Ruska kulturna diplomatija u Armeniji i Azerbejdžanu u borbi protiv Zapada i Turske

 

Ključni događaji, kao što su razgovori o ponovnom otvaranju Ruskog doma (Rossotrudničestvo) u Azerbejdžanu i pokušaji Kremlja da ojača kulturnu saradnju sa Armenijom, ilustruju strateški odgovor Moskve na promjenu regionalne ravnoteže.

Sve manji uticaj Rusije u Armeniji i sve veće razumijevanje Azerbejdžana sa zapadnim silama daju kontekst za razumijevanje ovih akcija.

Rusija nastoji obnoviti svoje kulturno i diplomatsko prisustvo u Azerbejdžanu ponovnim otvaranjem centra Rossotrudničestvo.

Moskva jača svoje kulturne veze sa Armenijom, nastojeći postići ravnotežu sa sve prisutnijim probližavanjem stavova Jerevana sa Briselom i Washingtonom.

Sve bolji odnosi Azerbejdžana sa Turskom i zapadna podrška Armeniji ugrožavaju dugoročnu stratešku poziciju Rusije u regionu.

 

Južni Kavkaz je dugo bio region od strateškog interesa za Rusiju, zbog svog geografskog položaja, energetskih puteva i etničkog sastava. Historijski gledano, Moskva je zadržala značajan kulturni, ekonomski i vojni uticaj nad Jerevanom i Bakuom, iako na različite načine.

Rusija i dalje smatra Kavkaz drugim regionom postsovjetskog prostora, kao dijelom svog blizhnee zarubezhe (bliskog inozemstva) i lebensrauma (vitalnog prostora) gdje Kremlj ima za cilj ostvariti svoj uticaj.

Za Armeniju je Rusija bila ključni saveznik, pružajući vojnu podršku i ekonomsku saradnju, prvenstveno u okviru Organizacije ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB) i Evroazijske ekonomske unije (EEU). Međutim, jačanje veza Jerevana sa zapadnim institucijama pokazuje odnedavno pomak u njegovoj vanjskoj politici.

U tom kontekstu, ruske inicijative meke moći, kao što je moguće otvaranje Ruskog doma (Rossotrudničestvo) u Bakuu i sve veća kulturna saradnja sa Armenijom, ključne su za održavanje uticaja.

Specijalni predstavnik Rusije za međunarodnu kulturnu saradnju Mihail Švidkoj je 6. aprila 2025. godine izjavio da je Moskva otvorena za proširenje kulturnih veza sa Jerevanom, u zavisnosti od učešća Armenije. Planira se sastati sa armenskim zvaničnicima kako bi istražio saradnju u oblasti filma, pozorišta, scenske umjetnosti i umjetničkog obrazovanja.

Jevgenij Primakov je 7. aprila 2025. godine naglasio da rukovodstvo Rossotrudničestva nastavlja pregovore sa Azerbejdžanom kako bi se pronašao kompromis u vezi sa radom Ruskog doma u zemlji, pri čemu je glavni problem pravna poteškoća registracije savezne agencije kao pravnog lica, iako su obje strane optimistične u pogledu postizanja rješenja.

 

 

Potencijalno ponovno otvaranje Rossotrudnichestva u Azerbejdžanu značajan je napredak u strategiji Moskve da zadrži svoj kulturni i diplomatski uticaj u regionu. Ruska agencija, odgovorna za promociju ruskog jezika i kulture u inozemstvu, dugo je bila kamen temeljac napora Kremlja za ostvarivanje meke moći u postsovjetskim državama. Zatvaranje Ruskog doma u Bakuu u februaru 2025. godine, međutim, označava korak unazad.

Osnovno pitanje oko zatvaranja Ruskog doma je pravno. Azerbejdžanske vlasti su tvrdile da azerbejdžanski zakon sprečava registraciju ruske agencije kao pravnog lica, čime se ograničava njen rad kao formalne diplomatske institucije. Rossotrudnichestvo, kao savezni organ, suočava se sa značajnim preprekama, jer nije komercijalna ili nezavisna organizacija, što otežava njegovu registraciju u Azerbejdžanu.

Međutim, ruske vlasti su ustrajale u pregovorima s Azerbejdžanom kako bi se pronašlo rješenje. Veći strateški interes utiče na Baku: želja Azerbejdžana da ograniči kulturni i politički uticaj Rusije, posebno u situaciji kada jača svoje odnose sa Turskom.

Rusija, također, radi na jačanju svojih kulturnih i političkih veza sa Armenijom, nastojeći da ublaži efekte sve većeg angažmana Jerevana sa Evropskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama. Usvajanje zakona za formalni početak procesa pridruživanja u Armeniji u martu 2025. godine označava veliku promjenu u armenskoj vanjskoj politici. Uprkos tome, Jerevan ostaje zavisan od Moskve u ključnim oblastima, posebno vojnoj sigurnosti i kulturnoj diplomatiji, s obzirom na to da je Armenija i dalje članica Evroazijske ekonomske unije (EAEU) i Organizacije ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB).

Kulturna diplomatija Kremlja u Armeniji ostaje ključna u ovom kontekstu. Ruske kulturne institucije u Armeniji jačaju uticaj Moskve, koju je frustracija Jerevana zbog nedostatka odlučne podrške Moskve tokom sukoba u Nagorno-Karabahu djelimično nagrizla. Ruske inicijative meke moći, uključujući kulturnu razmjenu, obrazovanje na ruskom jeziku i medijski pristup, koriste se za održavanje pozitivnih odnosa s Armenijom i predstavljanje Moskve kao nezamjenjivog partnera u kulturnim i sigurnosnim sferama Armenije.

 

 

Potencijalna diplomatska napetost sa Azerbejdžanom. Pravne i političke prepreke koje okružuju potencijalno ponovno otvaranje Rossotrudničestva u Azerbejdžanu mogle bi izazvati dugotrajna diplomatska trvenja između dvije zemlje. Azerbejdžanska ograničenja

ruskog kulturnog prisustva rizikuju pogoršanje odnosa između dvije zemlje, posebno s obzirom na odnose Bakua s Ankarom.

Izazovi ruskom kulturnom uticaju u Armeniji. Približavanje Armenije Evropskoj uniji i Sjedinjenim Državama predstavlja veliku prepreku tradicionalnoj dominaciji Rusije, iako Moskva održava svoju kulturnu moć. Ako Armenija produbi svoje veze sa Zapadom, to bi moglo umanjiti efikasnost ruske kulturne diplomatije, čak i kada nastoji odrati sigurnosnu saradnju kroz ODKB i EAEU.

Unutrašnja nestabilnost u Armeniji. Rastući domaći nemiri u Armeniji, posebno među raseljenim stanovništvom Nagorno-Karabaha, mogli bi zakomplicirati sposobnost zemlje da uravnoteži svoje vanjskopolitičke obaveze. Nesposobnost Pašinjanove vlade da riješi unutrašnja pitanja može dovesti do veće nestabilnosti, ometajući njenu sposobnost da efikasno radi sa Rusijom i Zapadom.

Regionalno prestrojavanje. Kako se Azerbejdžan približava Turskoj i Armenija jača veze sa EU i SAD. Regionalni uticaj Rusije jenjava, što odražava širi geopolitički pomak. Ako ovi savezi postanu formalna sigurnosna i ekonomska partnerstva, uticaj Rusije na Južnom Kavkazu mogao bi biti dodatno ograničen.

 

 

Geopolitičke promjene dovode u pitanje moć Rusije na Južnom Kavkazu, budući da novi savezi Azerbejdžana i Armenije slabe regionalni uticaj Moskve uprkos naporima kulturne diplomatije.

Potencijalno ponovno otvaranje Ruskog doma u Azerbejdžanu, zajedno sa pokušajima Moskve da ojača svoje kulturne veze sa Armenijom, naglašavaju napore Kremlja da održi uporište u ovim ključnim zemljama. Međutim, regionalno prestrojavanje u odnosu na Rusiju moglo bi se nastaviti ako Moskva ne poboljša uslove i mogućnosti i za Jerevan i za Baku.

Azerbejdžan, u međuvremenu, diverzificira svoje vanjske odnose, jačajući saveze sa Turskom, Izraelom i NATO-om. Angažman Bakua sa Moskvom se povećao otkako su Putin i Alijev potpisali Deklaraciju o "savezničkoj interakciji" 22. februara 2022. godine. Nasuprot tome, vojna pobjeda Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu, koju je podržala Turska, osnažila je Baku da usvoji nezavisniju vanjsku politiku.