Ruski vojno-industrijski kompleks dobija na zamahu. Odakle novac i ko pomaže Rusiji u proizvodnji projektila?

Da bi se osujetio agresor, bit će potrebno jače udariti prihode i odsjeći "ruku pomoći" zemljama i kompanijama koje pomažu Rusiji, uključujući mnoge u EU i SAD. Kako ruski vojno-industrijski kompleks povećava svoje kapacitete?
Poslednjih 15 meseci Putin je pokušavao ubijediti svijet da nije u ratu sa Ukrajinom, nego da vodi "specijalnu vojnu operaciju". Rusija poriče da je prešla na ratnu ekonomiju i pretvara se da sve ide po planu.
Međutim, sa druge strane Gvozdene zavjese, ruski osvajači prikupljaju sve moguće resurse za rat i troše neviđene količine novca na jačanje vojske.
Primarni cilj zapadnih sankcija Rusiji je onemogućiti finansiranje rata, ali to do sada nije postignuto. Rusija nastavlja povećavati svoju vojnu potrošnju i proizvodnju naoružanja i vojne opreme te pronalazi načine za uvoz zabranjenih komponenti.

Koliko Rusija troši na rat?

Ukupna potrošnja Rusije iz federalnog budžeta u 2023. iznosit će 29 triliona rubalja (361 milijardu dolara). Vojsci i snagama sigurnosti dodijeljeno je rekordnih 9,4 biliona rubalja (117 milijardi dolara), što je 60 posto više nego 2021.
To znači da se svaka treća rublja iz federalnog budžeta troši na rat u Ukrajini ili podršku režimu.
Međutim, ovo je samo vrh ledenog brijega, jer su neki vojni rashodi prerušeni u potrošnju na obrazovanje, socijalnu zaštitu i podršku privredi ili regijama.
Uzmimo za primjer finansiranje propagande. Federalni budžet troši 118 milijardi rubalja (941 milion dolara) na državnu podršku medijima. Dodatnih 20 milijardi rubalja (159 miliona američkih dolara) bit će dodeljeno Institutu za razvoj interneta, organizaciji koja finansira propagandne sadržaje.

Rusko Ministarstvo obrazovanja će izdvojiti 40 milijardi rubalja (otprilike 319 miliona američkih dolara) za "patriotsko obrazovanje mladih", šest puta više nego 2022.
Ova sredstva će biti dodijeljena organizacijama koje promoviraju rusku ideologiju djeci školskog uzrasta. Jedan od njih, Pokret prvih, će djelovati na teritorijama Ukrajine koje je okupirala Rusija.
Kroz programe ekonomske podrške, ruski budžet će izdvojiti više od 200 milijardi rubalja (1,6 milijardi američkih dolara) državnoj svemirskoj korporaciji Roscosmos, koja je zapravo dio ruskog vojno-industrijskog kompleksa. Roskosmos proizvodi vojne satelite i podržava navigacioni sistem GLONASS, koji se koristi za navođenje projektila i ima svoje oružane formacije.
Javni novac namijenjen ruskim regijama, također, je namijenjen za rat. Oko 550 milijardi rubalja (4,39 milijardi dolara) u vidu subvencija bit će dodijeljeno okupatorskim administracijama u dijelovima Ukrajine koje je okupirala Rusija -   Donjecka, Luganska, Zaporoška i Hersonska oblast Autonomne Republike Krim koje je zauzela Rusija. Saradnici će ta sredstva trošiti po svom nahođenju.
Lokalni budžeti širom Rusije djelimično su snosili socijalne troškove vojske. Regioni plaćaju jedan do tri miliona rubalja (otprilike 8.000-24.000 dolara) iz svog džepa porodicama za svakog ubijenog pripadnika ruske vojske iz njihovog regiona.
Neke isplate socijalne pomoći, kao što su mjesečne penzije za ratne vojne invalide, bit će pokrivene iz sveruskog državnog socijalnog fonda.
Ovo nikako nije potpuna lista vojnih rashoda za koje su u ruskom budžetu pronađena sredstva. Još jedan dio novca mobiliziran je sa računa privatnih i državnih kompanija.
Istraga BBC-a otkrila je da je državna energetska korporacija Gazprom regrutirala svoje čuvare za rat i koristila ih za formiranje jedinica Potok, Redut i Fakel. Isto tako, Roscosmos angažira zaposlene u svoj bataljon pod nazivom Uran.
Fondacija Ahmat Kadirov, koja snabdijeva osoblje čečenskih "vojnih dobrovoljačkih grupa", finansira se od nameta za preduzeća. Lokalni biznismeni, također, podržavaju "privatnu vojnu kompaniju" Sergeja Aksjonova, šefa privremeno okupiranog Krima kojeg je imenovala Rusija. 

Odakle sav ovaj novac?

Povećana vojna potrošnja mogla je dovesti do značajnih rezova u drugim programima i poremetiti ekonomiju, ali Moskva je to do sada uspjela izbjeći.

Iako rashodi federalnog budžeta premašuju prihode, manjak je beznačajan. Praznine su pokrivene "ratnim trezorom" - Nacionalnim fondom bogatstva. Sada na svojim računima ima 12 biliona rubalja (95,7 milijardi dolara), koje je Kremlj prikupio od viška prihoda od nafte posljednjih godina.
Ruska vlada je uspjela zaraditi više novca pozajmljivanjem rublji od svojih građana i banaka i povećanjem poreza na preduzeća.
Kremlj je povećao porez na eksploataciju minerala 2022. Ruski budžet će dobiti dodatnih bilion rublji (7,97 milijardi USD) samo od kompanija za gas, naftu i ugalj 2023. godine.
Stezanje kaiša će uticati i na druge velike kompanije.
Rusko ministarstvo finansija planira uvesti porez na neočekivane prihode na dobit privatnih kompanija, što će budžetu doprinijeti još 300 milijardi rubalja (2,39 milijardi dolara). Vlada će povećati akcize na duhanske proizvode, čime će dobiti dodatnih 100 milijardi rubalja (797,8 miliona dolara).
Porezne vlasti postaju sve oštrije u pogledu "protresanja" preduzeća kako bi se zadovoljile vojne potrebe. Broj "poreskih potraživanja" porastao je za 80 posto od 2021.
Poreski pritisak je uticao i na zapadne kompanije koje još uvijek posluju u Rusiji. Ruske vlasti optužile su francuske kompanije Auchan, Leroy Merlin i Decathlon za utaju poreza i spremaju se za inspekcije.
Ukupno, u Rusiji još uvijek postoji oko hiljadu zapadnih kompanija.
Oni nastavljaju raditi u Rusiji, zarađuju desetine milijardi dolara prihoda i plaćaju poreze u savezni budžet, koji sve više novca troši na rat, a manje na socijalne programe i razvoj.
Nacrt prijedloga 11. paketa sankcija EU uključivao je ideju da se zapadne kompanije podstaknu da napuste rusko tržište, ali još uvijek nije dobio dovoljnu podršku.
Još jedan "zapadni" izvor dopune vojnog budžeta agresora je konvencionalna trgovina. Režim sankcija omogućava ruskim kompanijama da prodaju određenu robu u SAD, EU i UK i povećaju svoju dobit.
Rusija je samo 2022. godine zaradila 20 milijardi dolara od izvoza metala i dijamanata u zapadne zemlje i nastavlja ostvarivati prihod, jer ta roba nije pod sankcijama. 

Tehnološki embargo je još uvijek pun rupa
Prikupiti nekoliko biliona dolara samo je pola priče. Rusiji je potreban pristup zapadnoj elektronici da bi vodila rat. Inače, proizvodnja modernih ruskih raketa, aviona, dronova, radara i tenkova je nemoguća.
Zapadne zemlje nisu uspjele u potpunosti prekinuti pristup Rusiji svojim tehnološkim komponentama tokom protekle godine. Još uvijek postoje načini da se zaobiđe embargo - dovoljno za proizvodnju određene opreme.
Prvi način je legalan. Rusi dobijaju elektroniku rastavljajući kućne aparate. Ukrajinci su u ruskim tenkovima već pronašli dijelove frižidera i industrijske opreme.
Drugi način je polulegalan. Isporuke u Rusku Federaciju odvijaju se kroz neutralne zemlje. Nije teško odgonetnuti koje.
Izvoz poluprovodnika u Rusiju iz Turske, Armenije, Kirgizije, Kazahstana i Srbije porastao je deset puta. Nijedna od ovih zemalja nije proizvođač mikročipova. Oni igraju ulogu posrednika.
Teško je kontrolirati preprodaju kritičnih komponenti, jer je nemoguće odrediti krajnjeg korisnika. Štaviše, u zavisnosti od nivoa kontrole tehnologije, Rusi prikrivaju svoje tragove na sve moguće načine.
Mihajlo Hončar, predsjednik Centra za strategiju XXI, opisao je kako su zajedno sa Institutom za crnomorske strateške studije pratili neke građane EU sa ruskim prezimenima dok su osnivali kompaniju u Švajcarskoj, preregistrovali je u Silicijumskoj dolini, a zatim osnovali zajedničko ulaganje sa odbrambenom kompanijom EDGE u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Ovaj novi posao bavi se razvojem dronova i tehnologija protiv drona. Na ovaj način, viši menadžment kompanije, sa svojim ruskim i bjeloruskim korijenima, dobio je potpuno legalan pristup kritičnim komponentama iz zapadnih zemalja i teorijsku mogućnost slanja u Rusiju preko UAE.
U krajnjem slučaju, postoji potpuno ilegalan način. Od 2012. godine, Sjedinjene Države su imale desetine suđenja visokog profila protiv ruskih agenata koji su umiješani u krijumčarenje robe vrijedne desetine miliona dolara za ruski vojno-industrijski kompleks.
Hvatanje ruskih agenata na Zapadu postalo je češće od invazije Rusije na Ukrajinu. 
Jedna mreža pod kontrolom FSB-a izvezla je 22 tone njemačke opreme. Drugi je bio slanje mikroprocesora za satelite i rakete u Rusiju preko fiktivnih kompanija u Njemačkoj i UAE. Krijumčari su uhvaćeni i u Estoniji u pokušaju da prokrijumčare 20 kutija američkih patrona za snajpersku pušku.

I ovo je daleko od potpune liste slučajeva visokog profila u 2022. Veliko je pitanje šta učiniti sa svim ovim.
"Pokušaj sankcioniranja pojedinačnih kompanija je kao da imate posla sa onom zmijom iz mitologije - čim odsiječete jednu glavu, na njenom mjestu izrastu tri ", kaže Olena Jurčenko, savjetnica Vijeća za ekonomsku sigurnost Ukrajine. „Te kompanije se svakodnevno masovno pojavljuju, a prostor za takvu aktivnost ne može se zatvoriti. Neće uspjeti ni ideja o listama dozvoljenih i blokiranih kompanija sa kojima se može ili ne može poslovati. Samo će potpuna zabrana izvoza i ponovnog izvoza ove robe u Rusiju imati efekta."
Ukrajina predlaže da se lista zabranjene robe u zapadnim zemljama standardizira. Kako je za objasnio Vladislav Vlasiuk, savjetnik u Uredu predsjednika, liste robe dvostruke namjene u EU i SAD su različite. Neki artikli koje su Sjedinjene Države zabranile mogu biti dozvoljene za izvoz iz Evropske unije, i obrnuto.

Ruski vojno-industrijski kompleks je i dalje živ i aktivan 

Uvođenjem sankcija Rusima je proizvodnja vojne opreme postala složenija i skuplja. Mogućnosti ruskog vojno-industrijskog kompleksa nisu dovoljne da se oprema vojske vrati čak ni na nivo od 24. februara 2022. godine: kolona 70-godišnjih sovjetskih tenkova T-55 na paradi povodom Dana pobjede u Moskvi je dokaz tome.
Ukrajinska vojska uništava rusku opremu brže nego što Rusija ima vremena da napravi novu. Istovremeno, sankcije nisu dovele do katastrofe za rusku odbrambenu industriju. Trilioni rubalja budžetskih izdvajanja i rupe u embargu dovoljni su da podrže proizvodnju i održe rat.
Podaci ukrajinskog Ministarstva odbrane pokazuju da su Rusi, pod sankcijama, bili u mogućnosti napraviti više od 500 krstarećih projektila tokom godine rata.
"Rusima je potrebna zapadna tehnologija uglavnom za visokoprecizno oružje i opremu", rekao je Archil Tsintsadze, stručnjak za odbranu i bivši gruzijski vojni ataše u Sjedinjenim Državama. "Za primitivnije oružje ili odbrambenu opremu, kao što su granate i artiljerija, Rusija je oduvijek imala puni proizvodni ciklus."
Činjenica da je ruski vojno-industrijski kompleks "živ i vitalan" vidi se i iz zvanične ruske statistike, napomenula je Lidija Lisovska, analitičarka koja radi na projektu ANTS "Ruska imovina kao izvor za oporavak ukrajinske privrede".
Prema navodima Lisovske, u prvom kvartalu 2023. proizvodnja dvogleda, monokula i drugih optičkih uređaja u Rusiji porasla je za 73 posto u odnosu na isti period 2022. godine. Proizvodnja radara, radio-navigacionih proizvoda, opreme za daljinsko upravljanje, računara, elektromotora, generatora, baterija i specijalne odjeće i obuće porasla je u rasponu od 40 do 110 posto.
To može ukazivati na zamjenu proizvoda koji su prethodno uvezeni iz zapadnih zemalja i povećanje proizvodnje za vojsku.
Ostali indirektni pokazatelji svjedoče o rastu vojne proizvodnje. Fabrika za proizvodnju bespilotnih letelica u Dubni kod Moskve prešla je na rad u tri smjene, a Smolenski, koji proizvodi krstareće rakete, planira povećati broj zaposlenih sa 2.000 na 4.300.
Istovremeno, neke zapadne kompanije direktno pomažu ruskoj odbrambenoj industriji. Naprimjer, istraživanje Insajdera pokazalo je da njemačke kompanije Jakob KECK Chemie GmbH i Salamander SPS GmbH, kao i italijanska kompanija Tacchificio Campliglionese, isporučuju artikle koji se koriste u proizvodnji čizama za vojsku ruskoj kompaniji Donobuv.
Italijanska kompanija Minelli Carmello isporučila je mašine za proizvodnju pancira, a francuski Marchante opremu za Kurganpribor, kompaniju koja proizvodi MLRS detonatore.
Zapadne firme su često koristile činjenicu da mnoga ruska vojna preduzeća nisu potpala pod sankcije. Naprimjer, francuska kompanija Radiall S.A. isporučila je komponente Roscosmosu, jer je glavni izvođač radova, ISS, bio pod američkim sankcijama, ali ne i evropskim. Ovo je i dalje problem.
Prema ukrajinskoj agenciji za borbu protiv korupcije, NACP, Evropska unija nije uvela ograničenja za Rosvertol (helikopteri Mi-28N), Konstruktorski biro za specijalističku mašinogradnju ili Novator (rakete Kalibr), dok SAD nisu sankcionirale Strelu (radari), Omsku tvornicu transportnih mašina (tenkovi T-80BVM), Motoviljkinskie Zavodi (artiljerija) ili Severnaja Verf (ratni brodovi).
Japan, Australija, Novi Zeland, Kanada i Velika Britanija imaju značajne nedostatke u svojoj politici sankcija u odnosu na ruska preduzeća.
Iznenadni porast aktivnosti odbrambenih fabrika ne samo da će naoružati Ruse, već bi mogao i podržati rusku ekonomiju tokom pada, makar i samo privremeno.
„Statistika je, u ovom slučaju, varljiva“, rekao je Mihail Hončar. "Sa jedne strane, ruska privreda otvara nova radna mjesta i stvara BDP u sektoru odbrane. Sa druge strane, industrije koje bi mogle praviti profit gube novac i radnike. Vojno-industrijski kompleks uglavnom troši javni novac. Tokom Hladnog rata, visoka vojna potrošnja bila je jedan od razloga zašto se SSSR usporio i raspao."
Dakle, sankcije i rat iscrpljuju rusku ekonomiju, ali samo na duge staze. Da bi se osujetila Rusija sada, u jednom od odlučujućih momenata rata, bit će potrebno jače udariti njegove prihode i odsjeći "ruku pomoći" zemljama i kompanijama koje su prijateljski naklonjene Rusiji, kojih ima još mnogo čak i u EU i SAD.