Ruske “diplomatske aktivnosti” u Sjevernoj Makedoniji

Sjeverna Makedonija je 2020. godine postala punopravna članica NATO-a, a put do tog postignuća bio je dugačak i mukotrpan. Susjedna Grčka je dugo vremena blokirala nastojanja Sjeverne Makedonije da postane članica NATO-a sporeći se oko samog imena Makedonije. Nakon što je Makedonija ustavnim promjenama promijenila ime u Sjeverna Makedonija, NATO put je odblokiran. Posebno izazovan period je bio tokom 2017.godine kada Skoplje  potresaju masovne demonstracije, a izvršen je i upad maskiranih (!?) demonstranata  u Sobranje u vrijeme zasjedanja o ustavnim promjenama. Za to je Moskva optuživala SAD i EU, dok su sa Zapada stizale kontraoptužbe da upravo Rusija manipulira makedonskim desničarima iz VMRO-DPMNE kako bi se spriječile reforme koje deblokiraju NATO put Makedonije. Poznato je da su aktivnu ulogu u rušenju ustavno-pravnog poretka imali službenici ambasada Rusije i Srbije u Sjevernoj Makedoniji i mnogi su tadašnja dešavanja posmatrali kao rusko-američko prepucavanja na tlu Sjeverne Makedonije radi sopstvenih interesa.

Američki senat je koncem 2019. godine sa 91 glasom za i dva protiv ubjedljivo glasao za ratifikaciju prijema Sjeverne Makedonije u NATO što je indikator posebne važnosti ovog pitanja za SAD. Kao drugo, ruski predsjednik Vladimir Putin istovremeno je na sastanku ruskih vojnih čelnika u Sočiju uozorio da je „širenje NATO-a prijetnja za Rusiju“.

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova priopćenjem je i objasnilo prijetnju: „Uvlačenje Makedonije silom u NATO samo potvrđuje da je politika „otvorenih vrata“ postala instrument za dobivanje kontrole nad geopolitičkim teritorijem.“

Istog dana kada je makedonska zastava podignuta pred sjedištem Alijanse u Bruxellesu portparolka ruskog MVP-a Marija Zaharova izjavila je da „Rusija ne shvata od kakve to prijetnje će NATO da štiti Makedoniju.“ I inače, čest ruski argument protiv širenja NATO-a je „ nepostojanje prijetnje od Moskve nakon disolucije Sovjetskog Saveza 1991. godine“, kako je za Reuters izjavio upravo Vladimir Putin.

NATO s druge strane zastupa sasvim drugačiju argumentaciju politike proširenja i odnosa među članicama.

„Članstvo Sjeverne Makedonije u NATO-u pitanje je Sjeverne Makedonije i Alijanse. Nijedna treća strana se ne može miješati. Svaki narod ima pravo sama odlučiti o svojoj budućnosti – i slobodno odabrati svoj politički i sigurnosni aranžman s drugim narodima i organizacijama. To je temeljno načelo europske sigurnosti koje smo svi potpisali u Helsinškom završnom aktu, uključujući Rusiju.

Rusija nije uspjela u svojim nastojanjima da spriječi makedonsko članstvo u NATO-u, ali je nastavila sa svojim suberzivnim aktivnostima na teritoriji Sjeverne Makedonije, slično kao što to radi na teritoriji susjedne Bugarske. Akreditovano osoblje ruske ambasade provodi špijunske aktivnosti shodno zadacima koje dobija iz Moskve, a koji su usmjereni protiv NATO-a na teritoriji njegovih članica. Provodeći akcije zaštite državnih interesa Sjeverna Makedonija je bila prinuđena u dva navrata da protjera službenike ruske ambasade u Skoplju, mada  je prethodno 2018. protjerala jednog ruskog diplomata u znak solidarnosti s Velikom Britanijom koja je optužila Kremlj da je pokušao ubiti jednog bivšeg agenta na njezinom teritoriju.

Ministar spoljnih poslova Sjeverne Makedonije Bujar Osmani tom prilikom je izjavio, “Ministarstvo spoljnih poslova uvijek kada dobije potvrđene i dokumentovane informacije o ponašanju akreditovanih stranih diplomata koje je u suprotnosti sa principima Bečke konvencije preduzima mjere da zaštiti svoju nacionalnu bezbjednost, ali i bezbjednost svojih saveznika.” Prema neslužbenim informacijama radi se o zamjeniku vojnog atašea Rusije u Sjevernoj Makedoniji, u skladu sa dobrim diplomatskim manirima ni jedna strana u prošlosti nije navodila imena protjeranih diplomata.

Bujar Osmani

Mnogo važnije od imena je ustaljena ruska praksa obavještajnog djelovanja u drugim zemljama, posebno u onima koje su članice NATO-a ili to namjeravaju postati. Ono što je posebno interesantno Rusiji su NATO planovi kojih se pokušavaju domoći preko zemalja članica. Kao što možemo vidjeti iz medija da su na posebnom udaru Bugarska i Sjeverna Makedonija, mada je sličnih incidenata bilo u drugim zemljama kao što su Italija i Njemačka. Ponekad se u analitičkim krugovima navodi da se ruska zainteresovanost za Balkan preuveličava, jedan od analitičara ovog prostora je i Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove, a on smatra da to nije slučaj:

“Nikako se ne preuveličava uticaj Rusije na Balkanu. Štaviše, on je mnogo veći nego što naša istraživanja to pokazuju, jer ne možemo da ispratimo i one neformalne uticaje. Uticaj koji se vrši, vrši se pre svega ekonomskim putem, ali i preko prijateljskih i rodbinskih veza onih koji služe kao ‘ruska agentura’ ne samo u Srbiji, već širom regiona. To su ljudi koji imaju za cilj političku destabilizaciju, te  udaljavanje zemalja bivše SFRJ od EU i NATO integracija. Ne treba izostaviti i romantičarsko gledanje  na ‘rusko bratstvo’ i njihov doprinos širenju ruskog uticaja. Sve u svemu, iako je Rusija slabija od drugih svjetskih sila kada je ekonomska moć u pitanju, ipak ima veliku želju da zadrži status kvo u regionu, ali i da zaštiti svoje ekonomske, političke i bezbjednosne interese tako što će imati svoj uticaj na političke, kulturne i vjerske elite” navodi Beširi.

Ruski uticaj na prostoru Zapadnog Balkana se jasno ispoljava, a iz ugla zemalja koje su u NATO-u ili to žele postati taj uticaj nikako nije dobronamjeran. Sjeverna Makedonija je samo jedan od primjera otvorenog ruskog uplitanja i korištenja nedozvoljenih metoda djelovanja na teritoriji suverenih zemalja, a sve pod krinkom diplomatskog rada i imuniteta.