Razoružati Bjelorusiju: Lukašenko pokušava da zadrži vlast transferom oružja Rusiji

Ukrajinska ofanziva u regiji Kursk predstavlja teške geopolitičke izazove za samoproglašenog predsjednika Bjelorusije, koji zahtijevaju asimetrične odgovore.

Samoproglašeni predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko, pod čijim je rukovodstvom Bjelorusija učestvovala u ruskoj invaziji na Ukrajinu 2022. godine ustupajući teritoriju za ofanzivu na Kijev i koji je ruski napad opravdavao preventivnim udarom na „kijevski režim“, je sada objavio potrebu za mirovnim pregovorima između Ukrajine i Rusije.
"Ta borba nije potrebna ni ukrajinskom narodu, ni Rusima, ni Bjelorusima", rekao je bjeloruski diktator, iznenadivši sve oko sebe.
Prvo, to je bilo neočekivano, jer je samo nekoliko dana ranije Rusija odbacila svaku mogućnost pregovora sa Ukrajinom, nakon niza poraza u Kurskoj oblasti.
Drugo, sam Lukašenko je nedavno optužio Ukrajinu da je navodno napala Bjelorusiju bespilotnim letjelicama, najavio napredovanje bjeloruskih trupa prema graničnim područjima s Ukrajinom i obećao da ono što se dogodilo neće ostati bez odgovora.
Međutim, nije bilo "odmazde", niti bilo kakvih aktivnih akcija Bjelorusije, koja pokušava ostati neutralna od poraza Rusije kod Kijeva u proljeće 2022. godine.
U međuvremenu, bjeloruski opozicioni mediji objavili su da je Rusija zatražila vojnu opremu od Bjelorusije, a Lukašenkov režim je počeo prenositi opremu u Rusku Federaciju, ne iz skladišta, već iz aktivnih vojnih jedinica.
Šta to znači i šta stoji iza nedavnih manevara Bjelorusije?
Nakon svih ruskih ratnih zločina, ne možete Rusiju prikazati kao žrtvu. Ali preko Bjelorusije, možete pokušati.

Nevidljivi dronovi i stacionarna vojska

Lukašenko je 10. augusta tvrdio da je 10 ukrajinskih dronova navodno napalo zemlju prethodne večeri, 9. augusta. Štaviše, tvrdio je da su letjeli prema mjestu gdje se on nalazio. Bjeloruski državni mediji objavili su čak i ostatke jednog drona, ali nije jasno da li je oboren. Sljedećeg dana, bjelorusko Ministarstvo odbrane objavilo je napredovanje trupa prema ukrajinskoj granici, a zvanični Minsk optužio je Ukrajinu za agresiju.
“Nevjerovatna priča. Čini se kao pokušaj izjednačavanja žrtve i agresora u očima Zapada – Ukrajine i Rusije. To ne možete postići napadom u regiji Kursk, jer nakon svih ruskih ratnih zločina i udara širom Ukrajine, pune invazije, ne možete prikazati Rusiju kao žrtvu. Ali preko Bjelorusije možete pokušati”, rekla je bjeloruska opoziciona novinarka Tatjana Martinova.

U isto vrijeme, izvori Kyiv Posta među ukrajinskim graničnim snagama izvijestili su da nije bilo aktivnosti sa suprotne strane granice. Isto su rekli i naši bjeloruski sagovornici.
“Stalno pratimo situaciju. Prema našim izvorima, trupe nisu krenule prema Ukrajini. Da je došlo do napada dronom, morali bi krenuti. Ali ništa slično se nije dogodilo. Dva bataljona mobilnih snaga Republike Bjelorusije stalno su stacionirana u blizini ukrajinske granice; redovno se rotiraju, ali ništa više.
Također, niko nije prijavio letove dronova ili operacije protivvazdušne odbrane bilo gdje na Telegram kanalima bjeloruskih gradova i regija. Po svemu sudeći, priča o dronovima je lažna Lukašenkova provokacija koja nije uspjela”, rekao je za Kyiv Post Aliaksandr Azarau, šef organizacije bivših bjeloruskih sigurnosnih snaga koje su napustile zemlju nakon 2020. 
Prema njegovim riječima, njihovi izvori stalno prate promjene u kretanju bjeloruske vojske. Pokušaj plasiranja priče o dronu, prema njegovom mišljenju, povezan je sa Kurskom operacijom Oružanih snaga Ukrajine.
„Bjelorusija je članica Organizacije dogovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB, alijansa nalik NATO-u koju je stvorila Rusija sa nekoliko postsovjetskih republika), a prema novoj doktrini ODKB-a, kada je jedna članica napadnuta, druge trebaju pomoći, koliko god je to moguće. Sasvim je realno da Lukašenko, imitirajući prijetnju iz Ukrajine, pokušava 'eliminirati' potrebu da pošalje svoje trupe u pomoć Rusima u Kurskoj oblasti, posebno imajući u vidu odnos bjeloruske vojske prema rusko-ukrajinskom ratu“, rekao je Azarau.
Međutim, prema pisanju bjeloruskih medija, Lukašenko je pronašao drugi način da pomogne Rusiji – u Rusiju je poslana jedinica bjeloruskih oklopnih vozila.
Sam Lukašenko se plaši da pošalje vojsku u Kursku oblast, jer vidi katastrofu koja se tamo dešava za rusku vojsku.

Razoružanje ili ponovno naoružavanje?

Pitanje transfera opreme iz Bjelorusije u Rusku Federaciju raspravlja se već duže vrijeme. Činjenica da se ruski vojnici obučavaju u Bjelorusiji i da mnoge bjeloruske fabrike rade na proizvodnji ruske vojne opreme odavno nije tajna. Za njih je ovo prilika da poboljšaju svoju situaciju zbog zapadnih sankcija.
„Bjeloruske fabrike sada čine skoro 15 posto ruskog vojno-industrijskog kompleksa, prema nekim izvještajima“, rekla je Martinova. „To je mnogo. Gotovo svi pogoni koji se odnose na odbrambenu industriju, čak i metalurški pogon, rade za ruske potrebe. I ovaj proces nije stao”.
Istovremeno, transfer opreme iz bjeloruske vojske u ruske snage odvija se postepeno iu malim serijama, rekao je Azarau.
“Pratimo kretanje vozova, ali to nisu masovne isporuke”, rekao je Azarau. “Lukašenko je predao tenkove kada su Rusiji bili potrebni nakon gubitaka T-72. Vidimo da je Rusija isporučila Bjelorusiji brojne sisteme protivvazdušne odbrane, pa čak i sisteme balističkih raketa Iskander. Međutim, ne vidimo nikakav transfer dokumenata Iskandera bjeloruskim snagama, tako da ne možemo reći da su prebačeni. Možda ostaju pod ruskom kontrolom, iako se nalaze na bjeloruskoj teritoriji”.
Koliko opreme Belorusija treba prenijeti u Rusiju? Prema analitičkom portalu Military Balance, Bjelorusija ima ukupno do 500 tenkova T-72 u najstarijoj verziji i do 1.000 oklopnih vozila, uglavnom zastarjelih BMP-2 i sličnih modela, kao i do 500 artiljerijskih oruđa i MLRS-a. Neki od njih su u skladištima. 
„Borbeno spremnu jedinicu bjeloruske vojske, koja ima ukupno oko 50.000 ljudi, čini 13.000 kopnenih snaga. Postoje četiri mehanizovane brigade, dvije brigade visoko mobilnih trupa i dvije artiljerijske brigade. Ako postoji transfer iz postojećih jedinica, to smanjuje njihovu borbenu sposobnost. Na kraju krajeva, ako mehanizovani bataljon ima do 100 oklopnih vozila, a ima samo 50, on gubi svoju borbenu efikasnost”, rekao je za Kyiv Post Oleh Katkov, analitičar informatičke i konsultantske kompanije Defense Express.
To dovodi do dva zaključka, od kojih oba imaju značajne implikacije za Ukrajinu, po njegovom mišljenju.
“Prvo, smanjenje borbene sposobnosti bjeloruske vojske je plus za Ukrajinu, koja može smanjiti svoje prisustvo trupa na granici s Bjelorusijom i rasporediti više jedinica na istoku, naprimjer. Također, takvo angažiranje bjeloruske opreme ukazuje na probleme sa resursima i zalihama opreme u samoj Rusiji”, primjetio je Katkov.
Osim toga, Azarau napominje da je ovaj oblik pomoći trenutno jedino što Rusija može zahtijevati od Bjelorusije. Unatoč tome što su obje zemlje članice takozvane „Unijse država“, Rusija još nema ovlasti nad bjeloruskom vojskom da je usmjeri protiv Ukrajine ili je uključi u bitke na strani Ruske Federacije.
“Do sada nije uspostavljen zajednički štab Oružanih snaga Ruske Federacije i Republike Bjelorusije”, rekao je Azarau. “Kao što još nema zajedničkog grupisanja trupa sa zajedničkom komandom. Uprkos prisustvu ruskih trupa u Bjelorusiji, ruski generali još ne mogu izdavati naređenja bjeloruskoj vojsci. I sam Lukašenko se plaši poslati vojsku u Kursku oblast, jer vidi da se tamo dešava katastrofa za rusku vojsku. On će učiniti sve da izbjegne dalje učešće u ratu”.