Seksualno nasilje nije skriveni ratni zločin u Ukrajini

Kako bi podržali rad Ureda glavnog tužitelja Ukrajine, mobilni pravosudni timovi (MJT) koji se sastoje od ukrajinskih i međunarodnih stručnjaka raspoređeni su širom zemlje kako bi istražili ratne zločine i djela seksualnog nasilja. Kroz ove MJT saznali smo za stotine žena i muškaraca, djevojčica i dječaka, starijih i invalida širom Ukrajine, koje progone seksualni zločini koje su nad njima počinile ruske snage.

Na vojnim punktovima, u formalnim i neformalnim zatočeničkim objektima, u svojim domovima, na putu da nađu hranu ili posjete rodbinu – ni civili ni ratni zarobljenici nisu pošteđeni brutalnih oblika seksualnog i rodno zasnovanog nasilja od kojih bi trebali biti zaštićeni Ženevskim konvencijama.

Ruski vojnici silovali su majku dvoje djece i ostavili je u šumi blizu okupiranog sela. Njen muž nije mogao zadržati suze dok se prisjećao te noći, mučeći sebe jer je nije mogao zaštititi, pošto je invalid. Počinitelji su identificirani i sada se traže u Ukrajini zbog ratnih zločina.

Starija žena – majka ukrajinskog vojnika – izvučena je iz podruma u kojem se skrivala od bombardiranja i granatiranja i seksualno zlostavljana. Ona je istražnom timu dostavila dokaze, ponudila teglu domaćeg džema od jagoda i pitala nas da li će Međunarodni krivični sud pozvati na odgovornost njene zlostavljače. Istraga o incidentu je u toku, počinitelji tek trebaju biti identificirani.

Ruske snage uhapsile su muškarca srednjih godina nakon što su okupirale teritoriju na jugu Ukrajine. Osoblje u jednom ruskom pritvorskom centru je toliko puta električnim šokerima puštalo struju roz njegove genitalije da sada više ne može imati djecu. Istraga o počiniteljima je u toku.

Iako pravi obim i razmjere ovih nasilnih djela tek trebaju biti otkriveni, seksualno nasilje nije neizgovorena tajna već sastavni dio ponašanja ruskih snaga bez obzira gdje se nalaze. Istrage ovih zločina su dugotrajne, zahtijevaju resurse i složene su.

Prepreke za istragu seksualnih zločina protežu se i dalje od rata u Rusiji – one uključuju traumu koju su pretrpjeli preživjeli, stigmu koja okružuje tu temu i izazove prisutne zbog sukoba koji je u toku. Praktično govoreći, nije se lako fokusirati na prikupljanje dokaza kada ruski borbeni avion leti toliko nisko da je vaša primarna reakcija da se sakrijete u žbunju. Svjedoci ponekad mogu, iz očiglednih razloga, pomiješati hronologiju događaja kada vide projektil kroz svoj prozor tokom intervjua.

Prepreke pravdi proizlaze manje iz nedostatka pažnje ili određivanja prioriteta od strane ukrajinskih vlasti nego iz ogromnog obima ovog pitanja. Odgovornost se zbog toga može dugo tražiti, ali je nipošto ne zanemaruju niti zanemaruju tužitelji, policija i nacionalne i međunarodne organizacije koje podržavaju pravdu za žrtve seksualnog nasilja.

 

Rad na seksualnim i rodno zasnovanim zločinima zahtijeva ciljane i usklađene napore i, što je još važnije, marljivost i brigu kako bi se osiguralo da se sa preživjelima postupa sa dostojanstvom i poštovanjem u pravosudnom procesu. Prema riječima ukrajinskog tužitelja, "Svaki preživjeli zaslužuje naše najbolje napore."

Tužilaštvo je pozvalo i pozdravilo tehničku podršku i pomoć međunarodnih tijela i stručnjaka posebno usmjerenih na seksualno nasilje. Specijalizirani odjel za seksualno nasilje postoji već više od godinu dana i postoji jasna strategija za rješavanje takvih slučajeva, kao i radna grupa koja koordinira napore između više aktera kako bi se osigurao holistički odgovor za preživjele.

Međutim, kvantitativni uticaj ovih napora nije i ne može biti trenutan: identificirano je 270 slučajeva, uključujući 173 koja su uključivala preživjele žene i 97 koje su uključivale preživjele muškarce. Do sada je identificirano 39 počinitelja, dok su tužitelji do danas domaćim sudovima podnijeli 24 optužnice.

Iako se ove brojke na površini mogu činiti malim, napredak se mora mjeriti u mnogim oblicima. Napredak se mjeri entuzijazmom istražitelja i tužitelja da nauče međunarodne standarde i najbolje prakse u istragama seksualnih zločina. Mjeri se višestrukim mentorskim sesijama sa 18-satnim radnim danima i naknadnim poboljšanim kvalitetom intervjua.

Napredak se, također, mjeri tako što se odvoji vrijeme da se preživjelima i svjedocima objasne njihova prava i pravosudni proces i, na kraju, poštujući njihovu odluku o tome da li su spremni da se uključe u proces odgovornosti. Također se mjeri propisnom procjenom njihovog psihičkog blagostanja i odabirom čekanja ako nastavljanje predmeta može biti štetno za njihovo mentalno zdravlje.

Dvije godine nakon rata, otkriven je vrh ledenog brijega odgovornosti za seksualno i rodno zasnovano nasilje. Svaki slučaj, priča svake preživjele žrtve je jedinstvena, a kako vrijeme odmiče, znamo da ćemo nažalost, čuti još mnogo strašnih slučajeva. Uz postepeno povlačenje Rusije iz dijelova Ukrajine i povratak civila i ratnih zarobljenika koje drži Rusija, svi smo previše svjesni da će biti registrovan veliki broj novih slučajeva seksualnog nasilja.

Iskreno se nadam da će međunarodni i domaći akteri, organizacije civilnog društva, međunarodni eksperti i međunarodna zajednica općenito moći podržati više preživjelih koji izvještavaju o ovim zastrašujućim zločinima. I nadamo se da će napredak koji primjećujemo u domaćem sistemu krivičnog pravosuđa osigurati da pravda ne bude samo težnja već stvarnost za sve one koji su pretrpjeli neopisive strahote ratnih zločina.