Rastući savez između Rusije i Kine

 

Dvadeset svježih karanfila naslonjeno je na spomen ploču na ruskom vojnom groblju nedaleko od grada Daliana na sjeveru Kine. To je posljednje počivalište brojnih sovjetskih pilota, čiji su nadgrobni spomenici okrunjeni skulpturama aviona.

Dan ranije, kaže žena koja drži malu prodavnicu u blizini, iznenada su se pojavili vojnici kineske vojske, koji su ogradili cijelo groblje kako bi ruska delegacija mogla odati počast njihovim poginulim pripadnicima u Korejskom ratu. U tom sukobu, Rusi i Kinezi su se borili rame uz rame protiv Sjedinjenih Država i njihovih saveznika.

Od tada je prošlo više od 70 godina, ali zajednička komemoracija u Dalianu predstavlja jasnu demonstraciju da Moskva i Peking i dalje visoko poštuju svoj bivši vojni savez.

Rat Rusije protiv Ukrajine nije učinio ništa da se to promijeni. Od 24. februara 2022. godine kada je invazija počela, prije godinu i po dana, Peking i Moskva su dodatno intenzivirali svoje već bliske veze u brojnim oblastima, uključujući vojnu saradnju, poslovanje i trgovinu i u oblasti društvenih razmjena. Suprotno kineskoj tvrdnji da zemlja zauzima neutralan stav u "ukrajinskom sukobu", kako zvaničnici Pekinga govore o ratu, čini se da dvije nacije stvaraju jedinstven front.

 

Putin i Xi se sastaju po treći put od početka rata

 

Vladimir Putin doputovao je u Peking na sastanak zemalja partnera, na Forum Pojas i put. Ovo je treći put da se on i kineski lider Xi Jinping sastaju otkako je Rusija napala Ukrajinu.

Moskva, sa svoje strane, ne pokušava umanjiti bliske veze sa Kinom. Naprotiv, imati drugu najveću svjetsku silu na svojoj strani je neprocjenjivo bogatstvo za Rusiju. Moskovski zvaničnici bi najviše željeli izbjeći ostavljanje utiska povećane zavisnosti od Pekinga, čak i ako činjenice jasno govore drugim jezikom.

Xi i Putin organiziraju sastanke tako da izgledaju kao susreti jednakih. Čini se da se dvojica autokrata prilično dobro slažu. Putin se obraća Xiu kao svom "dragom starom prijatelju", koji je zauzvrat Putina nazvao svojim "najboljim prijateljem". Dodijelili su jedni drugima počasne doktorate iz svojih alma matera i – na periferiji međunarodnih samita – u nekoliko navrata zajedno proslavili rođendane: 2013. na Baliju uz votku i kobasicu, a 2019. u Tadžikistanu uz sladoled.

Putin je u junu čestitao Xiju 70. rođendan. Sam ruski lider je samo osam mjeseci stariji od svog kineskog kolege. Njegov otac se borio protiv nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu, a Xijev otac se borio protiv Japana, kao komunistički zvaničnik. Obojica su proživjeli teške godine u mladosti. I obojica imaju ćerke.

Ali osim njihovog sličnog porijekla, oni dijele sveobuhvatni politički cilj: razbijanje američke dominacije. Rusija i Kina sebe vide kao udarnu pesnicu protiv "težnji za hegemonijom" Washingtona, dok "prijateljstvo između dvije zemlje nema granica, ne postoje 'zabranjene' oblasti saradnje". To je iz teksta zajedničke izjave od 4. februara 2022. godine, usvojene neposredno prije ruske invazije na Ukrajinu, kada je Xi primio počasnog gosta Putina na ceremoniji otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Pekingu.

Prošlog marta, kada je rat bjesnio više od godinu dana, kineski lider je uzvratio posjetu – što je bilo jedno od samo dva putovanja u inostranstvo koje je Xi imao 2023. godine. Putin je za svog posjetitelja pripremio svečanosti koje su paralisale pola Moskve za tri dana. Posljednje večeri, pogodno u dometu mikrofona kamere, Xi se oprostio od svog domaćina na stepenicama Kremlja riječima: "Trenutno postoje promjene kakve nismo videli 100 godina. A mi su oni koji zajedno pokreću ove promjene." Putin je odgovorio: "Slažem se".

Na vrhu poluostrva Liaodong na sjeveroistoku Kine nalazi se široki zaljev, dobro zaštićen od okeanskih valova kopnom. Uzak prolaz omogućava brodovima zgodan ulaz. S obzirom na stratešku lokaciju, prirodna dubokovodna luka je savršeno mjesto za pomorsku bazu – činjenicu koju je ruski car prepoznao još 1898. godine, kada je Rusko carstvo zauzelo luku, u to vrijeme zvanu Port Arthur. Tek 1955. godine, šest godina nakon osnivanja Narodne Republike, Sovjetski Savez ju je vratio Kini.

Danas, Narodnooslobodilačka armija ima kontrolu nad Lüshunkouom, kako su Kinezi nazvali luku. To je ograničeno vojno područje, ali sa vidikovca na obližnjem brdu pruža se pogled na pomorsko brodogradilište, kamuflažno obojene rezervoare goriva i najmanje 20 kineskih ratnih brodova različitih klasa koji mirno leže na blistavoj vodi septembarskog dana.

U augustu su se ovakvi brodovi pojavili u dalekim vodama – na obali Aljaske. Kina je u region poslala razarače, fregate i brod za snabdijevanje u formaciji koja je uključivala ruske ratne brodove. Iako flotila nije ušla u američke teritorijalne vode, američki pomorski stručnjaci su ipak smatrali njeno raspoređivanje "veoma provokativnim" i rekli da je to "povijesno prvo".

Moskva i Peking su počeli obavljati zajedničke pomorske patrole godinu dana prije rata i nastavili su zajednički patrolirati. Vazduhoplovstvo dvije zemlje, također, provodi zajedničko patroliranje posljednjih nekoliko godina. Nakon što je preuzeo dužnost u martu, kineski ministar odbrane Li Shangfu dva puta je posjetio Moskvu prije nego što je nestao sa javne scene krajem augusta, vjerovatno pod sumnjom za korupciju.

Rusko-kinesku vojnu saradnju aktivno promovira Šangajska organizacija za saradnju, antizapadni sigurnosni forum čije širenje intenzivno podržava Peking. Osim patrola, dvije zemlje izvode i zajedničke vojne vježbe, poput džinovskog manevra "Vostok" u septembru 2022. godine, kojim je lično komandovao načelnik ruskog generalštaba Valerij Gerasimov.

Rat ni na koji način nije naveo Kinu da smanji intenzitet te saradnje. Zhou Bo, penzionisani pukovnik Narodnooslobodilačke vojske i sada viši saradnik u Centru za međunarodnu sigurnost i strategiju Univerziteta u Pekingu Tsinghua, kaže da je krivica na Washingtonu.

"Amerikanci pojačavaju svoje napore u Indo-Pacifiku", kaže on. To zabrinjava Peking, dodaje on. "Zajedničke patrole signaliziraju da Kina i Rusija i dalje dijele interese."

Zapad ne bi trebao pogriješiti procjenjujući kinesko-ruske odnose isključivo u kontekstu rata, kaže Zhou. Kao susjedi sa zajedničkom granicom dugom više od 4.000 kilometara, kaže on, zemlje nemaju izbora osim da se slažu. Zhou dalje insistira na tome da je Kina već dala doprinos u dovođenju rata do i - doprinose koji su, kaže, "skoro poput zraka koji udišete. Možda toga niste svjesni, ali biste odmah primijetili da nedostaje".  

Zhou ističe da je Xi insistirao na izbjegavanju nuklearnog oružja u sukobu – i napominje da, iako je "Kini duboko stalo do prijateljstva sa Rusijom, mi im nismo pružili nikakvu vojnu podršku."

 

"Lovačke puške", dronovi i sateliti

 

Za sada se čini da je to istina kada je u pitanju velika vojna oprema i smrtonosno oružje. Uprkos američkim tvrdnjama u martu 2022. godine da su takve isporuke bile u pripremi, čini se da nijedna nije izvršena. To se, međutim, ne odnosi na robu dvostruke namjene, predmete koji se mogu koristiti i u vojne i u civilne svrhe. I oni potpadaju pod sveobuhvatni režim sankcija koji su Rusiji nametnule SAD, Evropska unija i druge zemlje.

U 2022. godini, na primjer, Rusija je uvezla poluprovodnike u vrijednosti od 900 miliona dolara iz kontinentalne Kine i Hong Konga, što je više nego dvostruko u odnosu na prethodnu godinu. Dokumentiran je i kineski izvoz 1.000 "lovačkih pušaka", 154.000 šlemova i značajno povećane količine keramike, poput one koja se koristi u izradi pancira. Prema ugovoru u kojem  je pristup imala novinska agencija AFP, kineska kompanija je u novembru 2022. prodala dva satelita za posmatranje zemlje ruskoj kompaniji koja je pripadala carstvu Jevgenija Prigožina, koji je u to vrijeme bio na čelu “Wagnerovih” plaćeničkih snaga.

Do marta, 12 miliona dolara vrijednih dronova i pratećih komponenti našlo je put do Rusije iz Kine. Osim toga, japanski časopis Nikkei Asia pregledao je rusku carinsku evidenciju, gdje su novinari otkrili da je najmanje 37 ovih dronova izričito "namijenjeno za upotrebu u specijalnoj vojnoj operaciji", kako Moskva govori o svom agresorskom ratu. U međuvremenu, Kina je uvela dodatna ograničenja izvoza civilnih dronova.  

 

Sankcije će vjerovatno ostati beznačajne

 

Xiao Bin, stručnjak za Rusiju sa Kineske akademije društvenih nauka, insistira da kineska vlada nema nikakve veze sa takvim isporukama.  

"Ali ako neke centralnoazijske države djeluju kao posrednici, Kina nema uticaja. Kada je počeo rat, ruske kompanije su tamo otvorile kancelarije", kaže Bin.

Ali prodavci u Kini, vjerovatno, također osiguravaju Rusiji robu koju više nije u mogućnosti nabavi drugdje, kao što izgleda ukazuje razgovor sa poslovnom ženom iz Rusije u Pekingu. Ona radi za kompaniju koja spaja ruske kupce sa kineskim proizvođačima. Posao je dobar i nastavlja da raste, kaže ona. Trenutno, kaže ona, njena kompanija prima brojne zahtjeve iz Rusije za brendiranom odjećom od kompanija kao što su Adidas i Louis Vuitton. Neki zahtjevi su joj se, međutim, činili čudnim, kao što je onaj za lovačke nišane.

Takva očigledna kršenja sankcija osmišljenih da onemoguće Moskvi nabavku takve opreme vjerovatno će i dalje ostati nekažnjena. Transakcije su previše diskretne da bi se mogle lako pratiti i premale da bi Zapad rizikovao sukob sa Pekingom. Što je kineske kompanije učinilo korisnicima ruske izolacije.

Aleksandar Mihalik vodi prodavnicu automobila na magistralnom putu u južnoj Moskvi. Hyundai logoi su i dalje izloženi na parkingu, ali su crvena slova kineske marke automobila BAIC sada iscrtana na fasadi salona.

Mikhalik, atletski građen muškarac sa kratko podšišanom kosom, otvara vrata terenca i lupka tamnom oplatom unutra.  

„Sve je visokog kvaliteta. Kinezi znaju šta rade", kaže Mihalik.

Za ovaj BJ40 od BAIC-a, glomaznog terenskog vozila koje podsjeća na Jeep Wrangler, on traži nešto više od 38.000 eura. Mihalik kaže da među njegovim kupcima još uvijek postoji skepticizam prema kineskim brendovima, ali misli da će sa vremenom nestati.  

"Ljudi samo žele stići od tačke A do tačke B i to žele sa dobrim, pristupačnim automobilima koji su dostupni", pojašnjava Mihalik.  

"Stare marke", kako ih naziva Mihalik, ovih dana je teško pronaći: Volkswagen, Renault, Mazda, Kia, Hyundai, sve marke iz Njemačke, Francuske, Japana i Koreje koje je prodavao prije rata. Ruska automobilska industrija doživjela je ogroman krah nakon invazije na Ukrajinu. Proizvodnja putničkih automobila pala je za 67 posto, a vodeći svjetski proizvođači su se povukli iz Rusije. Prije rata u zemlji je bilo zvanično zastupljeno više od 50 stranih marki automobila. Ali do početka 2023. bilo ih je samo 11 – većina iz Kine. Do juna se taj broj popeo na 17.

Prošle godine, Mikhalik je uspio rasprodati preostale dionice koje je imao po narudžbi, ali je nakon toga morao provesti nekoliko mjeseci reorganizirajući svoje poslovanje.  

„Naša sadašnjost i budućnost leže u Kini“, kaže Mihalik.  

Umjesto da ide na IAA u Minhen, sada prisustvuje sajmu automobila Auto Shanghai. Pored BAIC-a, potpisao je ugovore sa drugim kineskim proizvođačima kao što su JAC i Chery, a svoje salone automobila je preuredio kako bi odrazio promjenu.

Mikhalik se nada da će prodati 70 do 100 BAIC automobila mjesečno iz ovog salona, što je cilj za koji vjeruje da će postići u roku od šest mjeseci. Bilo je trenutaka u prošlosti kada bi prodavao duplo više Hyundaija mjesečno, ali, ističe, BAIC-ova marketinška ofanziva tek počinje. Štaviše, tri dodatna modela će biti isporučena u narednim mjesecima. Sastavljaju se u fabrici u Kalinjingradu koja je nekada proizvodila BMW - vozila iz "neprijateljskih država", kako bi to rekla ruska državna televizija.

 

„Čak i ako se sankcije na kraju ukinu, a za to će biti potrebne godine, Kinezi će ostati. Koreanci, Njemci, Japanci i Francuzi su im dali ovo tržište. Neće ga vratiti u skorije vrijeme", smatra Mihalik.  

 

Bilateralna trgovina na rekordnom nivou

 

Podaci govore tome u prilog. U 2022. kinesko-ruska trgovina dostigla je rekordni nivo od 190 milijardi dolara, što je povećanje od 30 posto u odnosu na predratnu godinu. U 2023. ta cifra će vjerovatno biti znatno veća, sa trgovinom koja je već iznosila 155 milijardi dolara samo u prvih osam mjeseci. Ako se taj trend nastavi, obim bi mogao dostići 230 milijardi dolara do kraja godine.

Kako kineska roba sve više zamjenjuje robu zapadnog porijekla u Rusiji, sve veća količina energetskih sirovina teče u suprotnom smjeru. Rusija je u augustu Kini isporučivala 2,5 miliona barela sirove nafte dnevno – više od Saudijske Arabije i 26 posto više nego u istom mjesecu prošle godine. Kao snabdjevač prirodnim plinom, Rusija je do sada imala manje dominantnu poziciju, ali ipak sve više osvaja. Iako je Kina 2022. potrošila 1,2 posto manje gasa nego 2021. godine, uvoz ruskog gasa iz gasovoda porastao je za 54 posto.

I sva ta trgovina puni ratne sanduke Moskve. Ukrajina je toliko uznemirena ovim razvojem da je Kijev 3. oktobra zvanično naveo tri kineska naftna giganta kao "međunarodne sponzore rata".

 

Moskva primorana na prodaju sa velikim popustom

 

U kojoj mjeri se odnos snaga okreće u korist Pekinga može se vidjeti po popustima na cijene koje je Moskva bila primorana progutati. Rusija računa da će do 2026. godine moći prodati svoj gas Evropi i Turskoj u prosjeku za 481,70 dolara za 1.000 kubnih metara. Za kupce u Kini, nasuprot tome, cijena će u prosjeku biti samo 271,60 dolara - popust od 44 posto. Te procjene potiču iz prognoza predstavljenih ruskom premijeru Mihailu Mišustinu u septembru.

Bez obzira na to, Rusi i dalje nameravaju povećati obim snabdijevanja. U tom cilju promoviraju izgradnju drugog gasovoda iz Sibira. Kina je do sada odugovlačila, vjerovatno da bi diktirala bolje uslove. Čini se da je vrijeme na strani Pekinga.

Alternativa Rusiji je tečni prirodni gas (LNG). Ohlađen na minus 163 stepena Celzijusa i otpremljen vozom u Vladivostok, sibirski gas se može upumpati u tankere i otpremiti u Kinu ili Indiju. Nekoliko kineskih kompanija u svom portfoliju ima neophodna postrojenja za ukapljivanje gasa.  

 

„Naše poslovanje sa inozemestvom je nekada bilo prilično skromno. Bilo je samo nekoliko slučajeva kada sam morao putovati prije nego što sam naručio. Ovog puta projekat je veoma veliki, a kupac želi sastanak licem u lice", kaže izvršni direktor jedne od ovih kompanija.  

Najprije su Rusi došli u Kinu, a onda je on otputovao u Moskvu, svoju prvu posjetu Rusiji. Avion je bio prepun poslovnih ljudi.

Također se zatekao kako se obraća svojim ruskim klijentima na pitanje koje bi se, ne tako davno, smatralo trivijalnim: Kako će oni platiti? Na koje račune? Da li elektronski transferi u dolarima krše sankcije koje je Washington uveo nekim velikim ruskim bankama? Treba li koristiti drugačiju valutu? Ili plaćanja u naturi? Dogovor još nije postignut.

U mnogim drugim slučajevima, međutim, ovo pitanje je odavno odlučeno – u korist kineske valute. Prije početka rata, 0,4 posto ruskog izvoza bilo je plaćeno u juanima. Ali u prvoj polovini 2023. godine taj udio je iznosio 25 posto ukupne vanjske trgovine Rusije – i 75 posto njene trgovine sa Kinom. Od februara je juan zamijenio dolar kao najtrgovanija strana valuta u Rusiji.

Ali koliko je dubok pritisak na povećanje međuzavisnosti? Dolazi li prvenstveno od političara i poslovnih rukovoditelja ili se proteže u rusko i kinesko društvo? Pouzdana istraživanja javnog mnjenja ne postoje u Kini. Istina, ton na kineskom internetu je izuzetno proruski, kako je propisano u propagandi Pekinga, a objave koje kritikuju Rusiju su cenzurirane.

Međutim, među kineskim intelektualcima se može čuti sve veća distanca prema Rusiji. Peking zasigurno bliže i u više oblasti sarađuje sa Moskvom od početka rata, dopušta ruski stručnjak Xiao Bin.  

"Ali to je urađeno na zahtjev Rusije."  

Bivši pukovnik Zhou Bo također naglašava: "Ne vjerujemo da je ovaj rat opravdan." Ali to nisu izjave koje čujete od zvanične kineske strane. Za Peking, politički faktori moći su primarni faktor.

 

U Rusiji 85 posto pozitivno gleda na Kinu

 

Na strani slabijeg partnera u ovoj neravnopravnoj vezi, slika je nešto jasnija. Istraživanje Levada centra, jedinog nezavisnog anketara preostalog u Rusiji, pokazalo je da je 85 posto ispitanika nedavno reklo da pozitivno gleda na Kinu. Oko 58 posto je priznalo tu zemlju kao najbližeg prijatelja i saveznika Rusije. Kina je na drugom mjestu u anketi, ispred nje je samo Bjelorusija.

 

Led Gudkov, akademski nadzornik Centra, kaže da su se ova osjećanja počela mijenjati prije rata. Sociolog je pomno posmatrao kako se Rusija postepeno zagrijavala prema Kini, pomalo kao izreka: "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj".  

On kaže da su Putinov antizapadni govor na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji 2007., ruska aneksija Krima 2014. i početne sankcije koje su uslijedile sve prekretnice koje su izazvale intenziviranje retorike Kremlja protiv Zapada.

„Što je antizapadna propaganda postajala agresivnija, slika Kine je bila prijateljskija. Nestale su negativne informacije o progonima i cenzuri. Strogo govoreći, većina Rusa do danas ne zna gotovo ništa o Kini“, kaže Gudkov.

I to se nije poboljšalo tokom godina pandemije, kada se Kina odvojila od ostatka svijeta. Iako broj mladih koji se sele iz jedne zemlje u drugu zbog univerzitetskih studija sada ponovo raste, još uvijek je daleko od maksimuma iz ranijih godina. Ovo se odnosi i na turizam: Kina je najavila da će ruskim turističkim grupama ponovo biti dozvoljen ulazak bez viza, ali to obećanje još nije provedeno.

Turisti iz Kine ponovo se mogu videti kako šetaju ulicom Arbat, jednom od najstarijih u Moskvi. Nema ih onoliko koliko ih je bilo prije pandemije, kažu prodavci u suvenirnicama koji prodaju oslikane matrjoške i krznene kape, ali je njihov broj sve veći.

Jedna od ovih radnji je veoma popularna i kod Kineza i kod Rusa. Vlasnik je osmislio atrakciju koja bukvalno dovodi posjetioce u red za selfije - u prirodnoj veličini, kartonski izrezi dvojice muškaraca u odijelima i kravatama: Putina i Xija.