Šest prioriteta za „de-rizik“ odnosa EU sa Kinom

 

Diplomatski odnosi između Evropske unije i Kine izgledaju malo stabilniji ovih dana nego u ovo doba prošle godine. Njemački kancelar Olaf Scholz ponovo je otvorio razmjene na visokom nivou sa Kinom i posjetio Peking krajem 2022. godine, kao i predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel. Francuski predsjednik Emmanuel Macron bio je u aprilu. Peking je ublažio svoju retoriku prema EU, a Fu Cong, novi ambasador Kine u EU, nadoknađuje jednogodišnje upražnjeno mjesto, užurbano se susrećući sa ključnim evropskim zvaničnicima. Radni dijalozi oživljavaju—čak se vratio i dijalog EU-Kina o ljudskim pravima.

Sljedeći samit EU i Kine, bit će lakmus test za sposobnost obje strane da formiraju konstruktivnije odnose. Povratak diplomatskih razmjena je naravno jedan od sastojaka takvog odnosa. Ali budimo realni. Evropa je u procesu ponovnog kalibriranja svoje kineske politike, što znači da će približavanje biti uvjetovanije i vjerovatno ga je teško održati.

Čini se da se Brisel i prijestolnice EU sve više približavaju ideji „de-rizika“ odnosa sa Kinom – u suštini, ograničavajući ranjivost EU na širi spektar faktora i mogućih poremećaja uzrokovanih Pekingom, kao i geopolitičkih tenzija povezanih sa Kinom. Ovo je redoslijed koraka u politici EU-a prema Kini – ne vođenje širokog “razdvajanja” ili nastavak “dijaloga gluhih”, kako je to rekao visoki predstavnik EU za vanjske poslove Joseph Borrell. Kako bi “de-rizik” postao centralna tačka politike EU-a prema Kini, Evropljani moraju biti jasni i dosljedni u pogledu toga što to znači za njihove vlade i institucije.

Sveobuhvatno, dugoročni “de-rizik” će uspjeti samo ako se temelji na, prvo, odgovornom upravljanju strateškim odstupanjima interesa i vrijednosti EU-a sa Kinom. Drugo, efikasna implementacija i proširenje alata za odbrambenu politiku EU. Treće, koordiniran, ali nezavisan evropski pristup visokotehnološkim odnosima sa Kinom. Četvrto, proaktivno smanjenje strateških ranjivosti, posebno kada su u pitanju kritične sirovine. Peto, mnogo veća spremnost za sukob na Tajvanu.  I

šesto, prava doza koordinacije kineske politike sa transatlantskim partnerima i istomišljenicima.

Cijena ignoriranja rizika koje predstavlja Rusija trebao bi biti poziv na uzbunu. Evropa mora izvući pouku iz ruske invazije na Ukrajinu za svoje odnose sa Kinom i proaktivno razviti strategije za ublažavanje rizika. Takve strategije mogu spriječiti još veće poremećaje u sljedećoj geopolitičkoj krizi i pomoći u upravljanju rastućim tenzijama usred kontinuiranih razlika danas.

 

Priznati i upravljati strateškom divergencijom sa Kinom

Diplomatska ofanziva Pekinga i ekonomsko ponovno otvaranje svakako su privlačni za EU. Ruski rat u Ukrajini i rezultirajuća energetska kriza teško su pogodili evropsku ekonomiju, tako da ublažavanje tenzija sa Kinom i stabilizacija ekonomskih odnosa ima svoju privlačnost – barem kratkoročno.

Srednjoročno i dugoročno, međutim, vjerovatno će se nastaviti strateške razlike između EU i Kine. Bez obzira na sve diplomatske gestove, signali sa Nacionalnog kongresa Komunističke partije Kine i Nacionalnog narodnog kongresa potvrđuju zabrinjavajuće trendove — sve veću dominaciju KPK nad državnim strukturama, zaokret ka distorzivnijoj ekonomskoj politici i sve više konfrontirajući stav u strateškom nadmetanju sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Čini se i da Pekingu nedostaje uvjerljiva vizija za konstruktivan angažman sa EU. Ponude koje je Fu Cong testirao u Briselu – istovremeno ukidanje sankcija EU i Kine i deblokada procesa ratifikacije Sveobuhvatnog sporazuma između EU i Kine (CAI) – teško da su uvjerljive za EU i ne rješavaju fundamentalne tenzije u odnosima EU i Kine. Jasno je da Peking nema za cilj da redefinira svoj odnos sa Evropom. Umjesto toga, kineska politika prema EU uglavnom ima za cilj spriječiti EU da se pridruži inicijativama koje predvode SAD koje ciljaju Kinu i da odugovlači razvoj EU asertivnije kineske politike. Ne radi se o ponovnom kooperativnom angažmanu, već o maksimiziranju manevarskog prostora u dubokoj strateškoj konkurenciji sa SAD.

Neriješena pitanja između EU i Kine i dalje zaoštravaju odnose. To uključuje tretman Ujgura u Xinjiangu, kineski ekonomski pritisak na Litvaniju koja je dovela do jednog od dva pokrenuta slučaja EU-a  protiv Kine u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, kao i zabrinutost zbog produbljivanja kineske tržišne distorzije i sve većih sigurnosnih implikacija njenog uključivanja u kritičnu infrastrukturu Evrope.

Još uvijek podcijenjene od strane mnogih u Kini ili prihvaćene kao cijena podrške Moskvi, razlike oko ruske invazije na Ukrajinu ključni su pokretač produbljivanja razlika. Za EU geopolitički ulozi ne mogu biti veći. Osim humanitarne cijene ruske agresije, rat preoblikuje evropski sigurnosni sistem i samu budućnost međunarodnog poretka. Nažalost, objavljeni dokument sa stavom Kine o ratu ne pravi razliku između agresora i žrtve, favorizira poziciju Rusije i implicira da je širenje NATO-a izazvalo invaziju.

Posjeta predsjednika Xi Jinpinga Moskvi od 20. do 22. Marta 2023. dodatno je signalizirala kontinuiranu podršku Pekinga režimu Vladimira Putina i posvećenost koordinaciji sa Rusijom na globalnoj sceni, što je naznačeno objavljivanjem zajedničke izjave o “produbljivanju sveobuhvatnog strateškog partnerstva i koordinacije za novu eru". Osim političkih poruka, dva aktera su se, također,  približila finalizaciji pregovora o gasovodu Snaga Sibira 2 koji bi prebacio ruski izvoz gasa iz Evrope u Aziju. Prvi Xijev razgovor s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim od početka rata stoga vjerojatno neće predstavljati nešto više od diplomatskog trika. EU mora ostati jedinstvena i u pogledu jasnog navođenja svojih crvenih linija (kao što je vojna podrška), kao i u odgovoru na kineske korake.

 

Implementirati i proširiti odbrambeni sistem EU  

 

Posljednjih godina, EU je postigla značajan napredak u razvoju zajedničke procjene izazova koje predstavlja Kina i zajedničkog skupa alata odbrambene politike. Iako teoretski nisu usmjereni ni na jednu konkretnu zemlju, oni ciljaju na neke od ključnih izazova vezanih za Kinu i uključuju provjeru stranih direktnih investicija, mehanizme protiv prinude i mjere za rješavanje poremećaja na jedinstvenom tržištu EU, uzrokovanih subvencijama trećih zemalja. Neke države članice zaostaju u implementaciji već dogovorenih odbrambenih mjera. Ali čak i tako, potrebno je više.

Dok se EU suočava sa rizicima u svojim odnosima sa Kinom, razvija nove mjere koje uzimaju u obzir sigurnosne, visokotehnološke i geopolitičke faktore. Ove se već oblikuju. Naprimjer, EU gradi sposobnosti da odgovori na kinesku manipulaciju informacijama i uplitanje u politiku drugih zemalja. Također, poboljšava kibernetičku sigurnost u svojim institucijama – npr. zahtijevajući od zaposlenih u ključnim institucijama EU da izbrišu aplikaciju TikTok, u vlasništvu kineske kompanije Bytedance, sa radnih uređaja. Nadovezujući se na to, EU bi trebala provesti sveobuhvatnu vježbu mapiranja rizika usmjerenu na Kinu kako bi identificirala područja koja zahtijevaju nove alate.

 

Osmisliti koordiniran, ali nezavisan pristup visokotehnološkim odnosima sa Kinom.

 

Visokotehnološki odnosi sa Kinom postali su izuzetno sporni. EU hitno mora razviti vlastiti pristup upravljanju inovacijama i tehnološkim odnosima sa Kinom. Nakon prošloljetne “promjene doktrine” u SAD-u o kontroli tehnologije, koja nastoji  potkopati kineske visokotehnološke sposobnosti, Peking je udvostručio svoje ambicije samopouzdanja u nauci i tehnologiji. To je dovelo EU u opasnost da bude uhvaćena u sredini.

Brisel i neke države članice već su se počele prilagođavati ovom novom tehno-nacionalističkom svijetu. Oni su osmislili nove smjernice za istraživanje i sigurnost znanja u visokom obrazovanju, pooštrili kontrolu izvoza i revidirali mehanizme skrininga SDI. Ali čini se da ovim mjerama još uvijek nedostaju potrebna snaga, s obzirom na težak zadatak koji je pred nama: smanjenje rizika od inovatorskog sudara sa visokotehnološkom osnaženom, autoritarnom Kinom koja sve više vodi globalnu trku inovacija za kritične tehnologije u nastajanju.

Postoji značajan jaz u svijesti i strateškom usklađivanju između država članica. I moraju brzo djelovati kako bi pooštrili svoj pristup. Kontrole izvoza za kritične nove tehnologije dvostruke namjene, zajedno sa usko definiranom politikom screeninga izlaznih investicija, mogle bi biti snažan dodatak alatima za smanjenje rizika.

Ako EU želi agenciju u svojim poslovima, ona mora biti proaktivna u jačanju vlastite industrijske baze u ključnim područjima i u definiranju vlastitih granica i pristupa – u bliskom razgovoru sa liderima industrije. Moglo bi se naučiti iz nedavnog iskustva holandskog dobavljača poluprovodničke opreme ASML, koji je još uvijek u središtu američko-kineskog „rata poluprovodnika“, gdje je Hag rješavao pritisak Washingtona da nametne kontrolu izvoza u ograničenoj koordinaciji s ostatkom EU. Koordinacija sa partnerima istomišljenicima bit će ključna, uključujući SAD. Ali čekanje na smjernice ili pritisak iz Washingtona nije odgovorna opcija. EU i njene države članice trebale bi biti jasni u pogledu željenog opsega čiste tehnologije, biotehnologije i umjetne inteligencije (AI) saradnju sa Kinom pod njihovim sopstvenim uslovima, ali to znači da smo spremni za kinesku odmazdu kada se restrikcije smatraju neophodnim.

 

Smanjiti strateške ranjivosti u kritičnim sirovinama

 

Zavisnost Evrope od uvoza sirovina iz Kine baca sjenku na njenu sposobnost da kapitalizira zelenu tranziciju. Do sada, Kina isporučuje više od 90 posto rijetkih metala potrebnih za EU za razvoj proizvoda zelene tehnologije. Kako bi to riješila, Evropska komisija će predložiti Zakon o kritičnim sirovinama. Očekuje se da će uključiti posebnu agenciju za nabavku na nivou EU i postaviti cilj rudarstva, recikliranja i obrade 10 do 40 posto kritičnih sirovina unutar EU do 2030. godine.

Takve mjere treba tretirati kao interni prioritet. Ali oni, također, moraju oblikovati vanjsku ekonomsku politiku EU i provoditi se u koordinaciji sa vanjskim partnerima. Pregovori između EU-a i SAD-a o sporazumu o trgovini kritičnim materijalima dobrodošao su korak u pravom smjeru i trebalo bi ih pratiti drugim partnerima koji imaju isto mišljenje.

 

Pripremiti se za tajvanski sukob

 

EU su potrebni planovi za vanredne situacije za upravljanje potencijalnim pojačanim sukobom u Tajvanskom moreuzu, čiji bi posljedice bile mnogo veće nego što su od ruske invazije na Ukrajinu. Trošak za globalnu ekonomiju takvog sukoba u scenariju blokade procjenjuje se na oko dva biliona dolara samo u monetarnom smislu, ne računajući međunarodne odgovore, sekundarne efekte i druge posljedice. Geopolitičke i humanitarne implikacije bi nesumnjivo bile razorne.

Ključni cilj “de-rizika” stoga mora biti jačanje otpornosti statusa quo u Tajvanskom moreuzu i sprečavanje sukoba. EU bi trebala razmotriti niz mogućih scenarija i razviti paket preventivnih mjera i mjera odvraćanja. To bi trebalo uključivati diplomatsko signaliziranje Kini - bilateralno i u koordinaciji sa partnerima, idealno također sa "globalnog juga" - u vezi sa ogromnim troškovima potencijalne agresije. EU bi trebala razvijati svoje odnose sa Tajvanom u okviru samodefinirane politike bloka „Jedne Kine“ i sarađivati na poboljšanju demokratske otpornosti koja je ključna za sprečavanje stranog uplitanja. Upravljanje ovim izazovom zahtijeva intenzivnu i redovnu transatlantsku razmjenu, posebno među zakonodavcima, o načinima za mirno i odgovorno upravljanje rastućim tenzijama.

 

Kalibrirati transatlantsku i kinesku politiku istomišljenika

 

“Derizik” odnosa sa Kinom ne može uspjeti bez partnera. Ključni izazov ovdje je kalibracija transatlantske politike EU-a prema Kini uprkos djelomičnim razlikama u strateškim pogledima, raznolikosti u prirodi i opsegu veza sa Kinom te produbljivanju konkurencije u industrijskoj politici EU-a i SAD-a. SAD su nedavno uvele snažnije jednostrane mjere usmjerene na Kinu, čineći koordinaciju s EU relevantnijom, ali teškom. I još se takvih akcija može očekivati od Bidenove administracije, jer se tenzije između SAD i Kine nastavljaju  rasplamsavati. Blok treba biti jasan u onome šta želi, a šta ne želi postići paralelno ili u koordinaciji sa Washingtonom.

EU treba raditi sa širim skupom partnera. Nadolazeći konsenzus o ekonomskoj sigurnosti pruža priliku za to. Brojni akteri dijele ocjenu EU da “de-rizik” ne bi trebalo značiti razdvajanje i da izgradnja geopolitičkih blokova nije željeni smjer politike. Japansko predsjedavanje G7 2023. i samit u Hirošimi pružaju priliku da se formira širi konsenzus o ovim pitanjima.

 

Nema vremena

 

Provođenje ovih koraka za “de-rizik” odnosa Evrope sa Kinom i njihovo pretvaranje u žarišnu tačku evropske politike prema Kini zahtijevat će od država članica EU da sinkroniziraju svoje procjene budućih tenzija i poremećaja povezanih sa Kinom. To znači sveobuhvatno upoređivanje kineske politike i definiranje ključnih rizika koji bi mogli poslužiti za kreiranje politike EU. Države članice  moraju nastaviti procjenjivati i prilagođavati vlastite politike Kine i mapirati vlastitu otpornost.

Postizanje konsenzusa širom EU neće biti lako. Mnoge zemlje članice tek trebaju definirati svoje prioritete vezane za Kinu. Nova njemačka kineska strategija ima važnu ulogu, jer može poslužiti kao inspiracija drugim državama članicama da kreiraju vlastite dokumente o politici prema Kini. Da bi se to dogodilo, Berlin mora poslati jasnu i usklađenu poruku koja podržava i pomaže u oblikovanju šireg zaokreta u cijeloj EU ka “de-riziku”.

 

Bez obzira na to koliko brzo se zemlje članice okupljaju, EU se mora hitno pripremiti za neizvjesna vremena koja su pred nama i implementirati gradivne blokove programa smanjenja rizika. Ona mora na najbolji način iskoristiti relativni mir u bilateralnim odnosima sa Kinom, koja se u ovoj neizvjesnoj geopolitičkoj klimi može pretvoriti u mrvicu. Sada nema dokaza da Peking isporučuje vojnu opremu Moskvi, ali je teško predvidjeti događaje – poput toga kako će Peking reagirati kada tajvanski predsjednik Tsai Ing-wen otputuje u SAD. Zaista nema vremena.

 

By:Merics

 

 

Author(s)

 

Mikko Huotari

Executive Director

 

Grzegorz Stec

Analyst (Brussels office, on parental leave)