Ruske dezinformacije o žitnoj krizi u Evropi

Korijeni problema mogu se pronaći u početku ruske invazije, kada su ruske trupe blokirale pristup crnomorskim lukama iz kojih je Ukrajina izvozila žitarice do 24. februara 2022. godine.

Prije rata, 75 posto ukrajinskog izvoza se odvijalo preko luka na Crnom i Azovskom moru. Ogromna većina žitarica izvozila se u zemlje sjeverne Afrike i Azije, međutim sa početkom ruske invazije i blokadom luka na Crnom moru od strane ruskih trupa, Ukrajina je bila suočena sa prijetnjom žitne, prehrambene i tržišne krize. Kako je panika zahvatila ukrajinske poljoprivrednike, Evropska unija je pružila ruku pomoći i u junu 2022. ukinula carine i uvozne kvote na ukrajinske poljoprivredne proizvode, pokazujući solidarnost i pomažući u situaciji destabiliziranog ukrajinskog tržišta.

Iako je ideja da se podrže ukrajinski poljoprivrednici bila i još uvijek je dobra, ne bi trebalo biti veliko iznenađenje da su farmeri iz pograničnih, također, poznatih kao zemlje fronta, uskoro počeli protestirati da će ukrajinsko žito preplaviti evropska tržišta i dovesti do brzog pada cijene vlastitih žitarica. Treba napomenuti da su zemlje prije 2022. godine, poput Rumunije, Poljske ili Mađarske, uvozile ukrajinske žitarice u tragovima. U slučaju prve, uvoz žitarica iz Ukrajine porastao je više 630 puta između 2021. i 2022. godine.

Rješenje ovog pitanja postala je Inicijativa za crnomorsko žito, razvijena u julu 2022. između Rusije, Ukrajine, Turske i Ujedinjenih naroda. Sporazum je omogućio ukrajinskim brodovima da sigurno izađu iz luka na Crnom moru, međutim nakon godinu dana, u julu 2023. Rusija je odustala od sporazuma, što je izazvalo novi nered na ukrajinskom, evropskom i svjetskom tržištu hrane.

Kako bi spriječila daljnje proteste evropskih farmera, Evropska komisija je uvela zabranu uvoza ukrajinske pšenice, kukuruza, repice i suncokreta u pet najugroženijih zemalja; (Poljska, Rumunija, Bugarska, Slovačka i Mađarska) na snazi do 15. septembra. Navedene zemlje trebale su samo pomoći u tranzitu. Ideja je bila jednostavna - uz pomoć evropskog transporta ukrajinsko žito može stići u zemlje u razvoju, bez potrebe za korištenjem blokiranih luka na Crnom moru. Ukrajinski farmeri mogu prodavati svoje žito, dok se farmeri iz istočne Evrope ne suočavaju sa konkurencijom mnogo jeftinijih ukrajinskih žitarica.

Iako ideja zvuči dobro, ne podržavaju je svi. Nakon što se pet zemalja prve linije počelo zalagati za produženje zabrane uvoza najmanje do kraja godine, Volodimir Zelenski je to nazvao „neprihvatljivim“, rekavši da je to u suprotnosti sa idejom evropsko-ukrajinske solidarnosti. Štaviše, preostale 22 zemlje članice EU se protive produženju zabrane, a neke je nazivaju "čisto političkom odlukom" i traže različite načine da pomognu Ukrajini i istočnoevropskim državama.  

Diskusija nema vidljiv kraj, jer poljski ministar poljoprivrede Robert Telus sada tvrdi da je zabrana zapravo rezultirala tranzitom više žitarica u zemlje u razvoju, što bi trebalo smatrati dobrim ishodom. On je izjavio da je Poljska spremna i voljna da i dalje pomaže u tranzitu, ali da zemlja neće pristati na uvoz ukrajinskih žitarica i da bi zabranu trebalo proširiti i na maline.

Kao što se može zamisliti, cijela situacija je savršena hrana za rusku propagandu. Naslovi poput „Imajući takvog saveznika kao što je Poljska, Ukrajini ne trebaju neprijatelji“, mogli su se vidjeti u ruskim novinama – Ria Novosti, dok su narativi koji sugeriraju da Sjedinjene Države i Evropska unija proširuju svoje bogatstvo sukobom u Ukrajini uvijek prisutni od početak rata.

Još jedna ruska kampanja dezinformacija usmjerena je na zemlje u razvoju koje uvoze poljoprivredne proizvode iz Ukrajine i Rusije. Cilj ovoga je optuživanje Sjedinjenih Država za stvaranje svjetske prehrambene krize kojoj je Zapad navodno težio.

Konačno, Kremlj nije gubio vrijeme u širenju dezinformacija u evropskim zemljama, posebno u zemljama Višegradske grupe. U Poljskoj, naprimjer, vijesti o kompanijama koje kupuju jeftinije ukrajinsko žito i prodaju ga za profit na poljskom tržištu, ili različiti postoci o tome koliko je ukrajinskog žita procurilo na poljsko tržište, preplavile su internet. To je uz sve informacije o lošem kvalitetu ukrajinskog žita izazvalo paniku ne samo u krugovima poljoprivrednika, već i kod građana.

Iako nije sigurno da li je trenutno pitanje žitarica hibridni rat na Putinovoj strani, ili samo niz događaja bez očiglednog ili lakog rješenja, istini za volju, kratkoročno je uzburkao međunarodne odnose i potkopao pristup Zapada ratu. Međutim, to nije izazvalo svjetsku krizu hrane, niti slomilo zapadno-ukrajinsko razumijevanje i solidarnost. Za sada je preostalo mudro razlikovati činjenice od ruske propagande i nadati se da će Evropska komisija poduzeti najbolje moguće rješenje kako bi i Evropa i Ukrajina bile sretne, dok je Kremlj daleko od zadovoljstva.