Rat poluprovodnicima 2025

To je nova Velika igra. Tokom 19. veka, Britansko i Rusko carstvo su se borile protiv Centralne i Južne Azije. Britanci su željeli spriječiti Rusiju da ugrozi dragulj u njenoj carskoj kruni, Indiju. Danas Zapad želi spriječiti Kinu da prijeti njenoj kontroli nad poluprovodnicima.

Gotovo svaki električni uređaj zahtijeva poluprovodnik. Poluprovodnici pokreću revoluciju umjetne inteligencije. Oni su zapravo toliko važni da Kina svake godine potroši isto toliko novca na njihov uvoz, koliko i na uvoz nafte.

Postoje neki pozitivni primjeri saradnje zapadnih poluprovodnika. Američke kompanije kao što su Intel i GlobalFoundries dobile su subvencije Evropske unije (EU), dok je BAE Systems iz Ujedinjenog Kraljevstva (UK) postala prva kompanija za koju je najavljeno da će dobiti sredstva u skladu sa američkim Zakonom o poluprovodnicima i nauci.

Ipak, nijedan koherentan okvir ne povezuje udružene industrije. Zapadne nacije mogu završiti tako da se takmiče jedna protiv druge umjesto da rade zajedno. SAD i Evropa moraju raditi sa demokratskim azijskim saveznicima koji imaju isti stav, prvenstveno Tajvanom, Južnom Korejom i Japanom.

Nijedna država danas ne može kontrolirati složeni lanac proizvodnje poluprovodnika. Svaka regija ima svoje prednosti i slabosti. Azijska proizvodnja. Američki dizajn. Evropljani grade mašine koje omogućavaju proizvodnju. Kina danas ulaže milijarde u svoje ambicije za proizvodnju poluprovodnika, podstičući ekonomsku i vojnu modernizaciju. Zajedno, Zapad može pobijediti Kinu. Podijeljeno, mogli bi propasti.

 

Evo tri preporuke za pobjedu.

Prvo, izgraditi zajedničku odbranu. Uskladiti tarife i ciljane zabrane za odabrane industrije zavisne od poluprovodnika kao što su dronovi, električna vozila i pametni telefoni.

Drugo, udvostručiti glavnu snagu Zapada: inovaciju. Umjesto da pokušavaju potrošiti Kinu na subvencije (izgubljena bitka), treba se fokusirati na istraživanje i razvoj, poticanje start-upova i koordinaciju sa saveznicima sa kojima dijele isto mišljenje - Južnom Korejom, Japanom, Velikom Britanijom i Kanadom.

 

Treće, izbjegavajti dodjelu subvencija nekolicini velikih kompanija koje ne uspijevaju pratiti tempo promjena. Radije, direktna pomoć u novim, okretnim kompanijama.

Zapad je izmislio poluprovodnike. Bell Labs, Hewlett Packard i Bletchley Park, da spomenemo samo neke, napravili su velika otkrića. Bell Labs je izumio tranzistor, koji je radio prijemnike učinio prenosivim, a potrošačku elektroniku pristupačnom. Texas Instruments je kreirao integrirano kolo. Intel je napravio prvi procesor. Danas su inovacije i dalje uporište Zapada. Američke i britanske kompanije Nvidia, Qualcomm i Arm vodeće  su u dizajn poluprovodnika.

Ali Zapad pati od ključnih slabosti. Jedna je ranjivost lanca snabdijevanja. Pandemija COVID-19 razotkrila je snažnu ovisnost o Kini, posebno u proizvodnji elektronike. Kineski kapaciteti, ako se ne provjere, mogli bi uništiti proizvodnju poluprovodnika.

Drugi problem je novčani tok. Industrija poluprovodnika je specijalizirana i skupa. Predviđa se da će cijena novih postrojenja za proizvodnju poluprovodnika porasti za više od 30 posto do 2026. godine na između 35 i 43 milijarde dolara.

 

Kina je iskoristila ove zapadne slabosti. Baš kao i sa zelenom tehnologijom, ona identificira ključna strateška tržišta, a zatim ih pregazi poštenim sredstvima ili greškom, koristeći ogroman arsenal alata. Kina daje ogromne državne subvencije za specifične strateške projekte, nadmašujući Zapad. Iskorištava jeftinu radnu snagu (ili ponekad prisilni rad), bavi se opsežnom industrijskom špijunažom i ciljano kupuje zapadne start-upove.

Dobar primjer se tiče sigurnosnih kamera. HiSilicon koji podržava Peking, poluprovodnička podružnica Huaweija, i kompanije za nadzorne kamere Dahua i Hikvision. Do 2015. godine, 60 posto globalnih kamera za nadzor sadržavalo je HiSilicon čip. Godine 2019. SAD su sankcionirale ove kompanije iz sigurnosnih razloga. Evropa, međutim, nije.

 

Procesori za pametne telefone predstavljaju još jedan primjer kineske igre. Britanska kompanija za proizvodnju poluprovodnika Arm je globalni lider u proizvodnji ugrađenih procesora. Oko 90 posto svjetskih pametnih telefona sadrži Arm čip. Kina je najveće tržište kompanije, koja doprinosi do četvrtine njenog prihoda. Kao uslov da Arm proda Kini, Peking je preuzeo kontrolu nad svojim kineskim operacijama uz zanemarljivu nadoknadu za akcionare Arma. Sada posjeduje ekskluzivna prava na distribuciju Armovog intelektualnog vlasništva proizvođačima pametnih telefona u Kini.

Kao odgovor na kineske akcije, i Evropa i SAD razvile su sopstvene ofanzivne i odbrambene strategije. Ipak, njihove strategije jačaju i međusobno se sukobljavaju.

 

Kada su se lanci snabdijevanja poluprovodnicima  raspali tokom pandemije COVID-19, administracija Joea Bidena odgovorila je i Zakonom o poluprovodnicima i nauci. Cilj je bio ponovno fokusiranje na domaće proizvodne kapacitete i udvostručenje inovacija. Sa odbrambene strane, SAD su nametnule strogu kontrolu izvoza kako bi ograničile kineski pristup poluprovodnicima proizvedenim u SAD-u. Zakon o poluprovodnicima i nauci tražio je zapanjujućih 52,7 milijardi dolara subvencija, pri čemu najveći dio ide na proizvodnju (39 milijardi dolara) i istraživanje i razvoj (R&D) (13,2 milijarde dolara).

Uslijedile su praktične poteškoće. Prva subvencija isplaćena je tek u decembru 2023. godine, iako je Biden požurio sa dodatnih 53 milijarde dolara subvencija nakon izbora. Predviđa se nedostatak od 300.000 inženjera i 90.000 obučenih tehničara do 2030. godine. Sjedinjenim Američkim Državama treba više studenata nauke, tehnologije, inženjerstva i matematike da bi se bavili poluprovodnicima.

Buduća politika izgleda nejasna. Tokom kampanje, Trump je tvrdio da bi ciljane carine bile efikasnije u jačanju američke proizvodnje od subvencija. CHIPS and Science Act 2.0 izgleda malo vjerovatno. Kada sredstva za istraživanje i razvoj nestanu, industrija će se morati održati.

SAD su uvele opsežnu kontrolu izvoza kako bi ograničile pristup Kine najsavremenijoj američkoj tehnologiji poluprovodnika. Pokazalo se da je ove mjere teško provesti, posebno prema drugim saveznicima. Evropske kompanije strahuju od gubitka velikog, rastućeg kineskog tržišta. Kontrola izvoza prisiljava kineske kompanije da postanu nezavisnije, što bi moglo biti kontraproduktivno. Sve više najnoviji kineski pametni telefoni i električna vozila koriste poluprovodnike kineske proizvodnje.

EU je odgovorila svojim vlastitim Evropskim zakonom o poluprovodnicima, koji ima za cilj postizanje 20 posto globalnog tržišnog udjela u proizvodnji poluprovodnika do 2030. godine. Iako je ovaj cilj jasan, put za njegovo postizanje nije. Evropa je i dalje neto uvoznik poluprovodnika, koji troši oko 20 posto globalne proizvodnje, ali proizvodi samo devet posto. 43 milijarde eura (44,3 milijarde dolara) obećanih javnih investicija vjerovatno neće fundamentalno promijeniti ovu tržišnu dinamiku.

EU, iako sporija od SAD-a uvodi kontrolu izvoza, postaje strožija. U julu 2024. godine, Evropska komisija je pokrenula konsultacije u industriji kako bi se pozabavila proširenom proizvodnjom starih poluprovodnika u Kini.

EU i SAD moraju nastaviti sarađivati kako bi osigurale da ove subvencije ostanu obostrano korisne, a da se izbjegne kontraproduktivan rat subvencija. Evo ideja za zajedničku strategiju.

 

Uvesti selektivne carine: Umjesto da se fokusiraju na kontrolu izvoza, za koju se pokazalo da je teško provesti, saveznici bi trebali preći na druge opcije, posebno ciljane carine na strateške proizvode koji koriste kineske poluprovodnike.

Tržište dronova predstavlja dobar primjer sa ukupnim prihodima od 4,4 milijarde dolara za 2024. godinu. Ono je od strateškog značaja, neophodno je za poljoprivredu, nadzor, mapiranje i vojsku. Dok bespilotne letjelice ne ovise ni o jednom poluprovodniku posebno, za njih su potrebne posebne štampane ploče (struktura koja okružuje poluprovodnik i koja mu omogućava da funkcionira). EU i SAD bi mogle staviti 100 posto carine na bilo koji dron sa štampanom pločom sastavljenom u Kini. Najvažnije je da porez treba biti na finalni proizvod, primoravajući kompanije da "dizajniraju" kineske komponente potrebne za sklapanje štampanih ploča.

SAD i EU bi trebalo da istraže „tarife za komponente“ na proizvode ne na osnovu toga gdje su sastavljeni, već na osnovu toga gdje se proizvode njihove komponente. Trenutne tarife se primjenjuju samo na lokaciju završne montaže, omogućavajući mnogim kineskim proizvodima da izbjegnu naknadu, jer se sklapaju u Vijetnamu i drugdje.

Podstaknite inovacije: To je izgubljena bitka koja pokušava nadmašiti Kinu. Umjesto toga, saveznici bi trebali strateški ulagati u svoje start-upove i udvostručiti svoju glavnu snagu: inovaciju. Što se tiče dronova, EU bi trebala potaknuti pokretanje dronova. Američke i evropske institucije moraju sarađivati - belgijski Imec, francuski CEA-Leti i kompleks Albany NanoTech već rade zajedno i njihove veze treba ojačati.

UK se mora vratiti u krilo. Prije Brexita, Velika Britanija je privukla investicije u poluprovodnike sa nižim porezima od većine zemalja EU i zaposlila mnoge državljane EU u svojim start-upovima. Brexit je prekinuo ovo partnerstvo. Samo se polako popravlja. 2023. godine Ujedinjeno Kraljevstvo se vratilo programu EU Horizon Europe, koji osigurava više od 100 milijardi eura (103 milijarde dolara) za istraživanje od 2021. do 2027. godine.

Treba prihvatiti druge demokratije. Kanada je, na primjer, izrodila 100 domaćih poluprovodničkih kompanija. Tajvan ima gotovo 50 posto tržišnog udjela u proizvodnji. Južnokorejski Samsung i Hynix su globalni lideri u memorijskim poluprovodnicima, a konkurencija im je samo američka kompanija Micron. Japan je jedina zemlja koja dodiruje svaku kariku lanca snabdijevanja od dizajna do pakovanja.

Diverzificirajte: I Evropa i SAD treba da diverzificiraju kompanije koje primaju podsticaje. Neće pomoći nijednom od njih da podupru “hrome patke”, počevši od Intela. Iako se američki šampion muči, pokušavajući biti i dizajner i proizvođač poluprovodnika, Washington crpi više novca zbog njegove „strateške važnosti“.

 

Sjedinjenim Državama i Evropi je potreban plan B, čak i ako to znači računanje na azijske kompanije. Tajvanska fabrika TSMC gradi fabrike u Arizoni i Njemačkoj.

Potrebne su godine da se dizajnira i proizvede novi poluprovodnik. I Zapad i Kina namjeravaju pobijediti u globalnom ratu poluprovodnika. Prerano je reći ko će pobijediti. Uspjeh ili neuspjeh će mnogo doprinijeti određivanju budućnosti 21. vijeka.

 

ZAKLJUČAK  

 

Evropska unija i Sjedinjene Američke Države poduzimaju sve više aktivnosti u cilju diverzifikacije lanaca snabdijevanja i smanjenju ovisnosti o Kini. Metode i alati koje zemlje Zapada koriste u ovim nastojanjima su različiti, ali se sve češće u javnosti govori o potrebi koordiniranih aktivnosti kako bi se u konačnici osigurala nezavisnost od Kine u vrlo važnom segmentu proizvodnje poluprovodnika.  

U više navrata su vlade zapadnih zemalja, ali i vodeći stručnjaci ukazivali na opasnost od ovisnosti od kineske proizvodnje poluprovodnika, a SAD i EU su poduzele i odgovarajuće mjere, kroz donošenje zakonske regulative, provođenje adekvatnih istraga, kako bi se spriječila ovisnost o kineskoj proizvodnji i diverzificirali lanci snabdijevanja.  

I dok zapadne zemlje nastoje uskladiti svoje djelovanje kako bi se diverzificirali lanci snabdijevanja i smanjila ovisnost od Kine, u zemljama Zapadnog Balkana, vlasti u državama o ovome ne vode mnogo računa. I dalje svjedočimo nabavci opreme za sigurnosne namjene od strane kineskih proizvođača (od kojih su neki i sankcionirani) bez obzira na sva upozorenja o sigurnosnim prijetnjama koje ta oprema predstavlja.