Ruska ekonomija je na ivici kolapsa i Putin to zna

Ruska rublja je izgubila više od polovine svoje vrijednosti za jednu deceniju, a inflacija je u porastu – cijena struje je porasla za 250 posto i kamatne stope 21 posto. Kako njeni građani postaju sve siromašniji, ključ mira bit će Putinove finansije, kaže Owen Matthews

Koliko je ruska ekonomija blizu kolapsa? Dok pregovarači Donalda Trumpa otvaraju direktne pregovore sa Kremljom, evropski saveznici Kijeva se nadaju da bi konačni pritisak na sankcije Rusiji mogao biti posljednja – i najbolja – nada Ukrajine za pobjedu. Trump je upozorio da bi SAD mogle nametnuti "razarajući" finansijski udarac Rusiji ako Putin odbije prihvatiti sporazum o prekidu vatre.  

“Postoje stvari koje možete učiniti, a koje ne bi bile ugodne u finansijskom smislu. Mogu da radim stvari finansijski”, poručio je Trump iz Ovalnog ureda.

Putin je prvobitno namjeravao da njegova potpuna invazija na Ukrajinu bude trodnevna operacija koja bi dovela do promjene režima u Kijevu pod pritiskom Rusije. Ni Putin ni njegovi vojni ili ekonomski planeri nisu očekivali žestoki rat koji se sada troši više od 40 posto potrošnje Kremlja.

Niti su očekivali da će Evropa uvesti ozbiljne sankcije, a još manje su očekivali uništenje tri od četiri Gazpromova gasovoda ispod Baltičkog mora, koji su prije rata isporučivali više od 30 posto evropskog gasa.

Rezultat u Rusiji bila je ogromna inflacija, koja trenutno iznosi više od devet posto, kamatne stope od 21 posto i beznadna poskupljenja osnovnih proizvoda koja daleko nadmašuju glavnu stopu inflacije i teško su pogodila obične Ruse.

Prošlog ljeta cijena jaja je skočila za 42 posto, banana za 48 posto, paradajza za 39,5 posto i krompira za 25 posto. Ruska rublja izgubila je više od polovine svoje vrijednosti otkako je Putin prvi put napao Krim 2014. godine, a više od 600 milijardi dolara deviznih rezervi Kremlja zamrznuto je u zapadnim bankama.

Više od 1.000 zapadnih kompanija - uključujući Ikeu i McDonald's - povuklo se, kao i zapadni proizvođači automobila. Uvoz zapadne robe – posebno tehnologije – sada se skupo usmjerava preko susjeda koji krše sankcije poput Kazahstana i Gruzije. A prošlog mjeseca ruske komunalne kompanije povećale su cijene struje i do 250 posto.  

„Svi voze kineske automobile ovih dana, ali nema rezervnih dijelova“, kaže Aleksandra, 39, bivša novinarka koja živi u Moskvi, a čiji se bivši muž bori u Ukrajini. „Jedini strani automobili koje kupujete su sa volanom na desnoj strani [iz Japana]. Svako ko ima hipoteku plaća ludu kamatu. Ljudi se žale kako je sve postalo skupo”.

Rusija je 2024. godine potrošila više na svoju vojsku nego ostatak Evrope zajedno, prema najnovijem izvještaju Međunarodnog instituta za strateške studije o vojnoj ravnoteži – nevjerojatnih 462 milijarde dolara, ako se prilagodi kupovnoj moći. Rashodi Kremlja na njegove ratne napore doveli su do nekih pobjednika, posebno 1,5 miliona vojnika koji trenutno služe u Putinovoj vojsci koji su plaćeni do 2.500 dolara mjesečno za učešće u borbi – što je četiri puta više od prosječne plaće u najsiromašnijim ruskim provincijama.

 

Ogromni gubici na bojnom polju pogoršali su nedostatak radne snage, uz rekordno nisku stopu nezaposlenosti od 2,4 posto. Fabrike rade punim kapacitetom i dalje. Ruska ekonomija je "dostigla granice svog proizvodnog kapaciteta dok tražnja i dalje stimulira", upozorila je šefica Centralne banke Elvira Nabiullina u novembru ruski parlament, predviđajući fatalnu kombinaciju ekonomske stagnacije i inflacije poznatu kao "stagflacija".

U prve tri godine rata, ratna potrošnja Kremlja poticala je rast BDP-a koji je dostigao vrhunac od nevjerovatnih 5,4 posto početkom 2024. godine. Ali 2025. godina će biti godina u kojoj će rast biti ravnomjeran, predviđaju stručnjaci.

Kremlj je mogao priuštiti svoju veliku potrošnju zahvaljujući, uglavnom, Indiji i Kini, koje su nastavile uvoziti rusku naftu u rekordnim količinama. EU je u teoriji ograničila cijenu koju kupci mogu platiti za rusku naftu Urals na 60 dolara po barelu – nešto ispod trenutne tržišne cijene od 67 dolara. Ali takozvana „prevara sa atestiranjem“ – kao što je nadoknađivanje razlike u lažnom transportu i drugim troškovima – čini pravila lakim za savijanje.

Prirodni gas nikada nije bio sankcioniran od strane EU do 1. januara ove godine, 13 posto evropskog gasa se i dalje isporučivalo iz Rusije ukrajinskim gasovodima u Slovačku i Mađarsku.

U stvari, jedine zaista efikasne „sankcije“ ruskom energetskom sektoru – koji čini više od dvije trećine državnih prihoda – bile su u obliku ukrajinskih napada dronovima na ruske rafinerije nafte, pumpne stanice i skladišta. Ukrajinska vatra i bijes trenutno nanose štetu ruskoj ratnoj ekonomiji koju evropske "sankcije" nisu uspjele postići.

Međunarodni pritisak je otežao, ali ne i nemoguć, ruskoj ratnoj mašini da dobije važne komponente kao što su poluprovodnici. A sankcije su svakako „postigle ključni cilj ostavljanja ruske ekonomije srednjoročno i dugoročno visoko nestabilnom“, smatra Oliver Ruth iz londonskog Royal United Services Instituta.

Trenutni ludi nivoi rashoda su neodrživi, tako da Putin ima snažan ekonomski podsticaj da svoj rat privede kraju. Ukrajinska ekonomija je, također, na udaru.  

Ali s druge strane, čak i kada ruska ekonomija klizi u stagflaciju, ukrajinska ekonomija napreduje mnogo gore. Usklađeni ruski napadi, oštećenje vitalne energetske infrastrukture i masovna emigracija nanijeli su katastrofalnu štetu do 40 posto prijeratnog BDP-a zemlje. Budžetska plaćanja Kijeva milionima vojnika i državnih službenika trenutno plaća EU. Bez tih subvencija – lavovskog udjela od 60 milijardi eura direktne finansijske podrške koju je do sada poslao Brisel – finansije ukrajinske vlade bi se trenutno srušile.

 

Evropski saveznici Ukrajine nadali su se da će sankcije natjerati Putina da prijevremeno skrene sa rampe i dovesti do kraha njegove ekonomije. To se još nije dogodilo – uglavnom zato što Evropa nije bila u stanju da se oslobodi ovisnosti o ruskom gasu, a SAD nisu željele riskirati globalni skok cijene nafte tako što će prekinuti ruski izvoz.

Ali iako nisu bacili Putina na koljena, oni su rat učinili pogubnim za Rusiju. Dok Moskva i Washington započinju pregovore u Rijadu, a evropski lideri održavaju svoj hitan sastanak, održavanje ekonomskog pritiska na Putina je pravo oružje koje još uvijek imaju u svom arsenalu.