Rusija bi bila jedini pobednik sukoba na Kosovu

Radoičićevo priznanje i njegova izjava da je djelovao bez znanja Beograda skidaju fokus sa predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Iako veze Srpske liste sa vladajućom Srpskom naprednom strankom (SNS) i dalje neprijatno usko povezuju događaje sa vlastima u Beogradu, jasno je da Vučić od sukoba na sjeveru Kosova nije imao ništa. Naprotiv, Srbija je izgubila visoku poziciju koju je nakratko zauzimala zbog neuspjeha Prištine da deeskalira tenzije na sjeveru izbjegavanjem obaveza iz Briselskog sporazuma iz 2013. godine.

Sumnja se tako usmjerava ka Rusiji, koja ima veliku i dugogodišnju obavještajnu operaciju na Balkanu, posebno u Srbiji, koju koristi za promociju vlastitih interesa. Zamrznuti sukob Beograda i Prištine i povremeni dramatični događaji u koje Moskva nije direktno (ili barem previše očigledno) umješana daju joj prostora za razne manevre. Upravo sada, sukob na sjeveru Kosova odvlači pažnju od rata u Ukrajini. Ako se zapadna zajednica fokusira na Kosovo i okrene se protiv Srbije, Ukrajina neće biti u centru pažnje, a loši momci će opet biti Srbi, a ne samo Rusi.  

Radoičić priznaje

Radoičić, u javnosti poznat kao "car sjevera", priznao je preko svog advokata Gorana Petronijevića da je organizirao incident u selu Banjska na sjeveru Kosova koji je rezultirao smrću četiri osobe, navodi se u saopćenju koje je Petronijević pročitao na konferenciji za novinare. 29. septembra.

U sukobima kosovske policije i naoružane grupe lokalnih Srba 24. septembra ubijeni su kosovski policajac i trojica etničkih Srba. Neposredne reakcije vlada u Beogradu i Prištini bile su pune međusobnih optužbi. Iako su njihovi opisi incidenta identični, dvije strane imaju različita tumačenja događaja i uzroka.

Za Prištinu je to bio „teroristički napad“ koji je podržala Vlada Srbije, a za Beograd posljedica pritiska kosovskog premijera Aljbina Kurtija na Srbe na Kosovu.

Vučić je negirao optužbe Prištine da je Beograd podržavao grupu, a Radoičić je u pismu podvukao da djeluje bez podrške Beograda.

„Nisam obavjestio nikoga iz vlasti u Srbiji ili lokalne strukture, nisam imao nikakvu pomoć od njih, jer smo do tada već imali različite stavove“, napisao je Radoičić.

Narušen ugled Srbije

Radoičićeva motivacija da javno preuzme odgovornost za incidente je nejasna – osim ako se radi o pritisku stranačkih krugova zbog potencijalne štete koju bi incident mogao prouzročiti. Srpska lista, dominantna politička stranka na sjeveru Kosova, nezvanično je krilo SNS. Radoičić je podnio ostavku u stranci neposredno prije nego što je njegovo pismo pročitano.

Povezivanje Radoičića sa SNS već je ugrožavalo međunarodnu poziciju Srbije zbog Radoičićeve ranije reputacije. Ured za kontrolu inozemne imovine američkog Ministarstva finansija (OFAC) uveo je sankcije Radoičiću još u decembru, zajedno sa još 13 osoba, zbog organiziranog kriminala, objavio je BIRN.

Potvrđujući optužbe Prištine o zvaničnoj umiješanosti Srbije, Radoičićevo priznanje otežava Srbiji ili međunarodnoj zajednici da primora Prištinu da formira Zajednicu srpskih opština (ZSO).

Srbija je prije incidenta na Banjskoj bila u blagoj prednosti zahvaljujući tvrdoglavosti Kurtija, koji odbija da ispuni obavezu iz Briselskog sporazuma iz 2013. godine o uspostavljanju ZSO. Ovo je — zajedno sa Kurtijevim neuspjehom da deeskalira tenzije na sjeveru Kosova posljednjih mjeseci — dovelo do takozvanih 'kaznenih mjera' koje je EU nametnula Kosovu i povlačenja američke podrške, koja je godinama bila okosnica nezavisnosti Kosova.

Kurtijev izgovor je da bi davanje tolike autonomije Srbima pomoglo da se „pridruže Srbiji“, ali njegov pravi razlog je da pokaže domaćoj javnosti da nije čovjek kompromisa. Da bi ostao na vlasti na Kosovu, mora dokazati da nije kao političari prije njega i da ne prihvata dogovore sa Srbijom.

Stoga je najhitniji cilj Prištine omekšati SAD i EU kada je u pitanju formiranje ZSO.

Ako Priština pronađe način da dokaže da je sukob u Banjskoj podržao Beograd, to će vjerovatno umanjiti pritisak međunarodne zajednice da uspostavi ZSO i dati Kurtiju izgovor da uspostavi čvršću kontrolu nad sjeverom kojim dominiraju Srbi.

Prvi korak na tom putu je da se oslobodi Srpske liste. Ako uspije Srpsku listu proglasiti terorističkom organizacijom, oslobađa se ZSO, jer se ZSO ne može formirati bez Srpske liste.  

Kurti poziva na sankcije

Kurti je već pozvao Zapad da uvede sankcije Srbiji. U međuvremenu, Vučić je djelovao šokirano incidentom 24. septembra, a djelovao je iskreno kada je negirao bilo kakvu povezanost sa njim. Svakako, on od toga neće imati koristi. U stvari, može mnogo izgubiti. Ne samo da je stvaranje ZSO nemoguće u sadašnjim okolnostima, već postoje i novi rizici, od nestabilnosti unutar Srbije do potencijalnih međunarodnih sankcija.

Svjestan potencijalnih problema, tri dana nakon incidenta u Banjskoj, molio je međunarodnu zajednicu da ne vrši pritisak na Srbiju.  

„Znate ko je za ovo kriv“, podvukao je on u večernjoj emisiji „Oko“ na Radio televiziji Srbije (RTS).

Ni EU ni SAD još nisu preduzele nikakve osvetničke korake protiv dvije strane, iako je portparol Evropske komisije Peter Stano rekao da je to mogućnost. NATO je u međuvremenu odobrio dodatne snage za svoju misiju na Kosovu, KFOR. Kao dio ovih napora, britanske snage će rasporediti 600 vojnika, navodi se u saopćenju objavljenom na web stranici britanske vlade.

Šta Kremlj dobija

I nakon Radoičićevog priznanja ostaju pitanja o događajima od 24. septembra. Zašto su Srbi postavljali barikade? Kako je kosovska policija tako brzo saznala šta se dešava u području naseljenom isključivo srpskim stanovništvom, gdje je glavni fokus vjerski turizam? Kako je Radoičić nakon incidenta stigao u centralnu Srbiju?

To otvara prostor za sumnju da se umiješao „strani faktor“, a jedini „strani faktor“ koji bi mogao imati koristi od sukoba na Kosovu je Moskva.

Osim što odvlači pažnju od rata u Ukrajini, on slabi srpsku vladu na domaćoj i međunarodnoj sceni i šteti njenim odnosima sa Zapadom. Što više problema Srbija ima sa Kosovom, sve se više okreće od Zapada ka Rusiji. Ali to je loše za Srbiju, jer postaje manje privlačna zapadnim investitorima, a kao rezultat toga opada kvalitet života i još više se okreće Moskvi.

Rusija je već prisutna u regionu. Iako su ruski vojnici napustili Misiju UN na Kosovu (UNMIK) još 2003. godine, Rusi nikada nisu napustili Kosovo. Moskva ne priznaje nezavisnost Kosova, ali je bila prva strana država koja je otvorila predstavništvo u Prištini. Rusi su dobro prihvaćeni od strane Srba uglavnom zato što se zapadne zemlje vide kao glavne pristalice nezavisnosti Kosova i kao takvi neprijatelji srpskog stanovništva.

Kada je u pitanju sjever Kosova u kojem dominiraju Srbi, popularnost Rusa raste od 2011. godine, kada su Srbi protestovali protiv postavljanja administrativnih linija između Kosova i centralne Srbije. Ruska ambasada u Srbiji snabdijevala je Srbe na barikadama ćebadima, hranom i indoktrinacijom. Potom su uslijedile skromne donacije srpskim domaćinstvima u četiri opštine sa većinskim srpskim stanovništvom na sjeveru Kosova, Zvečanu, Zubinom Potoku, Leposaviću i Severnoj Mitrovici. Otvaranje nevladine organizacije Ruski centar za ljudska prava u Severnoj Mitrovici najavljeno je 2014. godine.

Osim ovih formalnih koraka, postoje i neformalne infiltracije. Ovo je izazvalo sumnju da je Moskva znala za prisustvo oružane grupe i obavijestila kosovske zvaničnike. Video snimci i javno dostupna tumačenja incidenta, uglavnom od strane kosovskih zvaničnika, ukazuju na to da su oni možda znali da će Srbi nešto uraditi i da su ih planirali presresti.

Nikola Lunić iz beogradskog Saveta za stratešku politiku (CFSP) nazvao je incident u Banjskoj „klasičnom obavještajnom operacijom u kojoj su prištinske snage znale da će se nešto dogoditi“. On je u jutarnjoj emisiji Probudi se na Novoj S, 27. septembra, rekao da su „strani faktori dali Prištini informacije i da je Priština tako bila spremna“.

“Moglo se vidjeti [da su bili spremni] po načinu na koji policija pozicionira snajperiste, prenose u realnom vremenu sa dronova”, rekao je Lunić.  

On je dodao da incident ne koristi ni Srbiji ni Srbima na Kosovu, već samo Kosovu i određenim "stranim faktorima".

„Moskva očigledno ima interes da diverzificira sukobe u Ukrajini i da ima žarišta u drugim dijelovima svijeta“, dodao je Lunić.

Lunić nije usamljen sa ovim uvjerenjem. Osim analitičara, mnogo je sličnih komentara običnih ljudi na društvenim mrežama i novinskim portalima.

Propagandna ofanziva

Od incidenta, Beograd i međunarodna zajednica pokušavaju deeskalirati tenzije. Međutim, pokrenuti propagandni rat je to otežao.

Platforme koje kontrolira Kremlj bile su dovoljno glasne u veličanju trojice ubijenih Srba da bi stvorile kredibilan slučaj potencijalnog uplitanja Rusije.  

Telegram kanali i prokremljovski mediji (čija imena nisam navela da ih na bilo koji način ne bih promovirala) zatrpali su srpsku javnost sadržajem kreiranim da izazove emotivnu reakciju — mržnju prema Albancima i odbacivanje političkog Zapada. Dok je kosovska strana glasno prenosila svoj uspjeh u sprečavanju terorističkog napada i ubijanju terorista, trojica mrtvih Srba su srpskoj javnosti postali heroji i borci za slobodu. Postojala je čak i inicijativa koju je vodio popularni antivakser i otvoreno proruski doktor da se napravi spisak onih koji su javno rekli da ubijeni nisu heroji. Ova priča je počela prije nego što je njihov identitet uopće poznat javnosti.

Glorificiranje trojice ljudi dodatno je pritiskalo vladu u Beogradu, javnost je očekivala da se zvaničnici pridruže veličanju, dok je međunarodna zajednica očekivala da Srbija osudi tu akciju. Vučić je pokušao i jedno i drugo. On je proglasio dan žalosti ujedno jasno distancirajući zvaničnu Srbiju od incidenta i nekoliko puta ponovio da ne zna i ne može pretpostaviti šta se dešava. Mnogi mu ne vjeruju, ali ako govori istinu, tragedija mu samo donosi dodatne probleme, na domaćem i međunarodnom planu.

Unutar Srbije, Vučićevi protivnici ga vide kao jednog od glavnih krivaca uz NATO (preko KFOR-a) i EU (preko njegove misije EULEX). Fokus opozicije bio je na Vučiću i, kao i obično, niko se nije usudio govoriti o ruskoj umiješanosti, jer to ne bi bila popularna teorija u trenutku kada cijela nacija plače za izgubljenim životima.

Zamijenjene pozicije

Srbi na Kosovu su se uvijek plašili da njima vlada Kurti, ljevičarski nacionalista, i njihovi životi su se promijenili nakon njegovog dolaska na vlast.

Sa druge strane, najnoviji incident je pogoršao osećanja kosovskih Albanaca prema Srbima. Svježa su sećanja na represiju Beograda. Iako je broj Albanaca na Kosovu značajno porastao nakon što su mnogi pobjegli iz oštrog komunističkog režima u Albaniji u Jugoslaviju, u decenijama nakon Drugog svjetskog rata oni nikada nisu bili u potpunosti prihvaćeni od strane drugih nacionalnih grupa u Jugoslaviji i često su bili marginalizirani od strane vlade.

Decenijama su Albanci formirali paralelne institucije, protestujući protiv vlasti u Beogradu i odbijajući da obavljaju svoje dužnosti u državnim preduzećima i institucijama (uključujući bolnice). Represija nad Albancima je eskalirala tokom 1990-ih nakon što je srpski diktator Slobodan Milošević izgubio ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Ovo je kulminiralo stotinama hiljada kosovskih Albanaca koji su napustili Kosovo 1999. godine. Sada su se pozicije promijenile. Od 1999. godine je oko 200.000 Srba raseljeno sa Kosova u centralnu Srbiju. Srpska manjina na sjeveru Kosova je uplašena, a mnogi bi željeli otići.

Incident na sjeveru Kosova dogodio se samo sedam dana nakon azerbejdžanske vojne operacije u Nagorno-Karabahu koja je separatističku regiju vratila pod kontrolu Bakua. Armeni koji su naseljavali

Nagorno-Karabah bježe iz straha od azerbejdžanske odmazde. To se dešava uprkos tome što se Rusija dugo smatrala saveznikom Armenije. Kao članica Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB), Armenija je očekivala pomoć Moskve. Međutim, uzalud je čekala.

Baš kao i sjever Kosova, Nagorno-Karabah je još jedan zamrznuti konflikt u Evropi. Ono što je uplašilo sve na Balkanu je da bi se sudbina Armena u Nagorno-Karabahu – ili afričkim državama u kojima se smatra da je Rusija umiješala u nedavne državne udare – mogla dogoditi Srbima sa sjevera Kosova.

Armenija je bila saveznik Rusije, ali Moskva nije bila zadovoljna pojačanim odnosima Jerevana sa SAD. Srbija, iako je vojno neutralna, prijatelj je Rusiji, ali gradi veze sa Zapadom. Događaji u Nagorno-Karabahu — i potencijalno oni na sjeveru Kosova — pokazali su da je Rusija opasna i kao prijatelj i kao neprijatelj.