Rat Rusije u Ukrajini: Primoravanje dezertera na povratak na front

U Rusiji sve više pripadnika vojske dezertira. Organizacije za ljudska prava upozoravaju da se oni koji budu uhvaćeni muče. DW je razgovarao sa jednim vojnikom koji se izvukao. 
Od početka ruske invazije na Ukrajinu u punom obimu 2022. godine, ruski sudovi su sudili oko 8.000 slučajeva, koji uključuju vojno osoblje zemlje. Broj suđenja u 2023. godini povećan je pet puta u odnosu na prethodnu godinu. Svakog mjeseca u prosjeku se izrekne 700 kazni, navodi nezavisni ruski medij Mediazona.
Većina slučajeva se bavi neovlaštenim odlaskom iz vojnih jedinica (88 posto), nepoštivanjem naređenja (šest posto) i dezerterstvom (tri posto). U mnogim slučajevima, sudije su izricale uslovne kazne, koje omogućavaju oružanim snagama da vrate osuđeno vojno osoblje na liniju fronta.
To je prema Ivanu Čuviljajevu, koji radi sa Get Lost, ruskom organizacijom koja pomaže ljudima da izbjegnu regrutaciju i napuste zemlju. Rekao je i da su oko 70 posto onih koji su ove godine tražili pomoć od njegove organizacije bili profesionalni vojnici na ugovoru.
"Svaki od njih je, na ovaj ili onaj način, praktično bio primoran da se prijavi. Sve je manje mobiliziranih pripadnika u aktivnoj službi, jer ih je toliko već umrlo", rekao je za DW aktivista za ljudska prava. "Svi oni žele pobjeći, jer vide samo dvije opcije: ili da budu ubijeni ili da dospiju na sud".
Rašireno mučenje
U nekim slučajevima, kaže Čuviljajev, dezerteri su se skrivali na teritorijama koje su okupirali Rusi u Ukrajini, što je bilo opasno, jer su bili suočeni sa prijetnjom mučenja — kao što je prisiljavanje da ostanu u dubokim jamama i vraćani na linije fronta ako budu zarobljeni.
Aktivist je rekao da je to uobičajena metoda mučenja, koja se koristila i kada bi vojnici bili uhvaćeni kako piju alkohol, svađaju se sa nadređenima ili neovlašteno napuštaju svoju jedinicu.
“Ponekad se oni koji ne žele u borbu drže u podrumu napuštene zgrade, poput škole ili bolnice, gdje ih muče”, rekao je. "Nakon mjesec dana boravka u takvoj 'ćeliji', držani u nehumanim okolnostima, pristaju bi na sve, bez obzira na sve".
Mnogi koji žele pobjeći su ranjeni, dodao je on. Vladimir, bivši vojnik čija je porodica željela da ostane anoniman, odlučio je pobjeći iz bolnice u ukrajinskoj regiji Donjeck koju je okupirala Rusija. Bio je regrutovan 2022. godine, ali je odbio da se prijavi. Tokom naredne dvije godine zadobio je višestruke povrede zbog kojih je odveden u bolnicu, odkle je pobjegao prije nego što je mogao biti vraćen na front.
Ali 2024. godine Vladimirova porodica je saznala da je zarobljen i mučen u podrumu. Njegova supruga kaže da je njen muž bio primoran da se prijavi u ruske oružane snage. U aprilu je raspoređen u jurišnu brigadu i ubrzo potom ubijen na liniji fronta.
Telegram kanal koji prikuplja izvještaje boraca u regionu Donjecka objavio je jeziv opis drugog dezertera: "Uveli su nas u sobu bez prozora i kreveta. Na vlažnim dušecima ležali su ljudi zaraženi HIV-om i hepatitisom. Morali smo spavati na zemlji", napisao je jedan vojnik.
Govorili su i o mučenju premlaćivanjem i strujnim udarom i rekli da su onima koji su pristali da se priključe jurišnoj brigadi obećane uslovne kazne.
'Nijedna riječ ne može opisati užas'
U februaru 2022. godine, kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, Mihail, čije je ime promijenjeno da bi se zaštitio njegov identitet, već je bio u ruskim oružanim snagama.
„Rekli su nam da izgleda kao da će doći do potpune invazije i svi su mislili da će uskoro biti gotovo“, rekao je mladić za DW.
Ali ruska invazija je posustala pred masovnim ukrajinskim otporom. Do ljeta 2022. godine, nakon šest mjeseci službe, Mihail se odlučio prijaviti. Rekao je da mu je finansijska sigurnost privlačna: plata je bila dobra, pripadnici službe su imali pristup dobrim hipotekama, a bilo je i drugih beneficija. Rekao je da se psihički pripremio za ono sa čime će se suočiti na bojnom polju gledajući filmove i video snimke stvarnih bitaka.
"Mislio sam da sam spreman da vidim smrt, uništenje i gubitak", rekao je. "Ali u stvarnosti, ne postoje riječi koje bi opisale užase rata".
Poslan na liniju fronta
U početku je Mihail bio raspoređen u brigadu u Rusiji, gdje mu je obećan rad u tom području umjesto da bude poslat u zonu borbenih dejstava. 
„Ujutro idem na posao, a navečer dolazim kući“, rekao je da je mislio da će tako biti.
Umjesto toga, on i njegov kolega su neočekivano pozvani u četu na izviđanje, gdje im je rečeno da će biti poslani na zadatak. Nakon što su se ukrcali u vojni avion, uputili su se u rusku oblast Belgorod, tik uz granicu sa Ukrajinom.

„Front u Harkovu još nije bio aktivan“, ispričao je Mihail.
Proveo je zimu postavljajući mine, a u junu je prešao granicu sa Ukrajinom. Povrijeđen tokom napada, proveo je vrijeme u bolnici koja je stalno puštala programe ruske televizije.
Stalno su govorili da sve ide dobro i da se ukrajinski vojnici masovno zarobljavaju, rekao je za DW. "Svi su se u mojoj sobi samo smijali takvim glupostima."
Jedan od ljudi koje je Mihail sreo u bolnici otvoreno je požalio što se pridružio ruskim oružanim snagama. Mihail se prisetio da je tog čoveka privukla i relativno visoka plata od 200.000 rubalja (2.141 eura, 2.138 dolara) koju je vojska nudila.
Mihail se prisjetio i kako su pripadnici njegove brigade bili mučeni zbog nepoštovanja naređenja. I oni su bili prisiljeni boraviti u dubokim jamama, natjerani su da nose dugu odjeću i tešku opremu, a za noge su im bili vezani utezi i felge od kamionskih guma. 
Malo ko se usuđuje dezertirati
Sada Mihail veruje da je prvobitno obećanje Kremlja da će Kijev biti brzo zauzet zamenjen drugačijom realnošću.
„Političari će se okupiti oko stola i postići dogovor“, rekao je, „ali neće moći vratiti mrtve".
Dodao je da većina vojnika i dalje ne želi bježati, posebno ako imaju porodice. "Ako ste u četrdesetim godinama i imate djecu i dom, onda je odlazak iz zemlje jednak smrti", rekao je. Mnogi su se, objasnio je, plašili da više nikada neće vidjeti svoje porodice.
Mihail je rekao da su njegovi roditelji živeli u Rusiji, ali su prihvatili njegovu odluku da pobjegne iz zemlje. Iako su u početku podržavali ruski rat u Ukrajini, promijenili su mišljenje nakon što su saznali kakav je zaista život na linijama fronta.
Mladić je samo u nekoliko navrata za dlaku izbjegao smrt. U jednom slučaju, ispričao je kako se jednom nakratko udaljio od svojih drugova da popuši cigaretu. NJegovi drugovi su pogođeni granatom.
"Poslije sam morao skupljati dijelove njihovih tijela u crne vreće", ispričao je bez izraza na  licu. Ovaj i nekoliko sličnih incidenata je ono zbog čega je odlučio da se obrati Get Lost. Organizacija mu je pomogla da napusti Rusiju.
Bilo je jednostavnije nego što je mislio, rekao je. Sada, Mihail počinje planirati svoju budućnost. "Jednog dana želim otići u Kostariku i raditi u IT sektoru", rekao je mladić za DW.