Skrivanje u Budvi

Turistički grad Budva je slikovit: sa jedne strane okružen tirkiznim Jadranskim morem, a sa druge planinama. Njegova popularnost među turistima potaknula je razvoj za koji stanovnici brinu da je narušio krajolik i sumnjaju na korupciju.

U marini, u blizini starog grada Budve, turistički brodovi se njišu pored privatnih jahti na kojima se vijore zastave Svetog Vincenta i Grenadina. Lokalni ukrajinski biznismen rekao je da je vidio ruskog oligarha Olega Deripasku u marini na njegovoj jahti. Nije tajna da oligarh posjeduje luksuzno imanje u blizini, gdje je navodno ugostio suosnivača i izvršnog direktora Telegrama Pavela Durova, neposredno prije hapšenja prošle godine.

Deripaska, osnivač ruskog aluminijskog giganta Rusal i njegove matične kompanije En+ Group i Basic Element - jednog od najvećih ruskih industrijskih konglomerata - nalazi se pod sankcijama EU i SAD-a već dvije godine, a Crna Gora je 2024. godine uvela dodatne sankcije ovom metalurškom tajkunu.

Ipak, u januaru su zvaničnici u Crnoj Gori odobrili projekat povezan sa Deripaskom za izgradnju hotela sa pet zvjezdica u blizini plaže Trsteno, nedaleko od Budve. Zemljište je u vlasništvu offshore kompanije za koju su lokalni izvještaji otkrili da je podržava Deripaska. Kompanija posjeduje to zemljište već 20 godina.

Rt Platamuni je dom Deripaskinog luksuznog privatnog imanja. Satelitski snimci prikazuju nekoliko bazena i više od desetak zgrada. Kompleks više liči na malo selo.

Godine 2005., Overseas Assets Management je stekao parcelu zemljišta na rtu Platamuni. U to vrijeme, identitet vlasnika bio je skriven iza druge offshore kompanije sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, ali su lokalni mediji brzo povezali tu kompaniju sa Deripaskom. Godine 2017., tokom sudskog postupka u SAD-u, vlasti su  imenovale Deripasku kao vlasnika kompanije. U januaru 2024. godine, crnogorska firma Overseas Assets, i vila koju posjeduje, prešle su u posjed druge kompanije.

Od sredine 2000-ih, Deripaska je investirao milijarde eura u crnogorsku ekonomiju. Ali njegov odnos sa lokalnim vlastima dramatično se mijenja u zavisnosti od vanjske politike zemlje.

Crna Gora je kandidat za članstvo u EU od 2010. godine, a pridružila se NATO-u 2017. godine. Ali čak i dok spolja teži evropskim integracijama, Crna Gora pokazuje da njene veze sa Rusijom ostaju jake.

 

 

Sredinom 2000-ih, Deripaskin novac je bio i više nego dobrodošao u Crnoj Gori. Godine 2005. njegova holding kompanija En+ Group preuzela je Podgorički aluminijski kombinat (KAP), najveće industrijsko preduzeće u zemlji. Pogon je bio poznat kao "stub ekonomije". Prije globalne finansijske krize 2008. godine, oko 10 posto stanovništva Crne Gore  je direktno ili indirektno zavisilo od njega. Prema nekim procjenama, na svom vrhuncu, kompanija je generirala i do polovine BDP-a zemlje.

Deripaska je, također, stekao kontrolni udio u rudniku boksita u Nikšiću - jedinom izvoru sirovina za pogon. U to vrijeme, crnogorske vlasti su ruske investicije smatrale spasonosnim za posrnula državna preduzeća.

Krupni biznis išao je ruku pod ruku sa političkim uticajem. Deripaskin uticaj je toliko porastao da ga je opozicioni Pokret za promjene nazvao "finansijskom desnom rukom" premijera Mila Đukanovića.

U 2019. godini, obim Deripaskinog političkog angažmana počeo je postajati jasan. U 2005. godini, Deripaska je razgovarao o referendumu o nezavisnosti Crne Gore s ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Roćen ga je zamolio da iskoristi svoj uticaj na kanadskog milijardera Petera Muncha kako bi lobirao u SAD-u za povoljne uvjete referenduma, nakon neželjenog pritiska iz Evrope.  

Prije nego što je postao ministar vanjskih poslova, Roćen je bio ambasador u Rusiji od 1998. do 2003. godine. Od tada je djelovao kao ključni sagovornik tokom osjetljivih razgovora između dvije zemlje.  

„Sumnjam da Roćen i dalje održava vezu i sa Deripaskom i sa ruskim vlastima“, rekao je Ljubomir Filipović, crnogorski politikolog i novinar koji boravi u SAD.

Ali globalna finansijska kriza iz 2008. godine radikalno je promijenila Deripaskinu poziciju u zemlji.

 

 

Finansijska kriza je teško pogodila aluminijski biznis: cijene metala su pale, a do 2009. godine KAP je bio na ivici bankrota. Crnogorska vlada je kupila dionice od Deripaske, povećavajući državni udio na 29 posto i dala garancije za kredite u iznosu od 131,7 miliona eura.

Crna Gora je 2013. godine pokrenula stečajni postupak, a Deripaska je izgubio kontrolu nad postrojenjem bez dobijanja odštete. U oktobru 2013. godine, KAP je zvanično proglasio bankrot sa dugovima od oko 350 miliona eura. Imovina topionice aluminija i rudnika boksita je prodata, a Deripaska je izgubio posao.

Đukanović, koji je vodio Crnu Goru pod različitim titulama veći dio tri decenije između 1991. i 2020. godine, u suštini je bacio Deripasku pod auto kada je njegov opstanak zavisio od toga.

„Kao politički lider, Đukanović je bio poput kameleona“, rekao je Filip Kovačević, profesor političkih nauka na Univerzitetu u San Francisku. „Kada je shvatio da bi bilo politički isplativije kritikovati Putina i Deripasku, počeo je to činiti“.

U 2000-im, Đukanović je postao proevropski arhitekta nezavisnosti Crne Gore od Srbije. Iako je zvanično ostao prozapadni, uspostavio je veze sa Moskvom i privukao investicije iz Rusije. Sve se to promijenilo nakon globalne finansijske krize 2008. godine. 2017. godine, uprkos protestima Kremlja, Crna Gora je konačno učvrstila raskid sa Rusijom pridruživanjem NATO-u i nastavkom pregovora o članstvu u EU.

Iako je izgubio svoje glavne poslovne interese u Crnoj Gori, Deripaska nije prestao pokušavati da ostvari uticaj u zemlji. Nakon 2013. godine odlučio se udružiti s opozicijom. Prema američkim obavještajnim podacima, Deripaska je finansirao proruski blok Demokratskog fronta (DF) na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori 2016. godine. DF - koalicija crnogorskih stranaka usmjerenih na savez sa Srbijom i Rusijom - godinama se žestoko protivio Đukanoviću.

 

 

Sukob između Rusije i Zapada ubrzo je eskalirao. Rusija je anektirala Krim 2014. godine, što je dovelo do prvog kruga međunarodnih sankcija, a Deripaska je upao u probleme na Zapadu.

Prvo su ga španske vlasti sumnjičile za pranje novca kroz poslove sa nekretninama. Zatim se njegovo ime pojavilo u istrazi o organiziranom kriminalu. Španija je predala materijal ruskim organima za provođenje zakona, koji su tiho okončali "španski slučaj" 2017. godine zbog nedostatka dokaza.

Ali Deripaska se ponovo našao na meti kritika 2018. godine kada su ga sankcionirale SAD, koje su njegove poslove nazvale posrednicima Kremlja, a ponovo je optužen za pranje novca. FBI je 2021. godine izvršio racije u kućama povezanim sa Deripaskom istražujući navodna kršenja sankcija. Deripaska je negirao sve optužbe.

2022. godine, nakon ruske invazije na Ukrajinu, Deripasku su sankcionisale EU i Velika Britanija, a oduzeto mu je i kiparsko državljanstvo. Od poželjnog investitora postao je persona non grata na Zapadu.

 

Deripaska je formalno sankcionisan od strane Crne Gore 2024. godine. Njegova jahta, Clio - koja je od tada preimenovana u Altair - koja je redovno dolazila na Jadransko more, krstarila je između Sočija i Turske posljednje dvije godine. Ali Deripaskino imanje i drugi poslovni projekti u Crnoj Gori nisu blokirani.

Lokalni mediji su izvijestili da je kreator Telegrama Pavel Durov boravio u svojoj vili na rtu Platamuni tokom ljeta 2024. godine. Nije jasno da li je Deripaska i sam bio prisutan u to vrijeme.

Njegove kompanije u Crnoj Gori posjeduju još 480.000 metara kvadratnih zemljišta na obali između Budve i Kotora, uz njegovo imanje, koje je kupio 2004. godine od lokalne općine. Sam posao izazvao je negodovanje javnosti i doveo do dugotrajnih sudskih postupaka. Političari su zahtijevali da se prodaja poništi, ali zemljište je ostalo u njegovim rukama.

Deripaska je navodno prvi put podnio zahtjev za građevinsku dozvolu za veliki turistički kompleks 2016. godine, ali je odbijen. Dozvola za izgradnju kompleksa je odobrena 2024. godine. Na lokaciji u blizini plaže Trsteno bit će izgrađen hotel sa pet zvjezdica, apartmani i druga infrastruktura. Dozvolu je potpisao proruski ministar DF-a, Slaven Radunović.

Deripaska je negirao da je bio uključen u projekat, ali je odbio odgovoriti na detaljna pitanja Novaya Europe. Crnogorska vlada je, također, odlučila ne odgovarati na naša pitanja o tome ko stoji iza projekta i zašto, uprkos sankcijama protiv Deripaske, kompanije povezane sa njim planiraju nova ulaganja u zemlji.