„Rusija je izgubila svoju meku moć“: kako rat u Ukrajini destabilizira stare sovjetske saveznike

 

Dok su gruzijski demonstranti marširali pred državnim parlamentom protestirajući protiv novog zakona o "stranim agentima", nosili su transparente na kojima je pisalo "Ne ruskom zakonu!", a drugi su osuđivali duh autokratije i imperijalizma koji je sada čvrsto povezan s uticajem Moskve u regiji.

Po svemu sudeći, zakon kojem su se protivili bio je lokalna inicijativa da se vladajućoj stranci Gruzijski san omogući obračun sa civilnim društvom i pobijeda na predstojećim izborima. Percipirana bliskost te stranke sa Moskvom i sličnosti sa ozloglašenim ruskim zakonom protiv "stranih agenata" postali su popularni poklič za Gruzijce koji su se pridružili protestima.

“Svi znaju da Rusija ovdje nije popularna”, rekao je Korneli Kakačia, profesor na Državnom univerzitetu u Tbilisiju i direktor Gruzijskog instituta za politiku sa sjedištem u Tbilisiju. „I demonstranti, također, žele pokazati Gruzijcima šta će biti rezultat ovog zakona. Pogledajte samo šta se desilo sa Rusijom.”

Od Jerevana do Kišinjeva i Tbilisija do Astane, invazija Ukrajine pojačala je strah od ruske agresije u nekim zemljama i primorala druge, koje se smatraju saveznicima, da barem preispitaju ulogu Moskve kao stabilnog partnera. To je ubrzalo trend među mladim ljudima koji su rođeni nakon ere Sovjetskog Saveza da zauzmu glasniji stav protiv ruskog uticaja u regionu.

"Rusija je izgubila svoju meku moć", rekao je Kakačia. “Oni više ne znaju kako to iskoristiti sa najbližim susjedima. Oni samo koriste ovu brutalnu silu.”

Ruske akcije su imale negativne rezultate na mnogo načina. Ukrajina je primila vojnu pomoć bez presedana od koalicije predvođene SAD, Finska i Švedska podnose zahtjev za članstvo u NATO, a zapad je pokazao neočekivanu hrabrost u uvođenju sankcija Moskvi i odustajanju od upotrebe ruske energije.

Među bliskim susjedima Moskve, godine rada na kultiviranju političkih elita, razvijanju oslanjanja na ruske sigurnosne garancije i njegovanju lokalne nostalgije za Sovjetskim Savezom poljuljane su ruskim kockanjem u Ukrajini.

“Kako živite pored ovakve države koja je toksična?” rekla je Nargis Kassenova, direktorica programa za centralnu Aziju u Davis centru za ruske i evroazijske studije na Univerzitetu Harvard, govoreći o Kazahstanu. „Teško je, jer su ranjivosti velike i prisutne svuda. Ne možemo se iseliti iz regiona, i moramo  živjeti pored Rusije zauvijek. Dakle, moramo pronaći neki modus vivendi. Nije lako, ali možda je dobra šansa da se izgradi suverenitet i djelimično se odvoji od Rusije.”

Godine 2020. Vladimir Putin je pregovarao o prekidu vatre između Armenije i Azerbejdžana u ratu oko regiona Nagorno-Karabaha. Nagodba je Moskvi dala vojno prisustvo kroz 2.000 pripadnika mirovnih snaga i oslikala Putina kao spretnog pregovarača.

Sada, kada je pažnja Moskve čvrsto usmjerena na Ukrajinu, tenzije ponovo rastu u vakuumu koji je ostao, a Azerbejdžan sada izgleda ohrabren neaktivnošću Rusije.

Od decembra, azerbejdžanske trupe blokirale su jedini kopneni koridor u regionu Nagorno-Karabaha, što je dovelo do nestašice hrane i struje u regionu. A ruski mirovni kontingent, po strani i nedovoljno logistički snabdjeven, nije reagirao.

"Ne samo da je Rusija ometena, već je jednostavno preplavljena svojom neuspjelom invazijom na Ukrajinu", rekao je Richard Giragosian, šef Centra za regionalne studije u glavnom gradu Armenije, Jerevanu. „Rusija je izgubila diplomatsku inicijativu u sukobu Armenije-Azerbejdžana, kao i Nagorno-Karabaha.  

Predsjednica Moldavije Maia Sandu upozorila je da Rusija planira državni udar. "Plan je uključivao sabotaže i vojno obučene ljude prerušene u civile koji izvode nasilne akcije, napade na vladine zgrade i uzimanje talaca", rekla je Sandu u februraru, tokom konferencije za novinare na kojoj je pozvala na pojačane mjere sigurnosti.

Mediji u otcijepljenom regionu Pridnjestrovlja koje podržava Rusija tvrdili su da je došlo do osujećenog pokušaja ubistva lidera regiona, a SAD su upozorile da „ruski akteri, neki sa trenutnim vezama sa ruskim obavještajnim službama, nastoje organizirati i koristiti proteste u Moldaviji, kao osnovu za podsticanje izmišljene pobune protiv moldavske vlade”.

Rusija upravlja „energetskom zavisnošću, crkvom, medijima, koristeći hibridnu agresiju“, rekao je Julian Groza iz Instituta za evropsku politiku i reforme u Kišinjevu. “Od početka rata prošle godine, svi sigurnosni rizici koji dolaze iz Rusije su u porastu. Ruske imperijalističke ambicije, očigledno, nisu bile samo vezane za Ukrajinu, već i za povećanje njene kontrole i širenje uticaja, uključujući i Moldaviju.”

Iako je to bio slučaj prije rata, rekao je on, prijetnje "ukrajinskim scenarijem" sada dolaze direktno od visokih ruskih zvaničnika, a ne samo od medijskih propagandista.

Kao što su on i drugi primjetili, ruska upotreba resursa je imala troškove za Moskvu, otuđivši neke od onih u zemlji koji su bili naklonjeni Rusiji, ubjeđujući Moldaviju da smanji svoju zavisnost od ruskog gasa uprkos visokim troškovima, i pojačavajući nadzor organa za provođenje zakona političkih snaga u zemlji, kao što je odbjegli oligarh Ilan Šor, čiji politički ciljevi se poklapaju sa moskovskim.

U širem smislu, ruska strategija je krenula ka taktici jake ruke, a ne prema suptilnijim načinima širenja uticaja.

„Rusija je morala sve više i više prelaziti sa strategije korištenja meke moći i poluge… nikada nije bila tako meka, ali nisu morali da se oslanjaju na prinudu svo vrijeme“, rekao je Bob Deen, stručnjak za region i viši naučni saradnik u istraživačkom centru Clingendael Instituta. „U Moldaviji su gajili veze sa brojnim političarima, masovno su prisutni u medijima, mnogo ruskog sadržaja se emituje, a u značajnom dijelu stanovništva postojao je istinski afinitet prema Moskvi.”

“Sve se to jako brzo smanjuje zbog agresije na Ukrajinu”, rekao je, dok je Rusija koristila svoju kontrolu nad tokovima gasa i umjesto toga prijetila političkom nestabilnošću.

I u Centralnoj Aziji, koja uključuje neke od najposvećenijih partnera Moskve, rat je uticao na imidž Rusije, rekao je Temur Umarov, saradnik Karnegijeve fondacije za međunarodni mir, sa sjedištem u Biškeku u Kirgistanu.

„Za neke ljude, Rusija se činila relativno stabilnom – sada se više vidi kao nepredvidiva zemlja koja više nije vrsta uzora koji svi žele slijediti“, rekao je Umarov.  

Generacijski jaz u pogledima na Rusiju posebno je izražen, rekao je, jer su mlađi ljudi "mnogo razmišljali o istoriji svojih zemalja".

Istovremeno, dodao je, političko rukovodstvo je zadržalo „ogromni element povjerenja sa ruskim političkim elitama. Ne vidim velike promjene u tom pogledu”.

„Vidimo da su zemlje veoma pragmatične i da sadašnje ekonomske promjene koriste za svoje dobro“, rekao je on, ukazujući na rast izvoza iz Kazahstana i Kirgistana u Rusiju, kao i dogovore o gasnoj saradnji sa Kazahstanom i Uzbekistanom.

„Ono što zemlje centralne Azije žele učiniti je dovoljno da ne potpadnu pod sekundarne sankcije i da izvuku što više mogućih bonusa iz cijele ekonomske krize", rekao je on Umarov.

Lideri zemalja koje još više zavise od Moskve, kao što je Emomali Rahmon iz Tadžikistana, postavili su emocionalne zahtjeve za veće „poštovanje“, uključujući Putinovu pažnju i ulaganja.

Rusija je značajno pojačala svoje diplomatsko djelovanje u regionu, sa Putinom koji je posjetio svih pet centralnoazijskih zemalja i održao više od 50 sastanaka (online i lično) sa liderima 2022.

„Pošto je zapadni pravac zatvoren za Rusiju, oni su više zainteresovani za centralnu Aziju“, rekla je Kasenova. „Vidimo mnogo više pažnje Rusije, više posjeta na visokom nivou svim centralnoazijskim državama. Njihov svijet se smanjio – gdje mogu raditi i šta mogu. A centralna Azija je mjesto gdje oni mogu raditi”, rekla je Kasenova.