Ruski mjehurići nezadovoljstva ispod površine

U prosjeku 75 posto ispitanika podržava akcije ruske vojske. U oktobru je ovaj broj blago porastao na 76 posto među onima koje su u novembru anketirali Denis Volkov, direktor Levada centra i politički analitičar Andrej Kolesnikov.

I još. Uprkos naizgled visokom nivou konsolidacije kada je u pitanju aktuelna vlast i vojska, postoje znakovi rastućeg nezadovoljstva među Rusima, koji se još uvijek ne manifestiraju u otvorenim protestima. Nezavisni novinarski projekat "Važne priče" objavio je studiju o najčešćim pritužbama koje Rusi iznose Vladimiru Putinu.

Ključno je naglasiti da većina ruskog stanovništva smatra pritužbe predsjedniku kao posljednje sredstvo za traženje pravde kada su iscrpljeni svi drugi putevi, baš kao što su njihovi preci ranije činili sa carem.

Prema podacima, najveća briga za Ruse je finansijsko blagostanje vojnika koji služe po ugovoru. Prva pisma Putinu o ovoj temi pojavila su se već u aprilu 2022. godine, a do oktobra 2023.  godine mjesečni obim žalbi o ovoj temi temu porastao je 25 puta. To sugerira da je strategija vlasti da „ubrizgavaju“ novac za rješavanje problema gubitka života Rusa u ratu i dalje efikasna. Takozvana Putinova većina je i dalje spremna žrtvovati živote i zdravlje svojih najmilijih u zamjenu za dovoljnu kompenzaciju.

Međutim, čini se da ovaj mehanizam počinje posustajati. Krajem novembra, regionalnim zvaničnicima je naloženo da „po svaku cijenu“ uguše proteste žena mobiliziranih vojnika tražeći povratak svojih muževa sa fronta. Mnogi nastoje ostvariti ovaj cilj kroz “brigu o porodicama boraca”. Međutim, s obzirom na nedostatak sredstava na lokalnom nivou, ovi izrazi brige su postali prilično skromniji.

Naprimjer, u Tuvi porodicama mobiliziranih uglavnom daju krompir i drva za ogrjev. U Republici Tuva porodice vojnih obveznika dobijaju mladu stoku i ugalj, dok u Jakutiji dobijaju meso irvasa. U drugim mjestima porodice mobiliziranih su podržane paketima hrane i čaja, a u Tjumenskoj oblasti su im podeljijene karte za cirkusku predstavu zakazanu za jun.

Pitanja mobilizacije su druga tema na koju se Putinu žale Rusi. Najveći broj žalbi registriran je u oktobru 2022. godine, neposredno nakon masovne mobilizacije, sa skoro 13.000 pisama upućenih predsjedniku. Na trećem mjestu su pritužbe na ugovorne usluge. Rusi šalju više od 1.000 žalbi o ovoj temi mjesečno, a vrhunac je bio u septembru kada je pristiglo  1.878 ovakvih žalbi.  

U aprilu, primarna tema pritužbi predsjedniku odnosila se na nedostatak vojnog odsustva iz aktivne službe. To se u jesen smanjilo, što su sociolozi pripisali rastućem bijesu među porodicama vojnika i pribjegavanju drugim metodama za rješavanje ove pritužbe. Neke supruge vojnika na frontu su počele organizirati  proteste, nešto što Kremlj trenutno aktivno nastoji ugušiti.

 

Osim toga, Rusi se žale predsjedniku na nedostatak pomoći u pronalaženju nestalih u akciji i liječenju ranjenih, kao i na izražavanje nezadovoljstva niskim plaćama u javnom sektoru, poremećajima u snabdijevanju grijanjem, problemima u domaćinstvu i neadekvatnim penzijama.  

Ali, iako, se može govoriti o postojanju nezadovoljstva, malo je znakova otvorenog neslaganja. Činjenica da pišu žalbe Putinu pokazuje da mnogi ljudi ne vide vladu kao uzrok svojih problema, već kao branioca i zaštitnika.

Pored preostale vjere u dobrotu moćnih, značajno odvraćanje od učešća u protestnim aktivnostima, kao i prije, ostaje represija. Tome sociolozi pripisuju i pad broja otvorenih protesta protiv rata, a istovremeno konstatiraju rast pokreta nezadovoljstva među rodbinom mobiliziranih i porast broja dezerterstava sa fronta.

Prema mišljenju istraživača, trenutno smanjenje broja krivičnih i upravnih predmeta za antiratna uvjerenja nije posljedica smanjenja nivoa represije, već straha od posljedica „internaliziranih novih cenzurnih pravila“. U međuvremenu, nivo represije je i dalje visok, što se očituje u strogosti kazni, sistematskom fizičkom nasilju od strane organa za provođenje zakona nad protivnicima režima, i jednako sistematskim alternativnim oblicima vansudskog pritiska.

Još jedan znak sve težeg pristupa režima je porast broja slučajeva izdaje, koji su zamijenili manje ozbiljne antiratne optužbe. Prema podacima koje je prikupila publikacija Holod, FSB je od januara do jula podnio najmanje 82 prijave slučaja u vezi sa izdajom i špijunažom, dok je u cijeloj prethodnoj godini podneseno samo 20 takvih prijava.

Rusi koji žele se žele držati podalje od nevolja znaju da moraju izraziti nezadovoljstvo samo „dozvoljenim“ metodama ili se suočiti sa akcijom zbog svoje navodne nelojalnosti.

Trolovi iz Kremlja to vješto iskorištavaju, bombardirajući supruge mobiliziranih vojnika na frontu komentarima koji sugeriraju da ih "navode Navaljnijeve pristalice".

Dakle, ne očekujte uskoro organizirane proteste neistomišljenika. Ali očekujte da će očajnici, primorani da traže druga sredstva protesta ili samoodržanja, pribjegnu prikrivenijim izražavanjima nezadovoljstva, kao što su sabotaža, dezerterstvo i bilo koja druga sredstva kako bi izbjegli da postanu jedan od 300.000 ili više ubijenih i ranjenih Rusa u ratu u Ukrajini.