Sinhronizuj i plivaj: Kako bijeg iz ruske električne mreže može ojačati energetsku sigurnost Baltika

 

8. februar 2025. godine je dan isključenja za baltičke države. Estonija, Latvija i Litvanija su se dugi niz godina polako odvajale od ruskog energetskog sistema i integrirale u energetsko tržište EU. Nakon sticanja nezavisnosti, ove tri zemlje ostale su dio postsovjetske “BRELL” električne mreže. 2018. godine postigli su dogovor sa Evropskom komisijom i Poljskom o sinhronizaciji sa UCTE mrežom kontinentalne Evrope. Desinhronizacija sa (efektivno, odvajanje od) BRELL-a je sada neizbježna.

 

Od 2022. godine prestali su uvoziti struju iz BRELL-a, ali to ipak predstavlja značajnu promjenu koja će baltičkim državama pružiti veću nezavisnost i energetsku stabilnost. Talin, Riga i Viljnius dugo nisu imali punu kontrolu nad mrežom iz koje sada izlaze - nadzor ima sjedište u Moskvi. Štaviše, ruska i bjeloruska infrastruktura je zastarjela i sklona kvarovima. Baltičke države nemaju pristup informacijama o stanju sistema i planovima za njegovu modernizaciju i razvoj.

 

Izazovi energetskoj sigurnosti Baltika

 

Iako sinhronizacija baltičkih država sa elektroenergetskim sistemom EU označava značajan korak ka dubljoj integraciji energetskog tržišta, ona stavlja ključnu odgovornost na Evropsku uniju i njene države članice da se pozabave izazovima energetske sigurnosti koje ova tranzicija donosi.

 

Sigurnost energetske infrastrukture

 

Nakon sinhronizacije, EU i države članice moraju osigurati sigurnost energetske infrastrukture preko koje su baltičke države povezane sa elektroenergetskim

sistemom EU. Ovo uključuje potrebu za patroliranjem i zaštitom fizičkih veza koje omogućavaju sinhronizaciju. Ove veze uključuju: offshore električne veze između Estonije i Finske (Estlink 1, u funkciji od januara 2007. i Estlink 2, pokrenut u februaru 2014.); NordBalt veza između Litvanije i Švedske, koja je počela sa radom u decembru 2015. godine; i kopneni interkonektor LitPol Link između Litvanije i Poljske, pokrenut u decembru 2015.

 

Rat Rusije protiv Ukrajine pojačao je potrebu za zaštitom energetske infrastrukture

 

Rat Rusije protiv Ukrajine pojačao je potrebu za zaštitom energetske infrastrukture, što se vidi iz brojnih djela sabotaže prijavljenih protiv takve infrastrukture u EU. Najnoviji primjer je oštećenje kabla Estlink 2 u decembru 2024. Oštećenje Sjevernog toka 1 (oba voda) i Sjevernog toka 2 (jedna linija), također. se može računati kao dio sabotaže.

 

 

EU sada, također, mora garantirati stabilnu frekvenciju i napon za baltičke zemlje kada izgube pristup ruskim uslugama balansiranja mreže. „Uravnoteženje mreže“ znači osiguravanje da uvijek postoji onoliko energije koliko je potrošačima potrebno balansiranjem ponude i potražnje za električnom energijom u realnom vremenu (i na taj način sprečavanjem prekida snabdijevanjem električnom energijom). Nakon desinhronizacije sa BRELL-om, baltičke države će se morati osloniti na susjedne države i svoje moderne rezervne elektrane, skladištenje energije i fleksibilno upravljanje potražnjom. Evropljani su se pripremili za ovaj trenutak, ali je ipak slučaj da je rusko-bjeloruski sistem veoma velik. Stoga, nadoknađivanje ovoga stavlja posebnu odgovornost na nesmetan rad domaćih i susjednih izvora snabdijevanja. Morat će pomno pratiti sigurnost offshore i kopnenih veza; oštećenje ovih može dovesti do prekida mreže. Nakon desinhronizacije, Moskva bi mogla postati posebno zainteresirana za akte sabotaže kako bi izazvali nestanak struje.

 

Čuvajte se ruskih dezinformacija

 

Treći izazov su ruske dezinformacije. Ovo je u posljednje vrijeme postalo pretjerano ciljano na domaću publiku baltičkih država kako bi tvrdili da će desinhronizacija podići cijene i ugroziti stabilnost snabdijevanja. Ovakve tvrdnje

vjerovatno neće biti potvrđene, s obzirom na to da je većina potrebnih investicija izvršena, sufinansirana od strane EU ili finansirana kroz tehničke mjere skrivene od pogleda potrošača. Osim toga, ključni faktori koji utiču na cijene električne energije – kao što su lokalna proizvodnja, cijene goriva, vremenski uslovi i dostupnost mreže – ostaju nepromijenjeni. Zaista, region se već uspješno prilagodio poslovanju bez uvoza električne energije iz Rusije.

 

 

Ruske dezinformacije su se, također, fokusirale na navodnu prijetnju Kalinjingradskoj oblasti u Rusiji. U stvari, Moskva je preduzela korake da pripremi Kalinjingrad za rad u izolovanom sistemu – proširila je kapacitete za proizvodnju električne energije na gas i ugalj, razvila skladišta gasa i instalirala plutajući terminal za tečni prirodni gas. Međutim, ostaje vanjska šansa da bi Moskva mogla probleme u snabdijevanju Kalinjingrada energijom učiniti izgovorom za neki oblik agresije u regionu.

 

Kako odgovoriti na ove izazove i ojačati energetsku sigurnost EU

 

Rješavanje ovih izazova kao dio sinhronizacije pomoći će baltičkim državama i EU da ojačaju energetsku sigurnost u bloku. Oni bi trebali voditi sljedeće glavne politike.

 

 

Prvo, baltičke države – zajedno sa svojim susjedima iz EU i uz podršku institucija EU – trebaju nastaviti razvijati svoju energetsku infrastrukturu. Oni bi trebali dodatno proširiti dalekovode i modernizirati te investirati u nove interkonektore kako bi povećali otpornost sistema na moguće prekide i preopterećenja. Od posebnog značaja će biti implementacija projekta Harmony Link, nove veze između Poljske i Litvanije. Prvo pokretanje ove veze planirano je za 2030. godinu, a važno je da strane na vrijeme završe projekat. Također će biti važno izgraditi dodatne izvore fleksibilnosti elektroenergetskog sistema u baltičkim državama kako bi se osigurala adekvatna ravnoteža. Ovo posebno zahtijeva daljnja ulaganja u skladištenje energije, elektrane sa pumpama i proširenje balansnog kapaciteta sistema unutar tri baltičke države. Povećanje proizvodnje obnovljive energije jedan je od načina da se to postigne. Širenje sektora obnovljivih izvora energije ne samo da će povećati fleksibilnost sistema, već će i smanjiti zavisnost od uvoza fosilnih goriva i time ojačati energetsku sigurnost regiona.

 

 

Drugo, stabilnost mreže i kontrola frekvencija zahtijevaju dublju saradnju sa drugim zemljama EU. Baltičke države će morati imato pristup rezervama energije u vanrednim situacijama kroz mehanizme solidarnosti i saradnju sa Poljskom, Švedskom i Finskom. To će zahtijevati veću regionalnu energetsku saradnju, posebno kroz razvoj zajedničkih strategija upravljanja elektroenergetskim sistemom sa nordijskim zemljama i jačanje mehanizama razmjene energije na evropskom tržištu.

 

 

Konačno, EU i države članice moraju dosljedno jačati svoje sisteme kibernetičke sigurnosti kako bi se zaštitili od cyber napada koji bi mogli destabilizirati elektroenergetski sistem. Također će biti važno ojačati saradnju u zaštiti infrastrukture od fizičkih prijetnji. Dalji razvoj saradnje EU i NATO-a na zaštiti kritične infrastrukture bit će ključan za ovo. Uspostavljanje Baltičke straže na samitu NATO saveznika na Baltičkom moru u Helsinkiju u januaru 2025. je jasan korak u pravom smjeru. Baltička straža bi se sastojala od širokog spektra sredstava, uključujući fregate, pomorske patrolne avione i malu flotu pomorskih dronova. Unapređenje saradnje unutar EU za vojnu zaštitu energetske infrastrukture će poboljšati energetsku sigurnost bloka u cjelini.

 

 

 

Zajedno, ove akcije će neutralizirati izazove i pretnje iz Rusije u ovoj dijelu svijeta. Ali, što je još važnije, doprinijet će boljoj saradnji između država članica EU, produbljujući na taj način integraciju i jačanje energetskog tržišta EU.