve nacionalne sigurnosti. Prodemokratski aktivisti i poslanici izrazili su bojazan da bi to mogao biti "kraj Hong Konga". U međuvremenu, kineski zvaničnici i propekinški zastupnici rekli su da je neophodno vratiti stabilnost nakon masovnih protesta.

U martu 2024. godine, zakonodavci Hong Konga jednoglasno su usvojili još jedan sveobuhvatan zakon o sigurnosti koji ima za cilj popraviti navodne rupe u zakonu iz 2020. Poznat kao član 23, zakon je prvi put predložen 2002. godine, ali je naišao na niz protesta i nije dobio dovoljnu podršku. Važeće zakonodavstvo proširuje obim i definiciju političkih zločina, cilja na "vanjsko uplitanje" i krađu državnih tajni te zabranjuje stranim političkim organizacijama ili tijelima da provode političke aktivnosti u Hong Kongu, između ostalih odredbi. Analitičari kažu da bi novi zakon mogao imati još zastrašujućih efekata na širok spektar međunarodnih kompanija i profesionalaca, uključujući državne službenike, diplomate, novinare i akademike.

Vlasti su iskoristile zakon kako bi pokušale eliminirati sve oblike političke opozicije. Diskvalificirali su prodemokratske kandidate da učestvuju na izborima i uklonili izabrane poslanike, jer su se javno protivili kontroli Kine nad Hong Kongom. Do jula 2023. policija je uhapsila najmanje 260 ljudi prema Zakonu, među kojima su mnogi istaknuti prodemokratski aktivisti, bivši zakonodavci i novinari. Više hiljada ljudi uhapšeno je zbog učešća u protestima 2019. Peking i vlada Hong Konga, također, su ograničili medijske slobode, a prodemokratske publikacije kao što je Apple Daily zatvorile su se nakon što su novinari maltretirani i zatvoreni. Džimija Laija, osnivača Apple Daily-a i istaknutog zagovornika demokratije u Hong Kongu, policija je uhapsila 2020. godine. Prijeti mu doživotna kazna za bezbroj optužbi prema novom Zakonu o nacionalnoj sigurnosti, uključujući tajni dogovor sa strancima, kao i optužbe prema već postojećem kolonijalnom zakonu, uključujući pobunu, prevaru i neovlašteno okupljanje.

Restrikcije su se počele širiti i na strance koji rade u Hong Kongu. Kineska kanadska naučnica koja istražuje posljedice masakra kineske vlade 1989. nad demonstrantima na Trgu Tiananmen nedavno je otpuštena sa mjesta profesora na univerzitetu u Hong Kongu nakon što joj je odbijena radna viza. Vlada je čak preuzela nadležnost nad aktivnostima stranaca u svojim zemljama. Štaviše, policija Hong Konga ponudila je nagrade za informacije o prodemokratskim demonstrantima i aktivistima, od kojih su mnogi tražili azil u inozemstvu ili žive van Hong Konga, a od kojih je barem jedan američki državljanin. Ovi potezi su uglavnom okončali masovne javne proteste i ućutkali mnoge stanovnike Hong Konga koji su se borili za demokratiju. Hiljade ljudi, uključujući istaknute aktiviste i studente, pobjeglo je iz grada.

 

Kakav je bio međunarodni odgovor na akcije Pekinga?

 

Nekoliko zemalja osudilo je poteze Pekinga i poduzelo mjere odmazde. Sjedinjene Američke Države su uvele sankcije kineskim zvaničnicima za koje se navodi da potkopavaju autonomiju Hong Konga, ograničile su izvoz odbrambene opreme u Hong Kong, ukinule Hong Kongu specijalni status trgovine i upozorile američke kompanije sa „rastućim rizicima“ poslovanja u Hong Kongu. Pridružila se još nekolicina zemalja, uključujući Australiju, Kanadu i Novi Zeland, koje su suspendirale svoje sporazume o ekstradiciji sa Hong Kongom zbog Zakona o nacionalnoj sigurnosti. U augustu 2021. godine administracija Joea Bidena odgodila je deportacije nekoliko hiljada stanovnika Hong Konga iz SAD.

Ujedinjeno Kraljevstvo, koje je, također, okončalo svoj sporazum o ekstradiciji sa regijom, saopćilo je da će dozvoliti da se tri miliona stanovnika Hong Konga nasele u zemlji i podnesu zahtjev za državljanstvo. Kanada je najavila mjere kako bi mladima iz Hong Konga olakšala učenje i rad, stvarajući puteve za stalni boravak. Evropska unija, koja je izrazila "ozbiljnu zabrinutost" zbog Zakona o nacionalnoj sigurnosti, ograničila je izvoz opreme koju bi Kina mogla koristiti za represiju.

Međutim, opozicija nije bila jednoglasna. Čak 53 zemlje – od kojih većina sudjeluje u kineskoj inicijativi Pojas i put – potpisale su izjavu pročitanu pred Vijećem UN-a za ljudska prava u julu 2020. kojom podržavaju zakon o nacionalnoj sigurnosti, dok je 27 zemalja potpisalo izjavu u kojoj ga kritikuju.

 

Šta obuzdavanje Pekinga znači za finansijski status Hong Konga?

 

Hong Kong je i dalje globalno finansijsko središte, ali akcije Pekinga su ugrozile njegov ugled. Relativno niski porezi, visoko razvijen finansijski sistem, lagana regulacija i druge kapitalističke karakteristike učinili su Hong Kong jednim od najatraktivnijih svjetskih tržišta i izdvojili ga od kopnenih finansijskih čvorišta kao što su Šangaj i Šenžen. Multinacionalne kompanije i banke — od kojih mnoge imaju azijska regionalna sjedišta u Hong Kongu — povijesno su koristile grad kao kapiju za poslovanje na kopnu, dijelom zahvaljujući njegovoj blizini drugoj po veličini svjetskoj ekonomiji i njegovom pouzdanom pravnom sistemu zasnovanom na o britanskom običajnom pravu.

Međutim, rukovodioci nekih kompanija sa velikim poslovima u Hong Kongu izrazili su zabrinutost zbog Zakona o nacionalnoj sigurnosti, kritizirajući široka ovlaštenja koja su data vlastima na kopnu. Bidenova administracija upozorila je da kompanije mogu prekršiti nejasan Zakon o nacionalnoj sigurnosti, a da toga nisu svjesne. „Idealni scenario Pekinga je da zadrži Hong Kong kao finansijski centar bez sve slobode. Ali čini se da zaista ne možete održati međunarodni finansijski položaj Hong Konga dok gušite njegovu slobodu”, kaže Victoria Tin-bor Hui, profesorica političkih nauka na Univerzitetu Notre Dame.

Neke firme su napustile grad ili podstiču zapošljavanje u drugim azijskim finansijskim prijestolnicama, kao što su Singapur i Tokio, dok su dionice u Hong Kongu skočile od 2019. godine, a tržište inicijalne javne ponude (IPO) u regionu nastavlja opadati. Broj američkih kompanija s regionalnim bazama u Hong Kongu  je pao na osamnaestogodišnji minimum u 2021. Kompanije društvenih medija su

posebno izrazile zabrinutost zbog dijela Zakona koji od njih zahtijeva da predaju tražene korisničke podatke Vladi Hong Konga. Čak je i TikTok, aplikacija u vlasništvu kompanije ByteDance sa kopna, obustavila rad u gradu.

Za egzodus su, također, krive i restrikcije u Hong Kongu zbog COVID-19, koje su uključivale dugotrajni karantin i druge stroge mjere uvedene u pokušaju da se uskladi sa takozvanom politikom „zero COVID-19“ koju je provodio Pekingu. Vlasti su zabranile letove iz nekoliko zemalja, uključujući SAD i Veliku Britaniju, i ograničile okupljanja. Ovi potezi naveli su mnoge ekonomiste da smanje predviđanja za rast grada i upozore na odliv mozgova.  

"Hong Kong se suočava sa egzodusom obrazovanih radnika u razmjerima koji nisu viđeni od ranih 1990-ih", navodi se u izvještaju Opće privredne komore Hong Konga objavljenom 2022. godine.

Ipak, neki stručnjaci vjeruju da Hong Kong može zadržati svoj komercijalni status uprkos svom demokratskom padu. Poslednjih godina, Peking se trudio da više poveže Hong Kong sa kopnom, stvarajući projekat Velikog zaliva, ambiciozan plan za integraciju Hong Konga i gradova u susjednoj provinciji Guangdong u kohezivniju ekonomsku regiju. Mnoge firme i investitori se klade da će ova povećana povezanost povećati količinu bogatstva koje teče sa kopna u Hong Kong.

 

 

ZAKLJUČAK  

 

Vrlo detaljna analiza o statusu Hong Konga, regiona koji je došao pod kinesku vlast, sa vrlo precizno određenim prelaznim periodom u trajanju od 50 godina, vrlo upečatljivo oslikava poimanje ljudskih i svih drugih prava kada je u pitanju aktuelna kineska vlast. Brojna kršenje Deklaracije koju je Kina potpisala, zapravo mogu poslužiti kao ogledni primjer u kojoj mjeri se Kina (kineske institucije i kompanije povezane sa državom) pridržavaju potpisanih dogovora i ugovora.  

O ovome bi naročito trebali voditi računa zakonodavci, ali i kompanije u zemljama Zapadnog Balkana, jer je očigledno da se kineske kompanije, bez obzira u kojoj zemlji posluju, zakone te zemlje manje ili više otvoreno krše (neplaćanja dugovanja, poreza, zagađivanje životne sredine, kršenja prava stranih radnika – o čemu svjedočimo kada je u pitanju poslovanje kineskih kompanija na Zapadnom Balkanu).  

Shvatanje sloboda i ljudskih prava kada je u pitanju Kina, koja je jednopartijska država, se uveliko razlikuje od poimanja sloboda i ljudskih prava u (većini) evropskih zemalja pa i na Zapadnom Balkanu. Naročito treba voditi računa o

činjenici da se Kina ne libi da svoj ekonomski uticaj koji ima u jednoj državi koristi i za političke svrhe.