Ruski zločini: Dokazati je lako

Međunarodni kazneni sud (ICC) prikuplja dokaze o opsežnim ratnim zločinima Rusije u Ukrajini, ali zatvaranje krivaca bit će mukotrpan proces.

Prošlo je 14 godina od ruske invazije na Gruziju, popraćene poznatim scenarijima brutalnosti i ratnih zločina koje je pokrenuo Kremlj. Ranije ovog mjeseca, ICC je izdao naloge za tri visoko pozicionirane osobe u marionetskoj vladi Južne Osetije zbog optužbi za nezakonito zatvaranje, mučenje i nečovječno postupanje, povrede ličnog dostojanstva, uzimanje talaca i nezakonito premještanje civila.

Objavljujući optužbe, sudski tužitelj, Karim Khan, napravio je direktnu vezu s aktuelnim događajima, primijetivši “slične obrasce ponašanja tokom [ICC-ovog] preliminarnog ispitivanja situacije u Ukrajini. I dalje sam duboko zabrinut zbog tekućih optužbi za međunarodne zločine koji se događaju usred aktivnih neprijateljstava u Ukrajini."

Ipak, bilo je teško zanemariti ključni detalj; niko od njih trojice optuženih u slučaju Južna Osetija nije u pritvoru ICC-a i Rusija, kao arhitekt gruzijske kampanje, vjerojatno ih neće predati. To ne znači da će ti ljudi zauvijek biti slobodni (uostalom izgledalo je malo vjerojatno da će jugoslavenski ratni zločinci ikada biti izvedeni pred lice pravde, iako jesu na kraju), ali vjerojatno će proći dug put prije nego što se ruski vojnici i špijuni pojave na optuženičkoj klupi.

Barem je u toku kritičan rad potreban da se taj trenutak približi. Više od 40 zemalja zatražilo je od ICC-a da djeluje, a brojne su stavile na raspolaganje sredstva za rad.

ICC je međunarodni sud odgovoran za istrage i izvođenje pred sud pojedinaca optuženih za teške zločine poput genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i zločina agresije. Njegov temeljni dokument, Rimski statut, usvojen je 1998. godine i navodi da, iako svaka zemlja treba provoditi kaznenu nadležnost nad onima koji su odgovorni za međunarodne zločine, Sud može intervenirati kada država to nije u mogućnosti ili ne želi učiniti. Trenutno su 123 države članice Statuta, ali to isključuje ključne nacije poput Rusije, Kine, Indije, Sjedinjenih Država i Ukrajine, jer tvrde da njegove odredbe podrivaju nacionalni suverenitet.

Presudno, iako Ukrajina nije članica Rimskog statuta, prihvatila je nadležnost suda u dva navrata. Prvi slučaj je bio od novembra 2013. do februara 2014., a drugi od 2014. nadalje. Nakon sveobuhvatne ruske invazije 24. februara, tužitelj ICC-a najavio je da će otvoriti istragu. S obzirom na prethodna dva slučaja kada je prihvaćena nadležnost ICC-a, postoji presedan za novi slučaj koji se bavi navodnim ratnim zločinima koje je Rusija počinila u Ukrajini. Pravni stručnjaci predviđaju da bi Sud već ove zime mogao započeti suđenje o navodnim ratnim zločinima.

Od invazije, Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava (UNHCR) zabilježio je 5.024 mrtvih civila, uključujući 302 dječaka i djevojčice, iako je stvarni ukupan broj vjerojatno puno veći. U brojnim je prilikama ruska vojska optuživana za granatiranje civilnih zgrada, što je protivzakonito prema međunarodnom pravu. ICC sada mora početi prikupljati dokaze o svima, od ruskih vojnika do generala.

Iako je ICC obavio vrijedan posao od Kolumbije do Nigerije, ima ključnu manu — ne može provoditi presude protiv država. To znači da čak i ako Sud zaključi da je ruska vojska počinila ratne zločine u Ukrajini, prosječni Ukrajinac vjerojatno nikada neće dobiti nikakvu naknadu za svoju bol i patnju. Sud nema policijske snage ili mehanizme kojima bi prisilio Rusiju da plati, tako da je malo vjerojatno da će žrtve ikada vidjeti cent, barem od ICC postupka. Nadalje, budući da Rusija nije stranka Rimskog statuta, malo je vjerojatno da će priznati presudu Suda.

Neki su se stručnjaci zalagali za kreativnije, ali potencijalno nezakonito rješenje: upotrijebiti zaplijenjenu rusku imovinu za kompenzaciju Ukrajini. Rusija je sakrila oko 300 milijardi dolara rezervi centralne banke u inozemstvu, uglavnom u Evropi, nadajući se da će ta sredstva osigurati rezervu za crne dane u slučaju daljih zapadnih sankcija. Umjesto toga, bili su iznenađeni kada su vidjeli kako evropske institucije brzo zamrzavaju sredstva, osiguravajući potencijalno veliki iznos kojim bi se Ukrajini nadoknadila ruska razaranja, koja Ukrajina procjenjuje na oko 750 milijardi dolara. Zemlje na istočnom krilu NATO-a, poput baltičkih država i Slovačke, predložile su zapljenu tih sredstava, ali ideja je naišla na otpor u Bidenovoj administraciji, koja je zabrinuta zbog pravnih implikacija, kao što je izložila američka ministrica finansija Janet Yellen.

 

Unatoč tim problemima, još uvijek postoji vrijednost pokretanja postupka protiv Rusije kod ICC-a zbog poruke koju bi to poslalo. Simbolične nagrade za suđenje pripadnicima ruske vojske mogle bi biti sljedeća najbolja stvar za Ukrajinu, nakon novčane odštete. To bi ukrajinskom narodu dalo priliku da podijele svoja iskustva iz rata i da svjedoče na sudu, dok bi globalnom javnom mnijenju dala priliku prosuditi vjerodostojnost ruske obrane. Slučaj bi mogao privući pažnju na detalje rata koje su mnogi prije možda zanemarivali.

Stravične slike rata u Ukrajini nedvojbeno su samo vrh ledenog brijega kada je riječ o zločinima Rusije. Od granatiranja nedužnih civila i djece do stambenih zgrada i bolnica, Rusija je nanijela sramotne patnje mirnom susjedu. ICC je jednako dobro mjesto za izricanje presude.