Rusija/Ukrajina: Zlostavljanje Ukrajinaca u ruskom zarobljeništvu predstavlja ratne zločine i zločine protiv čovječnosti

 

Izvještaj, Zaglušujuća tišina: Ukrajinci držani bez komunikacije, nasilno nestali i mučeni u ruskom zarobljeništvu, dokumentira kako su ukrajinski zarobljenici i civili koje je Rusija zatočila od februara 2022. godine namjerno odsječeni od vanjskog svijeta, često godinama. Nedostatak transparentnosti u vezi sa njihovim boravištem omogućio je da se njihovo mučenje i drugo zlostavljanje u pritvoru pa čak i protivzakonita ubistva ratnih zarobljenika, nastave potpuno nekažnjeno.

“Rusko sistemsko pritvaranje ukrajinskih zarobljenika i civila bez komunikacije odražava namjernu politiku osmišljenu da ih dehumanizira i ućutka, ostavljajući njihove porodice u agoniji dok čekaju vijesti o svojim najmilijima”, rekla je generalna sekretarka Amnesty Internationala, Agnès Callamar.

“Mučenje se odvija u potpunoj izolaciji od vanjskog svijeta, pri čemu su žrtve u potpunosti prepuštene na milost i nemilost svojim čuvarima radi preživljavanja. Ovo nije niz izolovanih incidenata – to je sistematska politika koja krši svaki princip međunarodnog prava”.

Izvještaj Amnesty Internationala zasnovan je na intervjuima sa 104 osobe u Ukrajini između januara i novembra 2024. godine. To uključuje pet bivših ukrajinskih zarobljenika, članove porodica 38 ratnih zarobljenika, članove porodica 23 Ukrajinaca „nestalih u posebnim okolnostima“, 28 ranije zatočenih civila i njihovih porodica i 10 ruskih ratnih zarobljenika koji su trenutno zatočeni u Ukrajini.

 

Tama neznanja

 

Iako je njihov tačan broj nepoznat, vjerovatno je da se hiljade Ukrajinaca, kako vojnog osoblja tako i civila, trenutno drže u zarobljeništvu u Rusiji i okupiranim dijelovima Ukrajine.

Većina ukrajinskih ratnih zarobljenika drži se bez komunikacije, a njihove porodice dobijaju malo ili nimalo informacija o njihovoj sudbini, statusu ili gdje se nalaze.

Istovremeno, ruske vlasti su međunarodnim organizacijama uskratile pristup njima kao dio namjerne politike da se ratni zarobljenici stave izvan zaštite međunarodnog prava. Produženi pritvor bez komunikacije može predstavljati nečovječno postupanje.

Olena Kolesnik, čiji je suprug Serhij uhvaćen u julu 2024. godine, rekla je da je malo informacija koje je imala o njegovom boravištu nezvanično i nepotvrđeno.  

“Ne znam gdje da tražim muža i gdje da pišem pisma. Ova crna tama neznanja – ubija me”, rekla je za Amnesty International.

 

Nestali

 

Ukrajinske vlasti desetine hiljada Ukrajinaca smatraju "nestalim u posebnim okolnostima". Mnogi su vjerovatno u pritvoru, dok su drugi možda ubijeni. U nekim slučajevima, Rusija je priznala zarobljeništvo pojedinih ratnih zarobljenika tako što je obavijestila MKCK u skladu s međunarodnim pravom. Međutim, vjerovatno je da Rusija nije obavijestila MKCK o statusu još stotina ili hiljada ratnih zarobljenika.

Volodimir, suprug Kristine Makarčuk, pojavio se na ruskoj televiziji, opisujući kako je zarobljen. Osim toga, razmijenjeni zarobljenik koji je lično poznavao Volodimira potvrdio je njegovoj porodici da je bio u zarobljeništvu. Ipak, Rusija nije potvrdila Volodimirov pritvor. Propust Rusije da prizna pritvor osoba poput muža Kristine Makarčuk predstavlja prisilni nestanak.

Civili, također, čine značajan broj onih za koje se vjeruje da su bili podvrgnuti prisilnom nestanku. Rusija je dugo koristila proizvoljno hapšenje, mučenje i prisilni nestanak da zastraši civilno stanovništvo u oblastima koje kontrolira. Takva djela predstavljaju zločine protiv čovječnosti.

 

Sistemska tortura i uskraćivanje medicinskog tretmana

 

Amnesty International je dokumentirao mučne izvještaje o mučenju i uskraćivanju liječenja u ruskom zarobljeništvu.

“Odmah su me počeli mučiti. Tukli su me omamljivačima, onim specijalnim štapovima, bilo je jako bolno. Vidio sam kako su momci nakon toga počeli da umiru. Njihova srca jednostavno više nisu mogla izdržati”, rekao je Volodimir Ševčenko, bivši ratni zarobljenik koji je proveo više od dvije godine u ruskom zarobljeništvu.

Serhij Koroma, bivši ukrajinski zarobljenik koji je bio teško ranjen prije nego što je zarobljen, izvijestio je da mu je jednom prilikom dat samo lokalni antiseptik i ostavljen je da se izliječi ili umre.

 

Kršenje zakona rata

 

Postupci Rusije očigledno krše Ženevske konvencije, koje zarobljenicima garantuju pravo na redovnu prepisku, pristup medicinskoj njezi i posjete međunarodnih organizacija.

Amnesty International poziva Rusiju da prekine svoju kampanju mučenja, prisilnog nestanka i zatvaranja bez komunikacije protiv Ukrajinaca u zatočeništvu. Ruske vlasti, također, moraju obavijestiti nadležne vlasti o statusu svih svojih ratnih zarobljenika i omogućiti im nesmetan pristup međunarodnim humanitarnim organizacijama. Rusija mora osigurati da se svim Ukrajincima u zarobljeništvu pruži adekvatna medicinska njega i direktna repatrijacija teško bolesnih i ranjenih zarobljenika, uključujući uspostavljanje mješovitih medicinskih komisija. Protivpravno zatočeni civili moraju biti pušteni.

“Međunarodna zajednica bi trebala iskoristiti sav svoj uticaj i alate, uključujući univerzalnu jurisdikciju, protiv Rusije kako bi zaustavila ove gnusne zločine prema međunarodnom pravu i osigurala odgovornost”, rekla je Agnès Callamar. „Bez pravde, patnja ukrajinskih zarobljenika, civila i njihovih porodica samo će se produbiti“.