Rusija i Kina: dvije zemlje, jedna prijetnja

 

Bilo je dosta pokušaja da se razdvoje dva autoritarna režima i rizici koji oni predstavljaju za američku i savezničku sigurnost. Neki su tvrdili da ih malo toga povezuje i da Kina i Rusija predstavljaju različite prijetnje.

Prema ovoj liniji rezonovanja, rat u Ukrajini je odvraćanje pažnje od dugoročnog sistemskog izazova koji je Peking postavio SAD-u. Shodno tome, Washington bi trebao dati prednost Pacifiku u odnosu na evropsko tlo i usmjeriti svoje napore ka povećanju američkog odvraćanja u regionu.

U praktičnom smislu, ovo znači prikupljanje resursa koji bi mogli pomoći da se degradiraju invazione kineske snage na Tajvanu, uključujući raspoređivanje pomorskih kapaciteta za razbijanje blokade Tajvana i korištenje oružja za udare dugog dometa za odbranu ostrva.

Drugi smatraju da su Evropa i Pacifik neraskidivo povezani, posebno imajući u vidu blisko političko povezivanje Kine i Rusije i partnerstvo bez ograničenja nakon 2022. godine, kao i topao lični odnos između Xi Jinpinga i Putina.

Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte nedavno je čvrsto zauzeo ovo stanovište.  

"Produbljivanje vojne saradnje između Rusije i Sjeverne Koreje predstavlja prijetnju i indo-pacifičkoj i euroatlantskoj sigurnosti", rekao je Rutte i dodao da je to jasan pokazatelj da Alijansa implicitno priznaje da Evropa protiv Azije nije prijedlog ili-ili.

 

Borbeno raspoređivanje 10.000 sjevernokorejskih vojnika na bojno polje u blizini granice s Ukrajinom potvrdilo je da je ruski agresivni rat sada globalna konfrontacija sa više poprišta — ključna uloga Kine u održavanju Putinove ratne mašinerije kroz isporuku robe dvostruke namjene, kao i tehnologija bespilotnih letjelica i raketa, kao i iranska isporuka balističkih projektila i drugog naoružanja Rusiji, otežavaju argumentaciju protiv de facto postojanja autoritarne osovine četiri zemlje. Ovakav razvoj događaja treba staviti na uvid da se područja mogu u redno odvojiti.

 

Aktivno angažovanje Pjongjanga u sukobu predstavlja posebnu prekretnicu. Ne samo da prebacivanje sjevernokorejskog vojnog osoblja u Rusiju predstavlja veliku eskalaciju, već označava još jedan neuspjeh američkog odvraćanja.

Bilo da se radi o Ukrajini, na Bliskom istoku, na Korejskom poluostrvu ili u Južnom kineskom moru, Moskva i Peking izgleda sve više žele testirati odgovore SAD na njihovu eskalaciju. Raspoređivanje trupa u Istočnu Evropu od strane jednog od saveznika Moskve iz Azije stvara presedan koji prkosi preostalim pretpostavkama iz ere Hladnog rata.

Ni u jednom trenutku tokom Hladnog rata američki komunistički protivnici nisu bili voljni da se kinetički kreću protiv savezničke odbrane na evropskom tlu. Danas se čini da ovo pravilo angažmana više ne važi, jer Moskva nije pokazala oklijevanje u uvođenju svojih mlađih partnera u borbu.  

Postoji još jedan potencijalno transformativni (i pozitivniji) aspekt raspoređivanja jedinicia iz Sjeverne Koreje. Naime, taj događaj može potaknuti Južnu Koreju da odlučno ojača odbranu Ukrajine usred zabrinutosti da bi sjevernokorejska vojska mogla steći dragocjeno borbeno iskustvo u ratu, i/ili da Rusija bi mogla prenijeti sofisticiranu vojnu tehnologiju u Pjongjang, kao isplatu za sjevernokorejsku pomoć.

Do sada je Južna Koreja oklijevala u dostavljanju oružja i municije Ukrajini u vidu pomoći, pomažući Kijevu samo indirektno popunjavanjem svojih zaliha granata od 155 mm koje je Bidenova administracija tada poslala Ukrajini. Međutim, odluka Kim Jong Una mogla bi promijeniti njenu računicu.

Južna Koreja je veliki proizvođač oružja, posebno modernih borbenih tenkova, samohodnih haubica i raketnih bacača. U vrijeme kada se zapadna proizvodnja municije bori da održi korak sa potražnjom, odluka Seula da otvori svoje fabrike za ukrajinske narudžbe predstavljala bi značajnu infuziju opreme i municije u Kijev.

S obzirom da medijski izvještaji sada sugeriraju da će Sjevernokoreanci uskoro biti poslani u borbu protiv ukrajinskih snaga, hvatanje prvog sjevernokorejskog ratnog zarobljenika imat će političke posljedice koje bi mogle dalje eskalirati sukob između NATO-a i Rusije, a to bi bez sumnje eskaliralo tenzije u Korejskog poluostrva.

Istoričari mogu ukazati na raspoređivanje sjevernokorejskog vojnog osoblja kao strukturnu sistemsku transformaciju, čije bi se posljedice mogle osjećati decenijama. Korištenje snaga iz Sjeverne Koreje u Istočnoj Evropi signalizira da naše naslijeđene pretpostavke da se azijske sile neće usuditi direktno ući na atlantsku scenu više ne vrijede.

 

Uvodeći Pjongjang u borbu, Moskva je odbacila svako pretvaranje da je zabrinuta zbog horizontalne eskalacije. Što je najvažnije, ulazak sjevernokorejske vojske u rat ima potencijal da redefinira ravnotežu snaga u Evropi, ne toliko u smislu doduše ograničenih sposobnosti raspoređenih trupa, koliko u smislu evropske geopolitike. Ova odluka je ravna ulasku azijske sile u usponu u evroatlantski prostor.

Odluka Pjongjanga redefinira sukob oko međunarodnog poretka koji suprotstavlja SAD i njihove saveznike protiv rusko-kineske osovine antizapadnih sila. Sa svakim narednim mjesecom kako rat bjesni, Rusija postaje sve zavisnija od kineske podrške da nastavi kampanju, dajući joj sve veći uticaj na Moskvu da oblikuje ishod.

Ako odemo korak dalje, značilo bi veliku promjenu za evropsku sigurnost i transatlantske odnose ako bi jednog dana Kina posredovala u sporazumu o prekidu sukoba, postajući ključni igrač u evropskom sigurnosnom sistemu.

Ako se to dogodi, Xi bi se ne samo nadmetao za regionalnu hegemoniju u Indo-Pacifiku, već bi se i potvrdio kao međunarodni moćni posrednik, koji ima rastuću sposobnost da oblikuje sigurnost evropskog kontinenta.  

 

 

ZAKLJUČAK  

 

Tekst analizira zajedničko djelovanje Kine i Rusije i zajedničku prijetnju koju predstavljaju globalnom međunarodnom poretku. Dvije zemlje su ujedinjene u brobi protiv Zapada i NATO i plasiraju zajednički narativ da je krivnjom Zapada i NATO Rusija morala reagirati u Ukrajini.  

Koliko god da Rusija i Kina djeluju svaka za sebe i u vlastitom interesu, prepoznatljivo je zajedničko djelovanje i interes. U zajedničkom djelovanju Kina i Rusija sub ili donekle ravnopravni partneri prije početka ruske invazije na Ukrajinu. Sada je Kina nesporni lider u zajedničkom nastojanju dvije zemlje da promijene svjetski globalni poredak i stvore ono što nazivaju multipolarnim svijetom.  

I u zemljama Zapadnog Balkana Kina i Rusija na prvi pogled djeluju odvojeno, svaka za sebe. No, bilo da se radi o direktnom i nerijetko nediplomatskom postupanju Rusije u zemljama Zapadnog Balkana ili “mekoj moći” Kine kroz sumnjive i netransparentne investicije i kreditiranja, obje zemlje ustrajno rade na kreiranju nestabilnosti u regionu.