Rusija i okupirana Abhazija: nova vrsta odnosa

Moskva je signalizirala da će izgraditi novu vrstu odnosa – veću integraciju – sa svojim satelitom, gruzijskom okupiranom regijom Abhazijom. Razlog nije toliko vezan za Tbilisi i njegov stav, već više za unutrašnju politiku Abhazije, kao i sveobuhvatnu ambiciju Rusije da proširi i učvrsti svoje prisustvo na Crnom moru.
Početkom marta, gruzijski separatistički region Abhazija održao je drugi krug izbora na kojem je jedan od kandidata, Badra Gunba, proglašen pobjednikom nad Adgurom Ardzinbom sa više od 54 posto (54.954 glasa) osvojenih glasova. Izlaznost je bila skoro 70 posto, sa 100.412 glasačkih listića. Rusija je čestitala pobjedniku, dok su zvanični Tbilisi i zapadne zemlje odbili priznati rezultate i izbore proglasili nelegitimnim.
Separatistička Abhazija najavila je prijevremene izbore nakon što je bivši de facto lider regije Aslan Bzhania podnio ostavku, kao rezultat protesta održanih u novembru 2024. godine. Političku krizu u regiji izazvali su problemi u bilateralnim odnosima sa Rusijom, koja je imala namjeru izvršiti de facto pritisak na vladu Abhazije da izvrši neophodne izmjene zakona kako bi omogućila strana ulaganja. S obzirom na malu vjerovatnoću da će druge zemlje ulagati u Abhaziju, očekivalo se da će glavni investitor biti Rusija.
Stanovništvo Abhazije je protestovalo, jer strahuje da bi priliv ruskog novca mogao na kraju uništiti njihovu egzistenciju. Štaviše, oni se plaše da bi, pod maskom poslovanja ruskih investitora, moglo biti gruzijskih investitora sa ruskim pasošima spremnih da kupuju zemljište i grade stanove. Na kraju, Moskva je prekinula protok električne energije i finansijsku podršku regionu.
Gunba, koji je odavno prepoznat kao proruski političar, dobio je snažnu podršku Moskve, koja se nada da će novi lider na kraju isposlovati neophodne izmjene zakona koje će omogućiti strana ulaganja. Strana ulaganja će vjerovatno biti ruske investicije, koje je Moskva decenijama nastojala upumpati u region, ali su joj se na tom putu isspriječili nacionalizam na terenu i nesklonost zakonodavne vlasti u Abhaziji.
Također se čini da Rusija nastavlja posmatrati Abhaziju kao strateški objekat. To dokazuje i činjenica da je tokom proteklih mjeseci Rusija zapravo proširila svoju podršku separatističkom regionu. Na mnogo načina, razvoj događaja je bio iznenađenje, posebno imajući u vidu produženi rat Rusije u Ukrajini koji je iscrpio sve njene finansijske i političke resurse. Trenutno se međunarodna situacija mijenja, prvenstveno u korist Rusije. Uz tekuće pokušaje da se poboljšaju odnosi između Washingtona i Moskve, Kremlj će steći ključnu prednost ne samo kada su u pitanju događani u Ukrajini, nego i na Južnom Kavkazu, gdje se Moskva repozicionira na način koji će ojačati njenu poziciju.
Uz potencijalno odlučujuću prednost koju je stekla u odnosu na Ukrajinu, Moskva će imati više vremena i energije da unaprijedi svoju agendu na Južnom Kavkazu. Ovdje Moskva ima drugačije ciljeve nego u Ukrajini, ali su oni ipak prilagođeni njenom sveobuhvatnom cilju da zadrži centralnu ulogu u geopolitici Južnog Kavkaza. Obala Abhazije služi kao jedna od rijetkih ulaznih tačaka iz središta Rusije u Južni Kavkaz. Abhazija bi, također, mogla biti domaćin velikih ruskih vojnih baza. Ovo objašnjava nedavne poteze Rusije, kao što je napredak u izgradnji aerodroma u Sohumiju, ponovno uspostavljanje finansijske i socijalne podrške separatističkom regionu i održavanje čestih političkih sastanaka sa rukovodstvom otcijepljene regije.
Ukratko, ideja da Rusija možda više nije zainteresirana da Abhaziju drži pod svojim okriljem u kontekstu rata u Ukrajini i poboljšanja odnosa sa Gruzijom možda više nije slučaj. Naprotiv, Moskva je jasno iskazala svoju želju za povećanom kontrolom nad separatističkim regionom, a ključna komponenta ove strategije je unapređenje investicionog zakonodavstva. Kao što je gore navedeno, međunarodna situacija sada ide u prilog Moskvi, a kako SAD sve više gledaju negdje drugdje, očekuje se da će se angažman Washingtona na Južnom Kavkazu smanjiti. Promjena će uticati na okupirane gruzijske teritorije, potencijalno dovesti do smanjenja fokusa Zapada na separatističke teritorije Gruzije. To će, također, stvoriti geopolitički vakuum koji bi mogla popuniti Rusija, oslobođena svog angažmana u Ukrajini.
Naposljetku, izgleda da je Moskva nepokolebljiva u svom uvjerenju da ne mora činiti nikakve ustupke Tbilisiju u vezi sa Abhazijom. Odnosi Gruzije sa Zapadom su na historijski niskom nivou, što Rusiji olakšava da zadrži Gruziju nlizu sebe. Stoga, potreba za uspostavljanjem veze sa Tbilisijem postizanjem nagodbe u Abhaziji postaje sve manje hitna.