Skretanje pažnje i umanjivanje važnosti: Putinov odgovor na invaziju na Kursk je na klimavim nogama

Što duže traje napad, ruskom predsedniku je teže odbaciti ga kao fazu “štucanja” u uspješnom ratu. 
Kako se nastavlja ukrajinski napad na rusku oblast Kursk, kontinuirano insistiranje Moskve da je sve pod kontrolom slabi.
Prilog emitovan na ukrajinskoj TV, na kojemu se vidi reporter koji govori iz grada Sudže, bez očiglednih znakova borbe u pozadini, činilo se da negiraju ruske tvrdnje sa početka sedmice da je "nekontrolirani napredak neprijatelja već zaustavljen" i da je ruska vojska ponovo preuzela inicijativu.
Ukrajina tvrdi da kontrolira 74 naselja u regionu Kursk – uključujući Sudžu – i da dijeli humanitarnu pomoć i skida ruske zastave u tom području, navodi ukrajinska TV.
Dugoročni planovi Kijeva su nejasni, ali što duže traje upad, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu je teže to odbaciti kao fazu “štucanja” u, inače, uspješnom ratnom naporu.
Obično je to znak da nešto uznemirava Kremlj, kada elita počne koristiti sve vrste eufemizama koji se odnose na to. Puni napad Kremlja na Ukrajinu dugo vremena nije bio „rat“ ili „invazija“, već „specijalna vojna operacija“.
Putin je kategorički odbio izgovoriti ime pokojnog opozicionog lidera Alekseja Navaljnog dok je bio živ, nazivajući ga "određenom osobom" ili "građaninom kojeg ste spomenuli".
Sada, dok ukrajinske snage napreduju duboko u rusku teritoriju, na djelu je slična jezička igra. FSB, glavna ruska sigurnosna agencija, objavila je da se preduzimaju "mjere" protiv "oružane provokacije".
Putin i drugi zvaničnici različito su spominjali „situaciju“, „teroristički napad“ i „događaje u Kurskoj oblasti“. Posebno se primjećuje da se ne koriste riječi kao što su „invazija“ ili „ukrajinska kontrola“ ruske teritorije. 
Ostat će zapramćena situacija, kada je vršilac dužnosti regionalnog guvernera počeo nabrajati broj naselja koje je preuzela ukrajinska vojska dok je bio na video linku tokom sastanka na visokom nivou, razdražljivi Putin ga je prekinuo, rekavši mu da takve stvari ostavi vojsci i da se umjesto toga fokusira na detalje humanitarnog odgovora.
Razmjena je bila nenamjerno razotkrivajuća, rekla je Olga Vlasova, gostujući naučnik na Ruskom institutu na Kraljevskom koledžu u Londonu.
„Mogli ste čuti nivo anksioznosti u guvernerovom glasu kasnije na sastanku. Bilo je sasvim jasno da on nije bio spreman za rat koji će se voditi na njegovoj teritoriji”, rekla je Vlasova.
„I kada je pokušao podijeliti informacije koje je imao, Putin to nije dozvolio. Želi zaustaviti komunikaciju bilo čega što će podići nivo anksioznosti u ruskom društvu”, ističe Vlasova. 

Invazija na dijelove Rusije pogoršava dilemu sa kojom se Kremlj suočava od početka invazije na Ukrajinu: da li prikazati ruski rat protiv Ukrajine kao egzistencijalnu borbu do smrti sa Zapadom i uvod u treći svjetski rat ili da sugerira da je to lokalni sukob koji je u potpunosti pod kontrolom i ništa o čemu bi bilo ko trebao brinuti.
Mediji pod državnom kontrolom gurali su oba ova kontradiktorna narativa u različitim periodima, ali su favorizirali potonju priču tokom protekle sedmice.
TV bilteni su se fokusirali na ruske snage koje odbijaju upad i na ljude širom zemlje koji u znak solidarnosti šalju humanitarnu pomoć regionu, umjesto da se zadržavaju na izvanrednom prizoru stranih trupa koje zauzimaju rusku teritoriju prvi put nakon Drugog svjetskog rata.
Za sada se čini da to funkcionira. Ekaterina Schulmann, nerezidentna naučnica u Carnegie Russia Eurasia Centru u Berlinu, rekla je da je analiza podataka o konzumiranju vijesti među Rusima pokazala vrhunce javnog interesa za vijesti u ključnim trenucima, kao što su početna invazija na Ukrajinu, najava mobilizacije, puč koji je pokrenuo Jevgenij Prigožin prošle godine ili teroristički napadi u Moskvi u martu ove godine. Do sada nije bilo takvog skoka interesa zbog upada na Kursk.
„Uopće gledano, čini se da predstavljanje događaja kao nečeg rutinskog do sada funkcionira, jer ujedinjuje želje elita i ljudi“, rekla je Schulmann.
Ali Putinov odgovor je bio daleko od uvjerljivog. Nije obišao pogođena područja, niti je držao uzbudljive govore u kojima bi zahtijevao energičnu odbranu.
To se uklapa u obrazac tokom njegove vladavine, počevši od krize podmornica Kursk 2000. godine, ubrzo nakon što je postao predsjednik, u kojoj često sporo reagira u kriznim trenucima.
Do ovog trenutka, elita se navikla na ovo i da vidi kako Putin vremenom preuzima inicijativu.
„Pogledajte slučaj Prigožin: reakcija na sam državni udar bila je žalosna, ali ko se poslednji nasmijao? Mjesec dana kasnije eksplodirao je u plamenu zapaljenog aviona”, rekla je Schulmann, pominjući neuspjeli pokušaj državnog udara prošlog ljeta, za koji pamtimo da je Putin bio odsutan dok se odvijao pokušaj državnog udara. Prigožin je kasnije poginuo u eksploziji u svom privatnom avionu.
Sada će oni u eliti gledati može li se Putin ponovo naći na vrhu nakon prvobitnog nestabilnog odgovora na događaje u Kursku. „Sumnjam da gledaju na ovo sa pitanjima: da li je moć još uvijek jaka? Ima li starac još uvijek snaga u sebi?”