13.12.2022.

'Samo kažnjavanje zločina će obnoviti međunarodni red i mir'

Samo stvaranjem specijalnog međunarodnog suda za Rusiju i pozivanjem na odgovornost za zločine u  
Ukrajini zlo neće imati priliku da se vrati u bliskoj budućnosti, piše Roman Rukomeda.
 
Iza nas je 290 dana ruske agresije na Ukrajinu. Rusija nastavlja činiti nove ratne zločine protiv civilnog stanovništva Ukrajine, uprkos neuspjesima na ratištima i gubitku kontrole nad okupiranim ukrajinskim teritorijama.
Prema podacima iz Ureda glavnog tužitelja Ukrajine i Ureda predsjednika, od februara 2022. godine ruski vojnici i oficiri počinili su oko 48.000 ratnih zločina, ubijeno je više od 10.000 civila, uključujući stotine djece.
Razmjere zločina i razaranja u Ukrajini koja su počinili Rusi su šokantna. Više od 46.000 kuća i desetine hiljada objekata civilne infrastrukture, uključujući stotine bolnica, oštećeno je i uništeno. Više od 11.000 ukrajinske djece oteto je i odvedeno u Rusiju. Ukupan broj Ukrajinaca odvedenih u Rusiju pod prijetnjama i pritiskom prelazi brojku od milion ljudi.
Ali rat još nije gotov. Rusija gubi, ali još uvijek može učiniti mnogo štete Ukrajini, njenom narodu i globalno civilizaciji.
Nakon svih zločina koje su Rusi počinili u Ukrajini, nema baš mnogo načina da se mir i red vrate u Evropu. Prvo, potrebno je postići vojni poraz Rusije u Ukrajini kao jedini način da se spriječi njihovo dalje kretanje na zapad. Drugi cilj je kažnjavanje Rusije kao agresora, u skladu sa odredbama međunarodnog prava.
Samo osnivanjem specijalnog međunarodnog suda za Rusiju i njene zločine u Ukrajini, koje već evidentiraju Ujedinjene nacije i mnogi zvanični organi EU i NATO, zlo se neće dalje širiti.
Samo uz pomoć međunarodnog suda Evropa i NATO mogu obnoviti međunarodna pravila zasnovana na poštovanju državnog suvereniteta i ljudskih prava. Inače, neke države će kopirati rusku agresiju kako bi osvojile teritorije, čak i po cijenu mnogih života.
U međuvremenu, Ukrajina nastavlja oslobađati svoje teritorije i boriti se protiv ruske agresije na bojnom polju. U periodu od 4. do 6. decembra, ukrajinske bespilotni letelice su napale četiri ruska aerodroma, uključujući jedinstvenu bazu ruske strateške avijacije u blizini Engelsa, gdje Rusija raspoređuje svoje strateške TU-95 i druge bombardere. Ovi avioni su korišteni za lansiranje raketa na ukrajinsko civilno stanovništvo, stambene objekte i kritične infrastrukturne objekte.
Ukrajinske oružane snage su pokazale da mogu napasti ruske objekte 600-700 kilometara duboko u rusku teritoriju i da ruski protivvazdušni sistemi nisu baš efikasni.
Kao odmazdu za ove napade, Putin je naredio nove raketne napade na ukrajinski energetski sistem. U tu svrhu korišteno je oko 70 raketa različitih vrsta. Ukrajinski protivvazdušni sistem podržan i modernizovan od strane NATO zemalja uspio je presresti i uništiti u vazduhu oko 60 od ovih 70 raketa, što je novi rekord za ukrajinsku vojsku. Međutim, oko 10 ruskih projektila je pogodilo ciljeve i izazvalo dodatnu štetu, iako je energetski sistem uspio izbjeći kolaps.
Najveće bitke vode se u oblastima Donjecka i Luganska kod Bahmuta i Svatova, gdje ruski agresori koncentriraju svu svoju artiljeriju i druge tehničke resurse, posebno ljudske, da savladaju ukrajinsku odbranu i pokušaju zauzeti cijelu teritoriju Donjecke i Luganske oblasti do administrativnih granica. Borbe će se nastaviti, a pauze za zimu neće biti.
 
Ukrajinsko stanovništvo nastavlja borbu protiv ruske agresije pokazujući otpornost na nisku temperaturu i nedostatak struje, grijanja i vode. Najgora situacija je u oslobođenim ukrajinskim gradovima, poput Hersona ili u manjim mjestima pod ruskom okupacijom.
Jasno je da na okupiranim ukrajinskim teritorijama Rusija ne obnavlja nikakve objekte za lokalno stanovništvo koje tamo i dalje živi. U praksi, to znači da u  gotovo svim okupiranim ukrajinskim teritorijama koje su još uvijek pod ruskom kontrolom (oko 17 posto teritorije) nedostaje grijanje, vodosnabdijevanje, sanitarne usluge i električna energija. To je prava humanitarna katastrofa kojom se Međunarodni komitet Crvenog krsta i UN ne bave na adekvatan način.
U Kijevu je situacija manje-više normalna. Imamo struju, vodu i grijanje uz određene smetnje u snabdijevanju: nije baš zgodno, ali apsolutno moguće za život i rad. Potrebno se samo prilagoditi “rasporedu struje” i obaviti sve glavne poslove tokom tri – četiri sata kada ima struje.  
Ponekad ima problema sa telefonima i mobilnom vezom, ali to nije po cijeli dan. Mnoga mala i srednja preduzeća su kupila generatore za električnu energiju pa čujemo novi zvuk u uličnoj simfoniji. Optimistični smo, jer naše oružane snage pokazuju sposobnost da oslobode ukrajinsku zemlju od ruskih agresora.