Rusija pokušava novu antimirovnu ofanzivu

Do objave je vjerovatno došlo sada kao pokušaj da se poremete pripreme za predstojeći mirovni samit o Ukrajini ovog ljeta u Švicarskoj.

Stvaranje opcije za prekid vatre moglo bi Putinu dati veću fleksibilnost u postavljanju nove ravnoteže interesa u Kremlju i manevriranju širom međunarodne arene.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je više puta u proteklih 27 mjeseci davao uvjeravanja o svojoj spremnosti da pregovara o okončanju rata protiv Ukrajine, što je Kijev propisno odbacio kao pokušaj pritiska da kapitulira (EDM, 29. januar, 6. februar 26. 15. aprila). Manevar izveden prošle sedmice mogao bi, međutim, značiti promjenu ruske ratne strategije. Umjesto još jedne izjave, Kremlj je orkestrirao niz "curenja informacija" koja je prvobitno prikupila novinska agencija Reuters. Agencija je odmah demantirala curenje, ali na tako ambivalentan način da se čini da je supstanca potvrđena (Rojters; RBC; RIA Novosti, 24. maj). Glavna poruka je da je Putin navodno spreman zamrznuti neprijateljstva duž trenutnih linija fronta i da je uvjeren da može "prodati" ovaj kompromis kao pobjedu uprkos napuštanju maksimalističkih ciljeva povlačenja proširenja

Sjevernoatlantskog saveza (NATO) i nametanja „denacifikacije” Ukrajine (Komersant, 24. maj).

Ova curenja informacija vjerovatno imaju za cilj da poremete posljednje pripreme za mirovni samit o Ukrajini, zakazan za 15. i 16. jun u Burgenstocku u Švicarskoj, što ruska propagandna mašinerija nemilosrdno osuđuje (Rossiiskaya gazeta, 24. maj). Putin se žalio na to kako Rusija nije pozvana, dok je tvrdio da Rusija nije zainteresirana za razgovore o ukrajinskoj viziji mirovnog rješenja, koja je daleko od „realnosti na terenu“ (Komersant, 24. maj). Moskva je primila k znanju promjene u dnevnom redu samita, koji se sada više fokusira na globalne probleme kao što su sigurnost hrane i nuklearni rizici (Izvestija, 22. maj). Osim toga, ruska diplomatija je uložila značajne napore u podrivanje kredibiliteta događaja. Moskva je sada zabrinuta da bi spremnost Ukrajine da umanji značaj ključnog pitanja obnove svog teritorijalnog integriteta mogla uvjeriti Kinu, Indiju i mnoge države iz Afrike, Latinske Amerike i Bliskog istoka da pošalju delegacije u Švicarsku (RIAC, 22. maj).

Stav Kine o ovom sukobu je svakako od ključnog značaja za Rusiju. Tokom ceremonijalne posjete Pekingu, Putin je izrazio punu podršku „mirovnom planu” generalnog sekretara Komunističke partije Kine Xi Jinpinga, čak i ako je implicitno odbacivanje ruskih aneksija veliki kamen spoticanja (vidi EDM, 13. maj; Nezavisimaja gazeta 22. maja). Priznajući ovo, kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi je tokom posjete Brazilu sugerirao da mirovna konferencija usmjerena na rezultate mora uključiti Rusiju i uzeti u obzir njene sigurnosne interese (vidi EDM, 17. april; The Moscow Times, 24. maj). Uprkos Putinovim najboljim naporima da njeguje partnerstvo, podrška Kine ruskim

ratnim naporima ostaje uslovna, a obim moskovskog uvoza prijeko potrebnih tehnologija i mašina smanjen je zapadnim sankcijama (Re: Rusija, 17. maj; Svoboda.org, 21. maj). Peking nastoji minimizirati štetu „dugog rata“ na ekonomske veze Rusije sa Evropom, a prijedlog za smanjenje intenziteta borbi veoma dobro odgovara na njegovu politiku iskorišravanja razlika u Evropskoj uniji (vidi China Brief; Carnegie Politika, May 24; TopWar.ru, 17. maja).

Prijetnja nuklearnom eskalacijom ostaje glavna tema u diskursu o globalnim posljedicama rata u Ukrajini, koju Moskva i Peking tumače donekle drugačije. Kina se dosljedno zalaže za pažljivo upravljanje, dok Putin istrajava na ivici. Najnoviji korak je zajednička rusko-bjeloruska vježba taktičkih nuklearnih snaga (Interfaks, 21. maj; vidi EDM, 23. maj). Može izgledati kontraproduktivno nastaviti s ovom provokativnom vježbom dok se šalje poruka o spremnosti za prekid vatre. Ipak, demonstracija nuklearne moći je izvedena kako bi impresionirala Evropljane koji nisu skloni riziku i učiniti ih prijemčljivijim za signalizaciju pseudo-mira (Izvestija, 6. maj).  

Glavni pokretač diplomatskih intriga je tok žestokih bitaka u rovovskom ratu, u kojem Rusija i dalje ima inicijativu (Republic.ru, 21. maj). Međutim, nedavna ruska ofanziva u oblasti Harkova donijela je samo nekoliko uništenih sela po cenu velikih žrtava. Čak i „vojno-patriotski“ ruski komentatori dovode u pitanje njegovu stratešku logiku (TopCor.ru, 22. maj). Ova sekvenca napada je, također, primorala generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga da izjavi očigledno: prigovori SAD i Njemačke da se isporučeni sistemi dugog dometa koriste za udare unutar teritorije Rusije nemaju smisla (Meduza, 25. maj).

Ove male teritorijalne dobiti mogu, međutim, igrati značajnu političku ulogu u dodavanju kredibiliteta Putinovim nagovještajima - prijedlog da se povuče natrag na granicu može pojačati argumente za dogovaranje privremenog prekida vatre i "uvjeravanje" Ukrajine da ga učini trajnim.

Čistka kadrova bez presedana u Ministarstvu odbrane nakon što je Sergeja Šojgua nakon 12 godina obavljanja čelne funkcije zamijenio neiskusni Andrej Belousov predstavlja potvrđujući dokaz dvosmislenog plana Kremlja (vidi EDM, 16., 20., 22., 23. maja; Svoboda.org 24). Čini se da je Šojgu „kažnjen“ imenovanjem za sekretara Savjeta bezbjednosti, ali se i dalje pojavljuje sa Putinom u važnim prilikama, kao što je posjeta Kini (Karnegi Politika, 20. maj). Međutim, nekoliko Šojguovih zamjenika je uhapšeno zbog optužbi za korupciju (lako dokazivo), a više njih je dalo ostavke (vidi EDM, 20. maj). Belousov, koji nema tim sljedbenika, trenutno se suočava sa birokratskim haosom u ogromnom i neprijateljskom okruženju u Ministarstvu (Novaya gazeta Europe, 21. maj). Treba mu vremena da uspostavi nove kontrole nad ogromnim finansijskim tokovima, a pauza u trajnoj višoj sili izazvanoj borbenim dejstvima bila bi korisna (Meduza, 23. maj). Lideri vojno-industrijskog kompleksa, sa kojima se Putin sastao nedavno, također, bi radije prešli sa hitne situacije na stabilnije zahtjeve kodificirane u novom Državnom programu naoružanja, koji je vlada počela pripremati (Vedomosti, 24. maja RBC, 25. maja);

Putin bi se još mogao odlučiti da ne napravi pauzu u kopnenoj ofanzivi i kampanji bombardovanja, zaključivši da trajna domaća mobilizacija za dugi rat bolje garantuje stabilnost njegove vladavine. Međutim, stvaranje opcije za prekid vatre moglo bi mu dati veću fleksibilnost u postavljanju nove ravnoteže parohijskih interesa na sudu u Kremlju i manevriranju širom međunarodne arene. On može pretpostaviti da direktne prijetnje podstiču evropsko jedinstvo i transatlantsku solidarnost, ali mogu brzo erodirati ako se konfrontacija privremeno ublaži. Drugo razmatranje je mogući uticaj primirja na situaciju u Ukrajini, gdje se smatra da se rukovodstvo predsjednika Volodimira Zelenskog raspada. Šta god Putin pokuša zaintrigirati, njegov cilj da uništi Ukrajinu kao nezavisnu evropsku državu ostaje fiksiran – i bit će poražen ukrajinskom otpornošću i odlučnošću Zapada.