Rusija želi da je svijet podijeljen i u sukobu. NATO ne može dozvoliti da se to dogodi

Rusija želi zadržati NATO isključivo usredsređen na razvoj događaja u Ukrajini, čineći ga nesvjesnim njenih imperijalističkih planova na drugim mjestima, piše Matas Maldeikis.

Litvanija je bila nepokolebljiva u podršci Ukrajini. Ostaje među prva tri najveća donatora po BDP-u među svim NATO zemljama i njeni građani razumiju više od većine prijetnje koju Rusija predstavlja.
Od pada Sovjetskog Saveza, svjedočili smo kako Rusija postaje progresivno autoritarna pod vodstvom Vladimira Putina. Njegovi ciljevi ostaju isti, kao i pod bivšim komunističkim blokom - poremetiti, proširiti i uticati.
Ove geopolitičke igre moći se igraju izvan Evrope, uključujući i nacije "globalnog juga". Putin se nada da će pritiskom na ove zemlje koje se brzo razvijaju moći stvoriti nove diplomatske podjele između njih i Zapada.
Sa podjelom dolazi prilika za Putina da podijeli globalnu podršku protiv svoje invazije na Ukrajinu i izgradi novu mrežu ruskih država vazala.

Sve se svodi na Haftara

Krhka libijska nacija je najistaknutiji primjer ovoga i lansirna platforma za veći dio ruske kampanje u podsaharskoj Africi.
Od pada Moamera Gadafija 2011. godine, Libija se bori da pronađe demokratsko uporište. Konflikt se neprestano nazire između rivalskih vlada i moćnika koji se bore za kontrolu bogatih libijskih naftnih i plinskih resursa.
Rusija je iskoristila ovu nestabilnost i povećala svoj angažman sa dominantnim moćnikom na istoku zemlje, generalom Khalifom Haftarom, koji predvodi veliku policiju poznatu kao Libijska nacionalna armija (LNA).
Kako bi ostvarila ovu ambiciju libijske države vzala pod Haftarovim klanom, Rusija je pojačala Haftarove podle aktivnosti, uključujući krijumčarenje goriva i štampanje valuta, te je započela razgovore o eskalaciji vojnog partnerstva kroz rusku bazu nuklearnih podmornica u luci Tobruk.
Ne samo da ovi događaji predstavljaju direktnu ekonomsku prijetnju evropskim energetskim resursima i zalihama, već predstavljaju i vojne prijetnje, jer će Mediteran biti otvoren za ruske snage.
Kao nacija, Libija je od ključnog strateškog značaja za Putina. On vidi njenu blizinu južnoevropskim državama, kao što su Italija i Španija i zna da se uticaj na važne energetske resurse može iskoristiti da se utiče na evropsku energiju i spoljnu politiku.

2 / 2
Libija ostaje početna tačka za većinu migracijskih putovanja u Evropu - nešto što će se dalje sukobljavati u zemlji samo će se povećavati.
U kombinaciji sa svojim bogatstvom resursa, Libija ne može biti privlačnija platforma za Rusiju da bazira svoje operacije u Africi i poveže ih sa rutama snabdijevanja u Siriji.

Tokovi, zastupnici i vazalne države

Libija se pokazala kao idealan lijevak za Putina da ubaci svoje ruske plaćenike, tjerajući ruske proxy snage u srce Afrike. Sudan, Mali i druge sahelske države su osjetile ove posljedice jer su ruski borci, skloni haosu, pušteni zajedno sa milicijama, huntama i pobunjeničkim snagama.
Ovaj plan igre već donosi rezultate u zemljama kao što su Niger i Mali, čije su vojne vlade nedavno prekinule veze s Ukrajinom.
Kako bi proširio ovaj koridor haosa u Libiji, Putin je nastojao zadržati kontrolu nad važnim nacionalnim institucijama.
Nacionalna naftna korporacija (NOC), pod predsjedavajućim Ferhatom Bengdarom, nastavlja podlijegati korupciji koju omogućavaju podjele u zemlji, s milijardama dolara javnih sredstava koji se još uvijek ne računaju, pomažući da se libijska naftna industrija na koju se zemlja oslanjala radi ispod žita.
U posljednjih nekoliko sedmica, eskalacija Haftarovih snaga donijela je novu nesigurnost u evropsku energetsku sigurnost, jer su ogromna naftna polja poput El Sharare blokirana i zatvorena od strane njegove LNA, uz spor i mlitav verbalni odgovor njegovih saveznika u NOC-u.
Kako sve veći dio Libije potpada pod Haftarov uticaj, postoji realna perspektiva da ona postane vazalna država Putina.
Rusija želi zadržati NATO isključivo usredsređen na dešavanja u Ukrajini, čineći nas nesvesnim njegovih imperijalističkih planova na drugim mjestima.
NATO mora ostati ujedinjen u suočavanju sa rastućim izazovima energetske sigurnosti i raditi kolektivno u našim ambicijama da podržimo napore protiv ovih geopolitičkih igara.
Tek tada možemo osigurati da Rusija osjeti punu snagu međunarodnih sankcija i da naši saveznici u Ukrajini budu uspješni.