Rat protiv Ukrajine. Šta interesuje Kinu?
Jasno je da je totalitarna komunistička moć rastrgana između potrebe za održavanjem ekonomskih veza i zarade od saradnje sa Zapadom i željom da naštete demokratskom svijetu.
1994. godine u vezi sa njenim ne -nuklearnim statusom potpisan je Budimpešta Memorandum o sigurnosti Ukrajine. Potpisi Ukrajine, SAD-a, Velike Britanije i Rusije navedeni su u okviru ovog dokumenta. Kasnije su Francuska i Narodna Republika Kina pridružile potpisnicima.
Ruska Federacija kao država okupator pokrenula je rat protiv Ukrajine u 2014. i 24. februara 2022. invaziju, zapravo bacajući pod noge međunarodno pravo, bilateralne sporazume i isti Budimpeštanski, cinično okupirajući teritorije i ubijajajući mirne građane Ukrajine.
Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, koji pružaju najveću vojnu pomoć Ukrajini, zauzimajući vodeću poziciju u podršci uzeli su rukovodstvenu poziciju na podršci Ukrajini.
Francuska je počela pružati podršku u naoružanjem, ali i sistemsku podršku. A koja je podrška Kine, kao zemlje koja je potpisala Budimpeštanski memorandum i u skladu sa time, obećala da će garantirati sigurnost Ukrajine? Može se reći pouzdano da podrška Ukrajini u ratu sa Ruskom Federacijom nije vidljiva.
Ne postoji podrška Pekinga tokom glasanja u međunarodnim organizacijama u osudi agresije na Ukrajinu i zločine protiv civila. Uslovna neutralnost je više stav zemalja koje nisu garantirale ništa.
Do 24. februara, samo lijeni nisu razgovarali o planiranoj velikoj ofanzivi Rusije na Ukrajinu. Međutim, nije bilo izjave ili političkog signala iz Pekinga kao "garanta" sigurnosti Kijeva u Moskvi.
Umjesto toga, Xi Jinping pozvao je Putina na XXIV zimske olimpijske igre. Iako bi otkazivanje takvog poziva ili susreta sa generalnim sekretarom KCP bio nedvosmislen signal Kremlju da Kina ne podržava agresiju protiv Ukrajine.
Ako Kina poziva na mir, očito je to moguće samo zbog zaustavljanja agresije. Mir je jednak prestanku agresije. Poziv na mir jednak je pozivu za povlačenje okupacijske vojske.
Ne primjećuje se izjava Kine o osudi okupacije. Stoga, očito nema želje za mirom.
Šta Kinu zaista zanima? Jasno je da je totalitarna komunistička moć rastrgana između potrebe za održavanjem ekonomskih veza i zarade od saradnje sa Zapadom i željom da naštete demokratskom svijetu.
Vrlo je prikladno testirati Evropu i SAD preko drugih, u ovom slučaju, vlastodršca iz Kremlja. Naprimjer, čak i tihim guranjem Ruske Federacije u rat.
Očito je da nema sigurnosnih garancija iz Kine i ne može ih biti, jer je Peking imao i ima priliku uticati na Kremlj, ispunjavajući obveze prema Budimpeštanskom memorandumu, ali od strane Pekinga nema takvih pokušaja. To je I razlog zašto nema Kine među zemljama koje bi se mogle pridružiti novom sigurnosnom ugovoru za Ukrajinu Ermak-Rusmussen.
Danas, u pozadini opće rasprave o mogućem nuklearnom udaru iz Ruske Federacije, ne čujemo iz Pekinga barem neku vrstu reserve prema takvom koraku. To smanjuje povjerenje u Kinu kao zemlju koja se pozicionira kao zagovornik svjetskog poretka i globalnog mira. Međutim, ruska agresija protiv Ukrajine ne ide u prilog kineskim tvrdnjama.