Razotkrivanje ruskih dezinformacija o NATO-u

NATO ne traži konfrontaciju i ne predstavlja prijetnju Rusiji. Alijansa će nastaviti odgovarati na ruske prijetnje i akcije na ujedinjen i odgovoran način. Jačamo naše odvraćanje i odbranu, podržavamo naše partnere i povećavamo našu otpornost. To uključuje pozivanje na postupke Rusije i suzbijanje dezinformacija.

MIT: NATO je u ratu sa Rusijom u Ukrajini

 

ČINJENICA: NATO nije u ratu sa Rusijom i nije strana u ratu koji Rusija vodi protiv Ukrajine. NATO podržava Ukrajinu u njenom pravu na samoodbranu, kao što je navedeno u Povelji UN-a. Mi ne tražimo konfrontaciju sa Rusijom. Kao odgovor na agresivne akcije Rusije, nastavljamo jačati naše odvraćanje i odbranu kako bismo osigurali da nema mjesta nedoumici da je NATO spreman zaštiti i braniti svakog saveznika.

NATO je odbrambeni savez. Naš osnovni zadatak je da čuvamo naše nacije. Na samitu u Washingtonu, saveznici su ponovo potvrdili svoju željeznu posvećenost da u svakom trenutku brane savezničku teritoriju. Nastavit ćemo štititi našu milijardu ljudi i čuvati slobodu i demokratiju, u skladu sa članom 5 Washingtonskog sporazuma.

 

MIT: NATO je obećao Rusiji da se neće širiti nakon Hladnog rata

ČINJENICA: Mit da su zapadni lideri obećali da neće dozvoliti pridruživanje novim članicama kruži već dugi niz godina i aktivno se koristi u kampanjama dezinformacija Kremlja od početka ruskog rata protiv Ukrajine.

Dok zapisi pokazuju da su u početnim fazama razgovora o ponovnom ujedinjenju Njemačke, američki državni sekretar James Baker i njegov zapadnonjemački kolega, Hans-Dietrich Genscher, predstavili takvu ideju jedni drugima i sovjetskim liderima 1990. godine, ali su diplomatski pregovori brzo krenuli i od te ideje se odustalu.

Osnivački ugovor NATO-a – koji je 1949. godine potpisalo 12 prvobitnih članica i svaka zemlja koja je od tada pristupila – uključuje jasnu odredbu koja otvara vrata NATO-u „bilo kojoj drugoj evropskoj državi koja je u poziciji da unapređuje principe ovog Ugovora i doprinosi sigurnost sjevernoatlantskog područja”. Ovo se nikada nije promijenilo. Nijedan ugovor koji su potpisali NATO saveznici i Rusija nikada nije uključivao odredbe prema kojima NATO ne može pokrenuti aktivnosti sa novim članicama. Odluke o članstvu u NATO-u donose se konsenzusom svih saveznika.

 

Opisivanje politike otvorenih vrata NATO-a kao "širenje" već je dio mita. NATO nije tražio nove članice, niti je imao za cilj da se "proširi na istok". NATO poštuje pravo svake nacije da izabere svoj put. Članstvo u NATO-u je odluka prva za one zemlje koje žele da pristupe. Tada je na NATO saveznicima da razmotre aplikaciju.

 

MIT: NATO je agresivan

ČINJENICA: NATO je odbrambeni savez. Saveznici rade zajedno kako bi odvratili agresiju i osigurali da je NATO spreman braniti sve saveznike u slučaju napada. NATO ne traži konfrontaciju i ne predstavlja prijetnju Rusiji, ili bilo kojoj drugoj naciji. NATO nije izvršio invaziju na Gruziju 2008. godine. Rusija jeste. NATO nije izvršio invaziju na Ukrajinu 2014. godine pa opet 2022. Rusija jeste.

NATO je tokom mnogo godina ulagao značajne napore da uspostavi strateško partnerstvo sa Rusijom. Osnovali smo Vijeće NATO-Rusija 2002. godine i zajedno smo radili na pitanjima u rasponu od borbe protiv narkotika i terorizma do spašavanja podmornica i planiranja u vanrednim situacijama, uključujući i periode proširenja NATO-a.

Rusija je bila ta koja je postepeno prekidala miroljubivu saradnju, sa svojim obrascem sve agresivnijeg ponašanja, od Groznog do Gruzije i Alepa do Ukrajine.

NATO saveznici su se angažiraliali u upornim diplomatskim naporima da ubijede Rusiju da promijeni svoj kurs. NATO je održao posljednji sastanak Vijeća NATO-Rusija u januaru 2022. kako bi pozvao predsjednika Putina da se povuče. Predsjednik Putin je izabrao rat.

 

MIT: NATO pokušava da gurne Evropu u rat sa Rusijom

ČINJENICA:  Rusija je započela rat protiv Ukrajine bez prijetnje od strane Ukrajine ili bilo koje druge zemlje u Evropi. Rusija je nezakonito je anektirala Krim 2014. i nastavila sa zauzimanjem teritorija u Donjecku i Lugansku. A 2022. godine, ruskom invazijom na Ukrajinu u punom obimu, započeo je najkrvaviji sukob u Evropi od Drugog svjetskog rata.

Rusija je gađala bolnice, škole i tržne centre. Rusija bombarduje civilnu elektroenergetsku i vodovodnu infrastrukturu. Rusija ubija ukrajinske civile.

Ukrajina ima pravo i odgovornost da zaštiti svoj narod. Samoodbrana je osnovno pravo, koje je sadržano u Povelji UN-a. I NATO ima pravo da podrži Ukrajinu u nastojanju da održi svoje pravo na samoodbranu i da vlada kao suverena država u Evropi. Samoodbrana i podrška samoodbrani je u skladu sa međunarodnim pravom.

Podržavajući Ukrajinu i radeći na jačanju ukrajinske sposobnosti da odvraća i brani, NATO pomaže u održavanju međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima i sigurnosti milijardu ljudi NATO-a.

 

MIT: Raspoređivanje NATO-a predstavlja prijetnju Rusiji

ČINJENICA: Prije agresivnih akcija Rusije protiv Ukrajine 2014. godine, nije bilo stalnog raspoređivanja multinacionalnih NATO trupa u istočnom dijelu Alijanse. Kako se sigurnosno okruženje promijenilo, nakon ruske ilegalne aneksije Krima i destabilizacije istočne Ukrajine, NATO je obustavio praktičnu saradnju sa Rusijom, uz održavanje političkog i vojnog dijaloga i rasporedio četiri multinacionalne borbene grupe u baltičke države i Poljsku 2016.

 

Kao reakcija na rusku invaziju na Ukrajinu u punom obimu 2022. godine, NATO je pojačao svoje odvraćanje i odbrambeni stav. Udvostručili smo broj multinacionalnih borbenih grupa na istoku Alijanse sa četiri na osam. Nastavit ćemo činiti ono što je potrebno da zaštitimo i odbranimo sve saveznike.

Izvan teritorije NATO-a, Alijansa ima mirovnu misiju KFOR-a na Kosovu zasnovanu na mandatu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i misiju za obuku i pomoć u Iraku koja doprinosi borbi protiv terorizma na zahtjev iračke vlade.

Agresivne akcije Rusije narušavaju međunarodnu sigurnost i stabilnost. Osim agresije na Ukrajinu, Rusija ima vojne baze i vojnike u Gruziji i Moldaviji, bez saglasnosti vlada ovih zemalja.

 

MIT: NATO okružuje Rusiju

ČINJENICA Rusija je najveća zemlja na svijetu. Skoro je dvostruko veća od SAD-a i Kine.

Kada se Finska pridružila Alijansi u aprilu 2023. godine, kopnena granica NATO-a s Rusijom se više nego udvostručila. Čak i nakon pristupanja Finske, samo 11 posto ruske kopnene granice dijeli se sa zemljama NATO-a.

Niko nije satjerao Rusiju u ćošak. Teško je okružiti zemlju sa jedanaest vremenskih zona.

 

MIT: Ukrajina neće u NATO

ČINJENICA: Svih 32 NATO saveznika složila su se da Ukrajina postane članica Alijanse. NATO podržava pravo svake zemlje da izabere sopstvene sigurnosne aranžmane, uključujući Ukrajinu. Vrata NATO-a ostaju otvorena. Ukrajina, kao zemlja koja želi da pristupi i NATO saveznici odlučuju o članstvu u NATO-u. Rusija nema pravo veta.

Na samitu u Washingtonu 2024. godine, saveznici su potvrdili svoju punu podršku pravu Ukrajine da izabere svoje sigurnosne aranžmane i odluči o svojoj budućnosti, bez uplitanja izvana. Ukrajina će postati članica Alijanse kada se ispune uslovi i kada se saveznici slože.

U Washingtonu su saveznici potvrdili svoju podršku Ukrajini na njenom nepovratnom putu ka članstvu u NATO-u. Dogovorili su se da uspostave NATO-ovu Sigurnosnu pomoć i obuku za Ukrajinu (NSATU) kako bi koordinirali pružanje vojne opreme i obuku za Ukrajinu od strane saveznika i partnera. Oni su, također, najavili obećanje dugoročne sigurnosne pomoći Ukrajini, osiguravajući minimalno osnovno finansiranje od 40 milijardi eura u narednoj godini i održive nivoe sigurnosne pomoći u budućnosti.

Odluke samita i Vijeće NATO-Ukrajina, u kombinaciji s tekućim radom saveznika, čine most ka članstvu Ukrajine u NATO-u.

 

MIT: Operacije NATO-a dokazuju da Alijansa nije defanzivna

ČINJENICA: NATO je intervenirao u bivšoj Jugoslaviji kako bi zaustavio krvoproliće i spasio živote. Od 1992-1995, NATO je vodio vojne operacije u Bosni, uključujući uspostavljanje zone zabranjene za letove i pružanje zračne podrške mirovnim snagama UN-a. Ove aktivnosti je naložilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, čiji je članica i Rusija. Vazdušni napadi NATO-a na položaje bosanskih Srba pomogli su da se trasira put Dejtonskom mirovnom sporazumu, kojim je okončan rat u Bosni u kojem je poginulo više od 100.000 ljudi. Od 1996. godine NATO je predvodio multinacionalne mirovne snage u Bosni, koje su uključivale trupe iz Rusije.

 

Operacija NATO-a na Kosovu 1999. godine uslijedila je nakon godinu dana intenzivnih međunarodnih diplomatskih napora, koji su uključivali i Rusiju, da se okonča sukob. Vijeće sigurnosti UN je u više navrata označilo etničko čišćenje na Kosovu i sve veći broj izbjeglica kao prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti. Misija NATO-a pomogla je da se okončaju velika i trajna kršenja ljudskih prava i ubijanje civila. KFOR, mirovna misija NATO-a na Kosovu koja je u toku, ima mandat Vijeća sigurnosti UN (UNSCR 1244) i podržavaju je i Beograd i Priština.

Operacija pod vodstvom NATO-a u Libiji 2011. godine pokrenuta je u skladu s dvije rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a (UNSCR 1970. i 1973.), od kojih se nijednoj nije usprotivila Rusija. Rezolucija SB UN 1973 ovlastila je međunarodnu zajednicu "da preduzme sve potrebne mjere" da "zaštiti civile i civilno naseljena područja pod prijetnjom napada". To je učinio NATO, uz podršku država iz regiona i članica Arapske lige.