Rusija i NATO govore o nuklearnom odvraćanju. Prijeti li nuklearni rat?

Ova izjava je data nekoliko dana nakon sastanka ministara odbrane zemalja NATO-a u Briselu, na kojem se posebno razgovaralo o politici Alijanse u oblasti nuklearnog odvraćanja.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je na konferenciji za novinare podsjetio da ova organizacija ujedinjuje zemlje sa nuklearnim oružjem koje moderniziraju i provode testiranja, a to je odgovor na djelovanje Rusije na ovom polju.

BBC je pokušao shvatiti kakvo je moderno nuklearno odvraćanje u Evropi i kakve posljedice mogu imati ta "pojašnjenja" i "podsjetnici".

Mogućnost da Rusija koristi taktičko nuklearno oružje u ratu u Ukrajini raspravlja se od početka ruske invazije u februaru 2022. godine. Rusija je to opravdala prebacivanjem nuklearne municije u Bjelorusiju i dogovaranjem vježbi sa izvlačenjem nuklearnih snaga na položaje.

Sa svoje strane, NATO, doduše umjerenije, otvoreno podsjeća na postojanje vlastitog nuklearnog oružja u Evropi i govori o odvraćanju Rusije.

Od Hladnog rata, kada smo govorili o nuklearnom odvraćanju, mislili smo na strateško oružje – interkontinentalne rakete i bojeve glave sposobne da unište drugu zemlju.

Ali sada Evropa, također, govori o odvraćanju manjeg obima upotrebom taktičkog nuklearnog oružja (TWW) — punjenja manje snage postavljenih na nosač sa manjim dometom.

Međutim, uprkos ovim ograničenjima, može biti više problema sa tim. Barem zato što uloga TYAZ-a u modernom ratovanju, broj i svrha nisu baš jasno navedeni.

Zadržavanje

U NATO-u su tri zemlje sa strateškim nuklearnim oružjem - SAD, Velika Britanija i Francuska.

Osim toga, SAD raspoređuju taktičko nuklearno oružje u pet država članica NATO-a kao dio Sporazuma o zajedničkim nuklearnim misijama.

Vjeruje se da su američke taktičke nuklearne bombe pohranjene u Belgiji, Holandiji, Italiji, Njemačkoj i Turskoj. Ovo oružje je pod američkom kontrolom, a trupe ovih zemalja ne mogu ga koristiti bez američke dozvole.

Taktičko nuklearno oružje može biti u Francuskoj. U izvještaju za 2020. Francusko nuklearno odvraćanje, koji je pripremio Donji dom britanskog parlamenta, kaže se da je Francuska u to vrijeme imala manje od 300 nuklearnih bojevih glava - sve raspoređene i operativne.

"Francusko nuklearno odvraćanje uključuje podmorničke i vazdušne komponente, dajući joj i strateške i taktičke nuklearne sposobnosti", navodi se u dokumentu.

Činjenica da u zemljama NATO-a odvraćanje osigurava ne samo strateško oružje, već i TYAZ, koji se nalazi u Evropi, mnogo je rečeno. No, posljednjih godina se sve češće spominje, posebno nakon niza izjava ruskog rukovodstva, transporta taktičkog oružja u Bjelorusiju i pokaznih vježbi taktičkih nuklearnih snaga.

Generalni sekretar Alijanse Jens Stoltenberg je 12. juna 2024. godine, govoreći na brifingu prije početka sastanka ministara odbrane NATO-a, povezao nuklearno odvraćanje sa ruskom aktivnošću.

„NATO-ovo nuklearno odvraćanje je naša glavna sigurnosna garancija, naše glavno odvraćanje je ono što se razvijalo tokom godina u sporazumima o zajedničkim nuklearnim misijama, gdje Sjedinjene Države imaju nuklearno oružje u Evropi [...] Ono što smo vidjeli posljednjih godina ili mjeseci je opasna nuklearna retorika sa ruske strane. Vidjeli smo da je Rusija najavila raspoređivanje nuklearnog oružja u Bjelorusiji, a vidjeli smo i nekoliko vježbi, nuklearnih vježbi ruske strane", rekao je Stoltenberg.

Pet dana ranije, govoreći na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu, ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je da Rusija koristi taktičko nuklearno oružje kao sredstvo odvraćanja evropskih zemalja.

"Naše taktičko nuklearno oružje je tri puta snažnije, četiri puta jače od američkih bombi protiv Hirošime i Nagasakija. Imamo ih višestruko više na evropskom kontinentu. Čak i ako Amerikanci donesu svoje iz Sjedinjenih Država, još uvijek imamo više ako dođe do toga, ne daj Bože, ma koliko ja htio, ja ću se prekrstiti da smanjim žrtve, ali one mogu rasti do beskonačnosti”, kazao je tada Putin.

 

Nestrateško oružje

Taktičko nuklearno oružje se obično naziva "nestrateškim", a ova formulacija je možda preciznija, budući da ne postoji jasna definicija nuklearnog oružja - svako nuklearno oružje koje nije strateško smatra se taktičkim.

Do sada nije dogovoreno da se oružje određene snage i dometa može službeno smatrati taktičkim.

TYAZ je bio predstavljen u velikom broju različitih tipova u različito vrijeme. Nuklearne mogu biti balističke i krstareće rakete kopnenog, vazdušnog i morskog baziranja, artiljerijske granate, torpeda, a tu su i potpuno egzotične mine i protivvazdušne rakete.

Za razliku od strateškog nuklearnog oružja, taktičko nuklearno oružje uopće nije regulirano međunarodnim sporazumima. Također, ne postoje ugovori koji bi regulirali način njegove isporuke.

1987. SSSR i SAD potpisale su Ugovor o eliminaciji raketa srednjeg i manjeg dometa. Zabranjena je proizvodnja, testiranje i raspoređivanje projektila dometa od 500 do 5.000 kilometara (srednjeg dometa) i 150 do 500 kilometara (kratkog ili manjeg dometa).

Ovaj domet se vjerovatno odnosio i na nuklearne projektile. Ali Ugovor o eliminaciji raketa srednjeg i kratkog dometa nije uzeo u obzir TYAZ, čiji je domet često bio manji od 500 kilometara, objasnio je za BBC ruski specijalista u oblasti strateških nuklearnih snaga pod uslovom anonimnosti. Stoga je teško povjerovati da je ovaj dokument na neki način regulirao TYAZ.

 

29. maja 1990. predsjednici SSSR-a i Sjedinjenih Država, Mihail Gorbačov i George W. Bush, dogovorili su se da smanje taktičko nuklearno oružje u Evropi i smanje njihovu borbenu gotovost, ali to su bile jednostrane inicijative, a ne bilateralni sporazum.

Bush je 17. septembra 1991. najavio uklanjanje svih artiljerijskih granata i bojevih glava taktičkih projektila na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država sa njihovom daljnom eliminacijom, uklanjanjem TLW-a sa brodova, podmornica i mornaričkih aviona, kao i uništavanje dijela bojevih glava na moru.

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova je kasnije  objavilo da je Rusija ispunila svoje obaveze, uključujući smanjenje nuklearnog naoružanja za više od 50 posto za taktičke rakete i zrakoplove mornarice, rakete protuzračne odbrane i zračne bombe.

Međutim, njihov ukupan broj ostao je nepoznat.

Nivo neznanja ilustruje online vodič "Status of the World's Nuclear Powers", koji je objavila "Federacija američkih naučnika" (američka nevladina organizacija koja se posebno bavi istraživanjima u oblasti nuklearnih kontrola naoružanja).

Prema ovom vodiču, SAD mogu imati 100 komada taktičke nuklearne municije u službi u raspoređenom stanju, najvjerovatnije B61 zračne bombe.

Što se tiče drugih zemalja, uključujući Rusiju, nema informacija. Ako je vjerovati Vladimiru Putinu, "na evropskom kontinentu ih je višestruko više, a čak i da Amerikanci donesu svoje iz SAD, biće ih višestruko više".

Međutim, kao iu slučaju američkih arsenala, nijedan nezavisni izvor to ne može potvrditi.

Za razliku od nuklearnog oružja, strateško nuklearno oružje je bilo predmet kontrole u okviru implementacije sporazuma o smanjenju ofanzivnog naoružanja, koji su propisivali ne samo granične nivoe, već i međusobne inspekcije nuklearnih objekata.

Opasna slabost

Budući da taktičko nuklearno oružje nije namijenjeno za uništavanje neprijateljskih država, već za upotrebu na bojnom polju, njegova relativno mala snaga je jedna od bitnih karakteristika.

Međutim, kako ističu vojni stručnjaci, relativno mala snaga TYAZ-a je opasna jer se političari ili vojska mogu odlučiti na nju, misleći da neće izazvati nuklearni rat punih razmjera.

"Istovremeno, jedan broj taktičke municije ima punjenja koja su jednaka po snazi, a ponekad čak i premašuju naboje strateških sistema", objasnio je za BBC drugi ruski stručnjak, koji je također želio ostati anoniman.

To se posebno odnosi na rusko taktičko nuklearno streljivo, snaga nekih od njih može biti prilično velika.

Ako se uzmu u obzir riječi Vladimira Putina da je rusko taktičko nuklearno oružje "tri puta moćnije, četiri puta snažnije od američkih bombi na Hirošimu i Nagasaki", onda njihova snaga može biti od 50 do 80 kilotona.

 

U isto vrijeme, SAD, modernizirajući svoje nuklearne bombe, nastoje upravo smanjiti njihovu snagu, uz povećanje preciznosti.

Najnovija modifikacija američke avionske bombe B61-12 koristi punjenje promjenjive snage - od 0,3 do 50 kilotona.

Međutim, ovaj nedostatak TYAZ-a, o kojem su stručnjaci dosta govorili, upravo je ono što se u NATO komentira, neprestano podsjećajući da se o pitanjima primjene razgovara kolektivno, a da su političari uključeni u ovaj proces.

I Rusija i NATO kažu da su uslovi za upotrebu nuklearnog oružja definirani doktrinarnim dokumentima koji su otvoreni i dostupni za proučavanje.

Promjena politike

Uloga taktičkog nuklearnog oružja, za razliku od strateškog, dugo je ostala svrsishodna – na njega se gledalo kao na efikasno sredstvo za vođenje rata, gdje bi glavno oružje bilo konvencionalno naoružanje.

Drugim riječima, i u SAD-u i u SSSR-u smatralo se za moćniju artiljeriju, čiji je zadatak, naprimjer, bio očistiti put tenkovskoj ofanzivi. Alternativno, grupa ratnih brodova mogla bi biti uništena na moru nuklearnim projektilom.

Budući da, zapravo, nije dio strateškog odvraćanja, u svijesti vojske to nije bilo potpuno zabranjeno sredstvo, za razliku od strateškog oružja. Strateški arsenali nisu bili namijenjeni za rat, već za odvraćanje od rata.

Stavovi prema taktičkom nuklearnom oružju vremenom su se mijenjali i sada su postali komponenta nuklearnog odvraćanja, a zadržali su svoje nedostatke - određenu netransparentnost arsenala, pa čak i relativno malu snagu nekih sistema.

Promjena u odnosu na TAZ dogodila se ranije, ali najveći faktor koji je zapravo izazvao ubrzanu izgradnju evropskog sistema odvraćanja TAZ-a bila je ruska invazija na Ukrajinu.

Dana 24. marta 2022. godine, na svom izvanrednom samitu, Sjevernoatlantski savez je odlučio značajno ojačati svoj "dugoročni stav odvraćanja i odbrane" i razviti "pun spektar spremnih snaga i sposobnosti potrebnih za podršku kredibilnom odvraćanju i odbrani. " To se odnosilo na sve vrste oružja za masovno uništenje, uključujući i nuklearno oružje.

Na samitu u Vilniusu 2023. godine, države članice NATO-a su potvrdile da će učiniti sve što je potrebno za pouzdanost, efikasnost i sigurnost misije nuklearnog odvraćanja.

To uključuje modernizaciju nuklearnih sposobnosti NATO-a i "ažuriranje planiranja kako bi se povećala fleksibilnost i prilagodljivost nuklearnih snaga Alijanse".

I Rusija i NATO insistiraju na odbrambenoj prirodi svojih nuklearnih snaga, na jasnoj političkoj kontroli i pridržavanju doktrinarnih dokumenata.

Ali istovremeno i NATO i Rusija unapređuju svoje arsenale, otvoreno provode obuku, i konačno, sve više o tome govore na zvaničnom nivou i u štampi.

 

Stoga se postavlja pitanje...

 

...Da li postoji mogućnost nuklearnog rata u Evropi

U ruskoj štampi se s vremena na vrijeme pojavljuju materijali o hipotetičkim scenarijima prve upotrebe nuklearnog oružja od strane NATO-a ili Ukrajine.

Neki komentatori su posebno istakli da će među lovcima F-16 koje će zapadne zemlje prebaciti Ukrajini biti i aviona iz Holandije, zemlje koja učestvuje u američkom programu zajedničkih nuklearnih misija.

Holandija svoje zračne snage prebacuje na nove lovce F-35, koji su dobili mogućnost nošenja nuklearne municije, a stari F-16 će zaista biti prebačeni u Ukrajinu.

Ali ovaj transfer nije zbog karakteristika lovaca, već zbog činjenice da ih ima Holandija (kao i Belgija, Norveška i Danska - zemlje koje su, također, obećale  avione Ukrajini).

Rukovodstvo NATO-a obično naglašava da se nuklearno oružje koje posjeduju  zemlje članice može koristiti samo za odbranu.

Govoreći na forumu u Sankt Peterburgu i rekavši da će se Rusija uvijek voditi nuklearnom doktrinom, Vladimir Putin se osvrnuo na mogućnosti sistema upozorenja, na raketni napad Rusije i Sjedinjenih Država, te da li će Amerikanci gurnuti Evropu u nuklearni sukob sa Rusijom.

I ovo nije prvi put da Putin otvoreno govori o mogućoj konfrontaciji sa Zapadom.

Međutim, NATO vjeruje da Rusija zapravo nema namjeru da koristi nuklearno oružje.

"Smatramo malo vjerojatnim da će Putin koristiti nuklearno oružje u ovom sukobu. I nemamo informacija da je odlučio koristiti ovo ili ono oružje za masovno uništenje, hemijsko, biološko ili radioaktivno. Ali u isto vrijeme, ruska retorika ostaje prilično prijeteća. Smatramo da je neodgovorno da šef bilo koje nuklearne sile [izgovara takve riječi] u ovom kontekstu", rekao je predstavnik NATO-a za BBC.

U međuvremenu, u Kijevu misle drugačije. Aleksandr Litvinjenko, sekretar Vijeća za nacionalnu sigurnost i odbranu Ukrajine, rekao je u intervjuu za Times da ne isključuje da bi Putin mogao koristiti taktičko nuklearno oružje ako ruska vojska bude poražena u Ukrajini.

Ruski vojni ekspert, koji je razgovarao za BBC pod uvjetom da ostane anoniman, rekao je da odlučnost Kremlja ne treba potcjenjivati.

"Ne razumijem zapravo na čemu se zasniva ovo povjerenje. Sigurni smo da Putin neće koristiti nuklearno oružje... Zašto?", pitao je on.