Rat živaca i nuklearna prijetnja: 6 nijansi sukoba Ukrajine i Ruske Federacije u zimu 2025.

Rat živaca, nuklearni udar i konvencionalni rat.

 

Kratka analiza onoga što se sada dešava

 

1. Putin nije uspio provesti informativni blickrig i uplašiti Zapad nuklearnim ratom. Nekoliko dana nakon upotrebe balističke rakete na Dnjepru, konačno je postalo jasno da je proračun Kremlja propao, a ukrajinska upotreba britanskih i američkih projektila ne predstavlja (barem za sada) nuklearnu prijetnju svijetu i Ukrajini.

 

2. Sada se ušlo u drugu fazu ove bitke (ja bih to nazvao "bitkom prije pregovora"). A ova faza je rat živaca. Koliko će trajati ova faza? Sve u svemu, barem nekoliko sedmica. Rusi su nakupili dovoljno oružja za iscrpljujuće granatiranje Ukrajine i na linije fronta šalju svo ljudstvo kojim raspolažu. Vrijedi obratiti pažnju i na činjenicu da su se sada barem dva pozitivna faktora za Kremlj poklopila u pogledu ljudstva i njegove akumulacije. Nakon Kurska, kada je zaprijetila mobilizacija bez naknada, neznatno se povećao broj vojnika pod ugovorom sa Ministarstvom odbrane koji su prethodno bili na čekanju i čekali povećanje cijena ugovora (jednostavno su se bojali da će doći do mobilizacije i da novac neće biti isplaćen). Osim toga, sada je završen jesenji krug, koji je osigurao dodatna sredstva za vojnike po ugovoru. Postoji i treći, do sada teoretski faktor — kolaps rublje. Vjerovatno bi to moglo dovesti do još jednog malog skoka u broju ljudi koji još uvijek razmišljaju o trgovini životom za novac. Stoga su se, nažalost, predviđanja da bi ruski narod trebao završiti saprijavama u novembru-decembru donekle pogrešila. Sada se može reći da do marta-aprila neprijatelj može vršiti jurišne napade.

 

3. Prije nego pređemo na analizu daljih Putinovih postupaka, moramo ponoviti ono što je ranije u više navrata isticano. Tri su razloga za ovaj rat: 1) Rusija je prestala biti treći pol svijeta; 2) Rusija je izgubila neograničene policijske funkcije na postsovjetskom prostoru; 3) Putin je vjerovao da će aneksijom Ukrajine zaustaviti deslavizaciju Rusije. Kremlj je smatrao da će brzi trodnevni rat omogućiti rješavanje sva tri pitanja. Sada je jasno da Putin neće moći riješiti nijedno od tri pitanja. Ali to su i dalje glavni faktori zašto Putin želi nastaviti rat. Štaviše, shvata da pod bilo kojim okolnostima ima novca da ratuje još godinu i po do dvije, a možda i malo više (sve zavisi od situacije sa naftom). Protiv nastavka rata govore sljedeći faktori: 1) Rusija postaje tehnološki zavisna od Kine u privrednim sektorima 21. vijeka i imaju maksimalno dvije do tri godine da se ne pretvore u državu koju ne može graditi njena ekonomija uopće bez Kine; 2. Rusija se plaši kolapsa cijene nafte, čime ih Donald Trump plaši, što može izazvati unutrašnje probleme, jer neće biti dovoljno novca ni za šta. Jednostavno rečeno, Putin u pregovaračkom procesu ima dilemu: nastaviti rat i pokušati

ostvariti ciljeve postavljene 2022. godine, što je praktično nerealno ili napraviti korak unazad i postići ukidanje sankcija. Za sada nema odgovora na ovo pitanje, prije svega od samog Putina.

4. Nuklearni udar, o kojem su razni ruski političari toliko govorili, postaje faktor današnje političke retorike (uprkos balističkom udaru na Dnjepar) iz više razloga. Čini se slijedeće: oko Putina postoji grupa radikala (Patrušev, Kovalčukovi i djelimično Čemezov i Vaino) - starci (osim Vaina) koji žele biti radikalniji od Putina i  igrati se jastrebova. I iskreno vjeruju da će nuklearni udar produžiti njihov politički život i vratiti veličinu Rusije. I počinju javno nagovarati Putina (glavni govornik je Kovalčuk, Putinov partner u istorijskim debatama i, što je jednako važno, glavni gerontolog Kremlja, koji Putinu dokazuje da se može doživjeti 130 godina). Nažalost, čini se da, za razliku od karipske krize, kada je postojao jedan javni protivnik Hruščova (Mikojan), sada možda i nema javnog protivnika (osim izjave Medvedeva da "nismo ludi", ništa nismo čuli). Nuklearni udar u glavama ovih staraca će učvrstiti njihovu moć i moć njihove djece. Iako je i ovo mit. Postoji još jedan lik — Putinov zamjenik šefa administracije Kirijenko, koji sve to šutke posmatra i vjeruje da će Putinova postnuklearna izolacija pretvoriti njega (Kirijenka) u de facto predsjednika.

5. Ko se tome protivi? Koliko god to čudno zvučalo, sam Putin. Ili, tačnije, njegov strah. Putin se plaši ne samo za svoj život, već i za dvije druge stvari: prvo, veoma se plaši konačne izolacije. A nuklearni udar će najvjerovatnije dovesti upravo do toga. Drugo, plaši se da će izgubiti svoje poglavlje u istoriji. A ove dvije stvari su glavni ograničavajući faktor, barem za sada. I zato treba ponoviti: nuklearna prijetnja je danas minimalna.

 

6. Trump će pokušati riješiti pitanje zamrzavanja sukoba u Ukrajini prije svoje inauguracije (vjerovatnoća da će to uspjeti je još uvijek mala, ali se situacija mijenja gotovo svaki dan). Već sada se može reći da će pitanje Ukrajine biti riješeno u sklopu Trumpovih velikih poslova širom svijeta. Na isti način možemo reći da će Putin odlagati prave pregovore dok ne shvati da se linija fronta stabilizirala. Ali sigurani smo da su već počeli ne pregovori, već razmjena mišljenja na nižem nivou.